Gotovo da nema medija u Hrvatskoj koji nije pretplatnik Hine. Ne samo mediji, već i brojne javne i privatne institucije svjesne su vrijednosti Hininih vijesti, da su to vijesti koje nisu ostrašćene, koje nisu pune pridjeva, vrijednosnih sudova, već da su to provjerene informacije iz vjerodostojnih izvora iza kojih stoje iskusni novinari

Za ravnatelja Hrvatske izvještajne novinske agencije (Hina) Siniša Kovačić izabran je rujna prošle godine. Novinarstvo je studirao na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, a doktorirao na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Karijeru je započeo u koprivničkim lokalnim medijima, a 1996. godine zaposlen je na Hrvatskoj radioteleviziji (HRT), gdje je 22 godine radio kao novinar, urednik i voditelj te jedno vrijeme bio vršitelj dužnosti glavnog ravnatelja. Od 2018. godine bio je glavni urednik Hrvatske katoličke mreže, koja uključuje Informativnu katoličku agenciju (IKA) i Hrvatski katolički radio (HKR). Dobitnik je nagrade Hrvatskoga novinarskog društva za televizijsko istraživačko novinarstvo 2006. godine te Godišnje nagrade Hrvatskih novinara i publicista za 2020. godinu.

»Svjesni smo uloge Hine, kao najveće novinske agencije u Hrvatskoj, ali i šire i odgovornosti ne samo u izvještavanju iz Hrvatske, već i obveze da izvještavamo o Hrvatima izvan Hrvatske. U želji da ojačamo vidljivost osoba, događaja, tema Hrvata izvan Hrvatske postavili smo si ciljeve, a jedan od njih svakako je sustavnije pratiti i izvještavati o temama i aktivnostima Hrvatskog nacionalnog vijeća, udruga i institucija«, rekao je nakon nedavnog posjeta HNV-u Kovačević.

U intervjuu za Hrvatsku riječ ravnatelj Hine govori o njezinu radu i današnjim izazovima novinarstva.

► Što ste prije ovog dolaska u Suboticu znali o Hrvatima u Srbiji, radu udruga, institucijama, političkom djelovanju, problemima?

Prvi puta sam u Suboticu došao prije 6 ili 7 godina kao urednik Hrvatske katoličke mreže na poziv urednika Zvonika vlč. Vinka Cvijina. Već pri prelasku granice u Batini na putu do Subotice fascinirao me velik broj raspela koje sam vidio uz cestu. Dojmila me i mirnoća, pitomost i toplina ovih ljudi. Preko mjesečnika Zvonik počeo sam se nakon tog posjeta upoznavati s Hrvatima u Srbiji. Posljednjih šest mjeseci sam ravnatelj Hine i sukladno Zakonu o Hini i uređivačkoj politici mi sustavno pratimo Hrvate izvan Hrvatske, tako da Hina ima posebnu rubriku Hrvati izvan Hrvatske u kojoj se objavljuju i vijesti s ovog područja.

► Ima li u Hrvatskoj dovoljno informacija o Hrvatima u Srbiji, mogu li one dobiti medijsku pozornost?

Kvalitetnih i zanimljivih informacija ima, samo je pitanje mogu li se one probiti do svih građana. Živimo u vremenu velike informacijske buke. Svi se žele nametnuti i biti vidljivi, a pritom su se poremetili kriteriji objavljivanja informacija, gdje se više ide na emociju, a manje na racio, gdje se više cijeni »klikabilnost«, senzacionalizam, površnost, a ne nekakva dubina, selekcija informacija što su nekada radili tradicionalni mediji.

► Živimo u vremenu u kojem vijest živi kratko, kada svi misle da mogu biti novinari. Kako se borite za čitatelje? Treba biti brz, ali i ostati objektivan, profesionalan.

Hina je oaza kvalitetnog novinarstva. To se iz dana u dan potvrđuje sve više, jer utjecaj Hine sve više raste, primjećujemo upravo u medijima koji se bore za svoju vidljivost. U ovim složenim ekonomskim okolnostima medijima je postalo preskupo održavati snažne redakcije. Zbog toga često posežu za senzacionalizmom i površnošću. S druge strane svjesni su da moraju zastupati interes javnosti i upravo u želji da balansiraju interes publike i interes javnosti oslanjaju se na vijesti Hine i u tom kontekstu nismo ugroženi. Naprotiv, u ovoj informacijskoj buci vidimo veliku priliku za Hinu.

► Za ravnatelja ste imenovani u rujnu prošle godine. Dugogodišnji ste novinar, urednik. Što Vas je motiviralo da se prijavite na natječaj i da se prihvatite dužnosti ravnatelja Hine?

Kada postavite takvo pitanje, morate znati da me je kroz cijelu moju karijeru uvijek vodila jedna ideja i jedan cilj, a to je da nešto što znam prenesem i drugima. Kada sam vidio natječaj za ravnatelja Hine, vidio sam priliku da mogu aspekt agencijskog novinarstva koji sam usavršio kao glavni urednik Informativne katoličke agencije ponuditi i na nacionalnoj razini. S druge strane, vidio sam brojne mogućnosti koje se otvaraju ispred same Hine. I to je bio glavni motiv. Sjeo sam i danima pisao program. Kako je nastajao postalo mi je jasno da tih prilika ima jako puno. Uspoređivao sam Hinu sa svjetskim novinskim agencijama, trendovima na društvenim mrežama, trendovima u digitalnom novinarstvu i došao do zaključka da možda mogu, upravo u ovom trenutku, odgovoriti izazovu da Hina i dalje ostane vjerodostojan, ugledan medij.

► Prvu vijest Hina je emitirala 1990. godine. Što je danas Hina? Kada Vas to pitam, mislim pri tome koliko je uposlenih, kako je organizirana redakcija, koliko sadržaja producirate, možete li pokriti sva važna područja u Hrvatskoj i svijetu?

Da, Hina u brojkama. Dnevno emitiramo 200 do 230 vijesti. Redakcija ima oko 100 stalno zaposlenih novinara. Ono što je izumrlo u drugim redakcijama kod nas nije, a to je sektorsko novinarstvo. Mi i dalje imamo redakciju kulture, gospodarstva, sportsku redakciju i da ne nabrajam dalje. Njegujemo to specijalizirano novinarstvo. Gotovo da nema medija u Hrvatskoj koji nije pretplatnik Hine. Ne samo mediji, već i brojne javne i privatne institucije svjesne su vrijednosti Hininih vijesti, da su to vijesti koje nisu ostrašćene, koje nisu pune pridjeva, vrijednosnih sudova, već da su to provjerene informacije iz vjerodostojnih izvora iza kojih stoje iskusni novinari i urednici. I sami ste spomenuli kada je emitirana prva vijest. Ja ću samo ukazati na jednu zanimljivu činjenicu: danas u Hini imamo još dvadesetak kolega koji su tamo od prvog dana. Tako da paralelno imamo mogućnost i razviti Hinu, a s druge strane puno toga naučiti od ljudi koji su je stvarali, koji se i danas trude da naš servis vijesti zaštite od bilo kakvog aktivizma, tržišnog, ekonomskog ili ideološkog pritiska i da pokažemo svima kako novinarstvo može izgledati kada se drži profesionalnih standarda.

► Žele li mladi novinari doći u Hinu ili radije odlaze u druge medije gdje je posao novinara možda manje zahtjevan?

Sve više mladih kolega želi doći u agencijsko novinarstvo. Međutim, prije toga ipak zakorače u komercijalno, brzo novinarstvo i onda se tamo suoče s dva izazova. Prvo je strašan pritisak, a drugi je aktivistička uređivačka politika, gdje, kako oni sami svjedoče, moraju pisati tekstove iza kojih ne stoje, moraju producirati sadržaje koji nisu profesionalni, moraju pisati sadržaje koji nisu objektivni nego su privlačni, formirani na način da privlače pozornost publike. I onda pod pritiskom urednika i vlasnika da moraju dnevno producirati veliki broj tekstova pucaju, umore se i žele prijeći u profesionalniju, ugodniju sredinu gdje nema takvog pritiska i gdje se mogu profesionalno razvijati.

► Upravo ovo o čemu ste govorili jesu danas izazovi novinarske profesije. Uz to, živimo u digitalnom svijetu. Sve je brzo, svatko može objaviti vijest, fotografiju ili video na društvenim mrežama i biti brži od nekog medija. Tu je i umjetna inteligencija. Kako se nosite s time, borite protiv toga ili koristite?

Rekao bih i jedno i drugo i treće. Svjesni smo građanskog novinarstva, mogućnosti da svaki građanin može danas biti novinar, a opet s druge strane svi smo dužni raditi na medijskoj pismenosti, edukaciji, da upravo ta velika većina ljudi koja se informira putem društvenih mreža može na kraju dana provjeriti je li ta informacija zaista takva, jesu li činjenice i okolnosti zaista takve i je li to što je objavljeno istinito ili djelomično istinito. Danas vidimo da se često koristi umjetna inteligencija tako da se iskopiraju hibridne vijesti i zamoli umjetna inteligencija da preformulira tu vijest koja se onda objavi. To u suštini predstavlja povredu autorskih prava i intelektualnog vlasništva. Tražimo način da tome doskočimo. Naravno, pozivamo kolege da se odupiru takvom trendu i toj uređivačkoj logici na nekim portalima. Srećom, postoji zdrav razum u većim medijima, specijaliziranim, etabliranim medijima; postoje urednici koji žele slijediti pozitivne primjere, ulažu u kvalitetno novinarstvo, istraživačko novinarstvo, tako da ne mogu reći da je Hina usamljena na tom putu. Međutim, ima i ovih devijacija i mislim da smo svi zajedno pozvani suprotstaviti se tome, a s druge strane raditi na medijskoj pismenosti. Danas je lako obmanuti. Razvojem digitalnih medija postoji cijeli set medijskih manipulacija s pomoću kojih se manipulira pažnjom, emocijom, osjećajima korisnika, a onda i njegovim navikama i stvara mu se određena percepcija.

► Može li se onda reći da je novinarski posao danas još odgovorniji?

Novinarski posao prije svega je poziv. To mora biti osobno u vama, vi morate željeti biti prije svega korektiv društva, ali na jedan pošten način. Upravo zbog toga velika je odgovornost i na obrazovnim institucijama, da s odjela za komunikologiju, komunikacije ne izlaze »piarovci«. Svjesni smo da je pr industrija zanimljiva, ali jednaka pozornost mora se posvetiti osvješćivanju da je novinarstvo jedan kvalitetan poziv.

► Jeste li ipak primorani imati društvene mreže?

Ne bih rekao primorani. Društvene mreže su neizbježne. One su alat komunikacije s javnošću, tako da i mi u Hini planiramo jedan iskorak u tom digitalnom svijetu, kroz još aktivniju ulogu Hine kao najveće novinske agencije na ovim prostorima upravo prema publici koja je prisutna na društvenim mrežama. Mi moramo ući u tu digitalnu ulicu. Ne možemo se praviti da to ne vidimo, da su nam oni nebitni. Bitni su nam. Bit će nam važni sve više i više, ali nećemo pri tome odustati od kriterija, od toga da iza svake profesionalno oblikovane vijesti stoji relevantan izvor informacija, školovani novinar, urednik i glavni urednik koji određuju što je bitno, a što ne.

► Veliki broj Hrvata živi u iseljeništvu, u 12 europskih država priznat im je status nacionalne manjine; u europskim zemljama žive i Hrvati koji su otišli kao radna migracija. Koliko oni imaju prostora u servisu Hine?

Uvijek ćemo reći nikada dovoljno. Zato smo i došli u Suboticu da vidimo kako Hrvati žive ovdje, imaju li neka očekivanja od nas. Mi u uredu u Zagrebu ne možemo znati kako je vama ovdje, imate li nekih očekivanja. S druge strane, morate razumjeti da novinarstvo traži proaktivnost, spremnost na suradnju. Da biste ispričali neku dobru priču taj koji stoji iza te priče treba to željeti, biti dostupan. U kriznim situacijama nužno je imati sugovornika koji vam vjeruje. Samo tako možete informaciju prenijeti točno i bez senzacionalizma.

► Kakvi su vam planovi, hoće li zaživjeti servis za Hrvate izvan Hrvatske?

Nitko sretniji od nas da velike projekte možemo ostvariti odmah. Znamo kako, ali limitirani smo ne samo financijama, već i nekim drugim stvarima. Ponovit ću: Hina ima rejting, ugled u stručnoj i općoj javnosti i ni jedan potez ne smije joj ugroziti čist obraz. U tom smislu dobro promišljamo o svakoj novoj stavci, a opet smo jako ambiciozni i svjesni da moramo i možemo ponuditi više. Rubrika Hrvati izvan Hrvatske vjerujem da će biti osnažena, da li kao poseban portal ili rubrika, i jedno i drugo bilo bi dobro. Ono što ne bi bilo dobro je da postane getoizirana, rubrika za tamo neke Hrvate izvan Hrvatske jer smatramo da je vijest vijest bez obzira odakle dolazi.

► U Srbiji Hina ima dva dopisnika. Je li to dovoljno?

Da, imamo dva dopisnika. Ideja nam je širiti dopisničku mrežu, ali ne na uštrb kvalitete i profesionalnosti. Pogled u susjedovo dvorište uvijek je zanimljiv pogled. Srbija je nama susjedna država i sve što se tu događa nama je zanimljivo, kao i u BiH i drugim susjednim zemljama i vidimo da na dnevnoj bazi ima prostora za više vijesti. Nadamo se da ćemo u idućem razdoblju uspjeti povećati broj informacija iz susjedstva.

► Mislite li pri tome na opće informacije ili informacije koje se tiču Hrvata u Srbiji?

I na jedno i na drugo. Znamo što nećemo. Ne želimo senzacionalizma, manipulacije, spinove.

► Ima li novinarstvo danas svoje mjesto, kako se nositi s različitim pritiscima, izboriti za objektivno i kvalitetno novinarstvo?

To je, rekao bih, pitanje za doktorsku disertaciju. Širi se medijski pluralizam u Hrvatskoj, što nije loše, širi se digitalni prostor, dolazi nam umjetna inteligencija, kao novi alat koji se može i kvalitetno upotrebiti i zloupotrijebiti, međutim uvijek sve počiva na osobi. Mislim da je danas više nego ikad za kvalitetno medijsko opismenjavanje potreban vrhunski obrazovan kadar. U tom smislu dobro je da na nizu hrvatskih sveučilišta i fakulteta postoje odjeli novinarstva, komunikologije koji rade na tome da opismenjuju novinare. Ono što vidimo da je danas problem kod tih mladih ljudi je da prerano dobiju samopouzdanje, spremni su prerano sami odlučivati što je vijest, što nije vijest. Mi ih tu kočimo. Pokrenuli Hininu akademiju da novinarima koji ulaze u sustav ili su već u sustavu omogućimo ne samo edukaciju kako treba izgledati agencijska vijest, već da dobiju mentora, osobu koja ima jako puno iskustva, koju mogu pozvati kada god žele, dobiti savjete, smjernice.

► Pratite li medije u Srbiji?

Pratim koliko mi to dopuštaju obveze. Poprilično sam informiran o situaciji u Srbiji i žao mi je kada vidim da postoji još uvijek puno prostora upravo među nama i kolegama u Srbiji da smanjujemo tenzije između Hrvatske i Srbije. Mi smo ipak susjedi. Bez obzira na neslavnu prošlost ostat ćemo susjedi i morali bismo se uvažavati, cijeniti, rasti i bogatiti se na nekim prednostima, talentima koje i jedni i drugi sigurno imamo.

► Srbija je podijeljeno društvo, takvi su i mediji, nema polemike u medijskom prostoru. U Hrvatskoj je to ipak drugačije.

Dio medijskog prostora u Srbiji ima izražen aktivistički karakter. Drago mi je da ste Vi rekli da medijskom prostoru nedostaju polemičke emisije. Moramo razlikovati kritiku od kritizerstva. Kritika nas korigira, obogaćuje, dobronamjerna je. Dojam je da je dio srpskih medija skliznuo u kritizerstvo, što djeluje usmjereno i vođeno određenim interesima, a manje javnim interesom.