Bikovo, naselje na sjeveru Bačke u Gradu Subotica, ima po posljednjem popisu nešto manje od 1.500 žitelja. Većinja njih okuplja se oko mjesne škole, vrtića i crkve.
Crkva na Bikovu posvećena je Uznesenju Blažene Djevice Marije, a od rujna 2024. godine u župu je došao novi župnik vlč. Dominik Ralbovski i njegova sestra blizanka s. Kristina Ralbovski, koji su u ovom kratkom periodu oživjeli župnu zajednicu. Dolaze iz brojne obitelji, te je od njih osmero djece četvero u posvećenom životu, a četvero u braku. Imaju sestru s. Rastislavu, koja je u redu Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu, s. Katarina pripada zajednici Molitva i riječ, vlč. Domik je dijecezanski svećenik, a s. Kristina pripada redu Ordo vigrinum. Cijeli svoj život bili su i odrastali u duhu don Bosca, a danas su i sami salezijanci.
»U svom odlučivanju htjeli smo biti salezijanci, ali je tada Bog drugačije posložio. Kod nas u Selenči je sve bilo u duhu don Bosca i to nas je vodilo, a tek 2016., smo formalno postali salezijanci. Pripadamo slovačkoj provinciji, a narednog mjeseca, 9. svibnja bit će 150 godina kako ju je don Bosco osnovao. Bilo gdje smo bili u službi u tom duhu smo radili i to prenosili na mlade. Tako je i don Ivo Šokčić dolazio k nama na školu animatora. U Srbiji samo u Mužlji ima salezijanaca, što je nama jezična barijera«, priča s. Krisitina.
Župu na Bikovu i najmlađe vjernike pokrenuo je i Oratorij, koji se gotovo svake subote održava i okuplja do 50 djece s teritorija Bikova i Gabrića, koje najčešće župnik Dominik kombijem dovozi na aktivnosti. Župno dvorište je poput igraonice, prilagođeno djeci i igri, što je i temelj Oratorija, a uz takav ambijent i sjajnu atmosferu ovdje se obrade i brojne teme koje su im na duhovni rast. S. Kristina je vjeroučiteljica, te predaje i vjeronauk u mjesnoj školi. Ono što je ovu župnu zajednicu učinilo prepoznatljivom jeste i živi križni put, koji su Ralbovski svojim dolaskom na Bikovo pokrenuli.
»Dok smo bili na službi u Sonti okupljali smo kroz rad za djecu i mlade, te smo i živi križni put s njima prikazivali u drugim župama. I tada sam s kombijem prevozio mlade iz Bača, Vajske, Plavne i išli smo drugima prikazivati živi križni put. No, od kada smo na Bikovu župljani su objeručke prihvatili ovaj poziv i sada su tu uključeni i mladi i stariji. Glavne uloge – Mariju i Isusa glume upravo majka i sin, što ima dodatnu težinu. Uvijek gdje god idemo uključimo i tamošnje župljane. Tako je primjerice veliki broj djece uvijek bio u Bajmaku, sve skupa nas je bilo 70 pa i više, a tamo je crkva dosta udaljena od kalvarije, onda bismo kroz mjesto išli pješice, što je posebno dojmljivo. Ono što nam je osobito drago jeste što su se ovdje uključili brojni župljani, te Kristina mora došivati nove kostime«, priča vlč. Dominik.
Kako je rekao, njihov osnovni cilj s ovim križnim putem jeste vizualnu prikaz koji pomaže ljudima dublje proživjeti Isusovu muku, ali im je isto tako cilj da se molitva ne izgubi.
»Šest nedjelja idemo po župama, i to nedjeljom iza mise, često ne stignemo ni ručati, ali nitko nije gunđao, niti se bunio, zapravo i to je jedan vid pokore. Kolika je samo radost kad vidiš da su to prihvatili. Jedno je raditi s mladima i djecom, a drugo je kad imaš župsku zajednicu u kojoj se svi angažiraju. Ima puno njih da su ove godine bili prisutni na svih šest križnih putova, a sedmi puta smo bili kod nas na župi. Bilo gdje da smo išli bilo nas je minimum 50 i svatko je išao vlastitim prijevozom«, priča s. Kristina, na što se nadovezuje vlč. Dominik: »Svi ti ljudi su radi drugih žrtvovali nedjelju popodne, svoj odmor. To je ono što nas jača kao župu«.
Ono što svemu daje dodatnu čar jest da Ralbovski sve za kostime sami izrađuju i to najčešće od materijala koji drugima ne treba, kako je rečeno, najčešće recikliraju. Ove godine obišli su šest župa s križnim putem, a tijekom godine imali su i brojne aktivnosti na svojoj župi kada se djeca dodatno aktiviraju u glumi i aktivnostima. To je, kako je s. Kristina rekla, i jedan vid učenja, kada djeca kroz razne aktivnosti lakše prime znanje i to im ostaje dulje u sjećanju.
Uz sve ove aktivnosti u župi imaju i Nedjelju zahvalnosti kada se oblače u nošnju, a imali su i žive jaslice za Božić. U planu je druženje i zajedničko slavlje na blagdan Marije Pomoćnice Kršćana kada se u župi planira zajednički ručak za sve župljane. No, kako je rekao vlč. Dominik, želja im je tijekom ljeta imati susrete za djecu i mlade koje bi obuhvaćalo i spavanje u šatorima što bi djeci sigurno bio poseban ugođaj.
»Prije no bilo što budemo drugo radili želimo ojačati župu i zajednicu, onda ćemo moći i sve drugo. Susreti su ti koji spajaju i obogaćuje ljude. Na tom želimo raditi, da ljudi shvate da je dolazak na svetu misu bogaćenje njih samih. Ljudi današnjice su odgurali Boga od sebe, i svi gledamo na sreću kao nešto 'bit ću sretan ako'. Ne, ne ide to tako. Biti sretan je odluka koju treba vježbati svaki dan. Mi smo zapravo bogati ljudi jer imamo Boga. Ako i zapišete riječ bogati – u njoj imate Boga dati. Želja nam je raditi na zajedništvu i ne dozvoliti da nas materijalno zarobi«, kaže vlč. Dominik.
U župi ne postoji dvorana, te je stoga župnik preuredio podrum i tamo sve namjestio za djecu i njihove aktivnosti, a tijekom ljeta sve se aktivnosti rješavaju uz pomoć šatora i dobre volje. U proteklom periodu dio prostorija u župi su obnovljene, a drugi dio tek čeka obnovu. Za sada su zahvalni i na ovome što imaju.
