Jasna Vojnić, predsjednica Hrvatskog nacionalnog vijeća, održala je predavanje na Političkoj akademiji Srpskog narodnog vijeća u Osijeku, gdje je sudionicima predstavila način organiziranja hrvatske zajednice u Srbiji, njezina postignuća, ali i ključne izazove s kojima se suočava. Predavanje je imalo i edukativnu dimenziju, s ciljem međusobnog upoznavanja i boljeg razumijevanja između zajednica.

U uvodnom dijelu govorila je o Hrvatima u Srbiji, pri čemu je sudionike upoznala s demografskom situacijom i geografskom rasprostranjenošću zajednice, uz kratak povijesni pregled. Poseban naglasak stavila je na ulogu Hrvatskog nacionalnog vijeća, objasnivši što ono predstavlja, na koji se način biraju njegovi članovi te zašto će se ove godine po prvi puta održazi izravni izbori za vijeće.

Govoreći o području obrazovanja, istaknula je brojne izazove s kojima se Hrvati suočavaju, dok je u segmentu kulture naglasila važnost postojanja profesionalne institucije, Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, kao i bogat i živ kulturni život s oko 300 manifestacija godišnje. Ujedno je upozorila na probleme vezane uz prisvajanje i otuđivanje kulturne baštine.

Sudionike je upoznala i sa stanjem informiranja na hrvatskom jeziku, problemima govora mržnje te izazovima u službenoj uporabi jezika i pisma. Kao dva najveća problema izdvojila je nedostatak financijskih sredstava te isključenost iz procesa donošenja odluka.

Poseban dio predavanja bio je posvećen izbornom sustavu, pri čemu je otvorila pitanje kako bi položaj Hrvata izgledao kada bi Srbija imala model sličan hrvatskom. Naglasila je kako Hrvati u Srbiji nemaju zajamčene mandate te da Srbija nikada nije u potpunosti ispoštovala bilateralni sporazum s Hrvatskom iz 2004. godine.

Govoreći o kulturi sjećanja, istaknula je važnost komemoriranja žrtava, naglasivši kako suočavanje s prošlošću izostaje bez jasnog priznanja stradanja. U tom kontekstu upozorila je na nedostatak mjesta sjećanja i spomen-obilježja.

Na kraju je govorila o političkom predstavljanju, uključujući sudjelovanje u Hrvatski sabor, kao i o podršci Republike Hrvatske kroz različite projekte, među kojima je i izgradnja mreže malih „matica“. Osvrnula se i na proces pristupanja Srbije Europskoj uniji, posebno na pregovore i akcijski plan za manjine, naglasivši važnost njihove dosljedne provedbe.