U organizaciji Centra za regionalizam, uz potporu Fondacije Hanns Seidel, danas je u Hotelu Pupin u Novom Sadu održana konferencija pod nazivom »Bilateralni sporazumi o zaštiti prava nacionalnih manjina – važan instrument ili...«. Skup je okupio predstavnike državnih institucija Srbije, diplomatskih predstavništava Hrvatske i Rumunjske, predstavnike nacionalnih vijeća, stručnjake i organizacije civilnog društva.

Konferencija je bila posvećena analizi provedbe bilateralnih sporazuma o zaštiti prava nacionalnih manjina koje je Srbija naslijedila od bivše Državne zajednice Srbije i Crne Gore, kao i učinkovitosti postojećih mehanizama njihove primjene u praksi.

Direktor Centra za regionalizam Aleksandar Popov podsjetio je kako Srbija ima potpisana četiri bilateralna sporazuma (sa Hrvatskom, Mađarskom, Rumunjskom i Sjevernom Makedonijom) te da za njihovu provedbu postoje institucionalni mehanizmi u obliku međuvladinih mješovitih komisija.

»Imamo četiri sporazuma, imamo i mehanizme, a to su međuvladine mješovite komisije. Ovi su sporazumi bitni jer se ne odnose samo na obrazovanje, kulturu, informiranje i službenu uporabu jezika i pisma, već i na druge oblasti.«

Popov je dodao kako je cilj konferencije bio sagledati stvarnu provedbu sporazuma i podsjetiti nadležne institucije na njihovu važnost.

»Cilj ovog skupa bio je napraviti presjek – što su sporazumi, koji su mehanizmi njihova djelovanja i koliko se koriste te kakvi su učinci u praksi. Tema zaštite manjina nije dovoljno prisutna u javnosti i namjera nam je bila podsjetiti dužnosnike na ove sporazume«, kazao je Popov.

Predstavnik Hrvatskog nacionalnog vijeća Darko Sarić Lukendić upozorio je na dugogodišnje probleme u provedbi bilateralnih mehanizama te na izostanak napretka u pitanjima političke zastupljenosti hrvatske nacionalne manjine u Srbiji.

»U tom kontekstu, pitanje političke zastupljenosti hrvatske nacionalne manjine u Republici Srbiji ostaje otvoreno i neriješeno. Posebno pitanje zajamčenih mandata nikada nije ušlo u ozbiljan institucionalni dijalog, iako je u susjednoj državi upravo takav model razvijen kroz inkluzivni proces između države i srpske zajednice.«

Osvrnuo se i na rad bilateralnih tijela između Srbije i Hrvatske, istaknuvši da je u prethodnom razdoblju propuštena prilika za napredak.

»Ono što dodatno zabrinjava jest činjenica da ni u razdoblju kada je resor za ljudska i manjinska prava vodio ministar Tomislav Žigmanov, koji se predstavlja kao predstavnik hrvatske zajednice u Srbiji, ovo pitanje nije institucionalno otvoreno, niti je Mješoviti odbor Srbija–Hrvatska u tom razdoblju revitaliziran. Time je propuštena prilika da se kroz postojeće bilateralne mehanizme pokrenu konkretna, otvorena i obvezujuća pitanja unaprjeđenja političke zastupljenosti hrvatske zajednice u Srbiji«, naglasio je.

Dodao je kako je ključni problem nedostatak političke volje za provedbu postojećih normi.

»Bilateralni sporazumi ostaju važan instrument, ali samo pod jednim uvjetom — da postoji spremnost da se oni provode. U suprotnom, oni ostaju okvir bez sadržaja, a manjinska prava prostor deklaracija, a ne stvarne političke jednakosti.«

Zamjenik veleposlanika Republike Hrvatske u Beogradu Ivan Zeko-Pivač istaknuo je važnost načela reciprociteta u ostvarivanju manjinskih prava te potrebu daljnjeg unaprjeđenja položaja hrvatske zajednice u Srbiji.

»Kada je riječ o ovako složenoj temi, najjednostavnije bi bilo reći da 2004. i 2005. godine, kada je sporazum stupio na snagu, to nije dovelo do onoga što je možda trebalo biti. Nije dovoljno, ali zato smo tu da radimo kako bi bilo bolje, više i sadržajnije, a ključno je pitanje reciprociteta. Kada komuniciramo o tome kao RH, uvijek ću se pozvati na to da bi bilo dobro pokušati učiniti ono što Hrvatska radi za srpsku manjinu u Hrvatskoj, odnosno omogućiti slična ili ista prava kao Srbima u Hrvatskoj.«

Govoreći o političkoj zastupljenosti, Zeko-Pivač je usporedio položaj manjina u dvjema državama.

»Prvenstveno u Narodnoj skupštini – u ovom trenutku među 250 zastupnika nemamo mjesto za pripadnika hrvatske manjine, dok u Saboru imamo tri koja su alocirana Srbima… To je nešto što bi bilo dobro mijenjati i na tome inzistiramo i razgovaramo.«

Istaknuo je i pozitivne pomake u bilateralnim odnosima te rad institucija hrvatske zajednice u Srbiji, unatoč političkim razlikama.

Među najavljenim sudionicima u programu bio je i potpredsjednik Pokrajinske vlade Tomislav Žigmanov, no on konferenciji nije nazočio, iako je bio naveden u programu i pozvan na sudjelovanje.

Sudionici konferencije složili su se kako bilateralni sporazumi i više od dva desetljeća nakon njihova potpisivanja ostaju važan okvir za zaštitu prava nacionalnih manjina, ali da je njihova učinkovitost izravno povezana s radom mješovitih komisija i političkom voljom država potpisnica.