Jednom kauzom, tj. crkveno-pravnim postupkom ne »proizvodi« se svetac, nego se on samo službeno proglašava. Tako jedna osoba, konkretno naš sluga Božji o. Gerard, neće tim činom, ili tom svečanošću, postati svet, nego je on to bio i prije samog procesa. Kad tako razumijevamo jednu kanonizaciju, onda nam vrijeme ne igra neku ulogu. Mi doista vjerujemo da je u Nebu puno svetih koji nikada neće službeno biti proglašeni, a na Zemlji su živjeli svetim životom

Ove godine obilježava se 150 godina od rođenja i 70 godina od smrti oca Gerarda Tome Stantića, jedinog kandidata za sveca iz Bačke. Rođen je u Đurđinu 1876. godine, a premunio je 1956. godine u Somboru, gdje je u karmelskom samostanu proveo pol stoljeća. Biskup Subotičke biskupije mons. Franjo Fazekas proglasio je ovu godinu Godinom Sluge Božjega oca Gerarda Tome Stantića. Pokrenuta je i inicijativa za podizanje spomenika o. Gerardu u Somboru. U Somboru je i vicepostulatura kauze sluge Božijeg o. Gerada, a 2005. godine u karmelskom samostanu osnovan je Duhovni centar o. Gerarda. Vicepostulator i voditelj Duhovnog centra je otac Zlatko Žuvela.

U karmelićanskom samostanu u Somboru o. Gerard je bio od njegova utemeljenja. Pol stoljeća bio je vezan za Sombor. Bilo je to razdoblje između dva svjetska rata, katolička zajednice u Somboru bila je višenacionalna. Može li se reći da je o. Gerard svojom razboritošću stekao naklonost svih vjernika?

Pored 150 godina od rođenja o. Gerarda ove godine navršava se i 150 godina njegova krštenja, budući da je kršten istoga dana kada je i rođen, što posebno ističemo, jer sakramentom krštenja bivamo od Dragoga Boga obdareni novim kršćanskim životom. Također, ove je godine točno 70 godina od njegove blage smrti, ili kako se to zna reći prelaska u Vječnost ili rođendana za Nebo. Između ta dva datuma nalazi se 80 godina života, od kojih je 60 godina uzornog redovništva i 54 godine zauzetog svećeništva. Kroz sve to vrijeme možemo reći da je sluga Božji bio izuzetno razborit čovjek, koji je, ponekad u teškim okolnostima koje su spomenute, dva svjetska rata, neimaštine, raznih nerazumijevanja i netrpeljivosti, znao ostati na Božjem putu, promičući pravednost i ljubav prema svima. On je doista nastojao, poput svetog apostola Pavla, zaštitnika Subotičke biskupije, biti svima sve; to jest na raspolaganju vjernicima Hrvatima, Mađarima, Nijemcima i Slovacima. Osim toga, poznato je i njegovo zdušno ekumensko zauzimanje za suradnju s braćom i sestrama pravoslavne vjere.

O. Gerard posebno je poznat po svojoj brizi za bolesnike. Često se piše kako je na sprovodu oca Gerarda bilo oko 10.000 ljudi. Znači li to da je bio poštovan ne samo od katolika?

Brižljivost za bolesnike grada Sombora i njegove okolice, pored služenja u sakramentu pomirenja duša s Bogom, bila je glavna preokupacija o. Gerarda u njegovu apostolskom radu. Za to se predao čitavom dušom i u tom djelovanju imao je duboku nadnaravnu motivaciju. U bolesnicima je želio služiti samom Kristu Gospodinu. Tako u jednoj svojoj bilješci zapisuje: »Ljubav prema bolesnicima Isus prima kao da je njemu činimo«. Zato je govorio vjernicima da su ga za podjeljivanje sakramenta bolesničkog pomazanja mogli zvati u bilo koje doba dana i noći. Sigurno je onda da su ljudi u njemu prepoznali marljivog i revnog dušobrižnika, te su ga kao takvog cijenili još za života. O tome postoje službena dokumentirana svjedočanstva pa tako jedno od njih, iz 1926. godine, ovo veli za o. Gerarda: »... radi mnogo, propovijeda na tri jezika i uživa veliki ugled kod vjernika, koji ga često zovu svojim umirućima (...) Za vrijeme rata podnio je nadljudski napor«. Taj je glas bio proširen u narodu, ne samo u Somboru, nego i mnogo šire, po okolnim mjestima. A i kasnije, što se tiče osobe o. Gerarda, doista je bilo među vjernicima rašireno opće uvjerenje da je živio svetim životom. To je ono što se naziva »fama sanctitatis«, a to znači »glas svetosti«. On obično prethodi službenoj beatifikaciji i kanonizaciji neke osobe. Zato nas ne čudi da je sluga Božji imao veličanstveni pokop jer su ga pored vjernika katolika cijenili i pravoslavni vjernici, kao i drugi ljudi dobre volje.

Kako ste Vi upoznali život oca Gerarda? Što je na Vas ostavilo poseban dojam iz njegova života, rukopisa, djelovanja?

Slugu Božjega o. Gerarda cijenio sam od prvog trenutka kad sam se još kao kandidat za karmelski red susreo s njegovim životopisom Zagrliti Krista i duše koji je napisao o. Ante Stantić, prvi vicepostulator. Imao sam priliku kao bogoslov i nešto malo pomoći o. Anti u vezi sa sređivanjem dokumentacije. Boravkom u Karmelu u Somboru, to se moje poštovanje prema o. Gerardu samo produbilo jer sam, pored brojnih svjedočanstava o njegovom milosnom zagovoru kod Dragoga Boga koje sam imao priliku osobno čuti od vjernika s raznih strana koji su to svjedočili, i sam se uvjerio kako sluga Božji djelotvorno pomaže u mnogim situacijama. Ulazeći dublje u njegovu pisanu ostavštinu, najčešće zbog pripreme propovijedi svakog 24. u mjesecu, kad ovdje u Somboru obilježavamo Dan o. Gerarda, još sam se više utvrdio u uvjerenju da je o. Gerard uzorni redovnik i svećenik, mistik i Božji ugodnik. Bez obzira na sud Dikasterija za svete, čvrsto vjerujem da je o. Gerard primio nagradu od Boga za svoje vjerno služenje Gospodinu Isusu i njegovoj Presvetoj Majci Mariji. Vjerujem da je sada u slavi Božjoj i blizu Boga te da mu se možemo slobodno obraćati kao subratu, kao prijatelju, kao milom zagovorniku.

Kada je i s kojom misijom pokrenut Duhovni centar oca Gerarda?

Duhovni centar o. Gerarda je ustanova Hrvatske karmelske provincije sv. oca Josipa osnovana 18. studenoga 2005. sa sjedištem u Somboru. Svrha mu je promicanje specifičnog karmelskog apostolata u skladu s Konstitucijama i Odredbama za primjenu Konstitucija Reda bosonoge braće Blažene Djevice Marije od Gore Karmela. Naglasak se stavlja na promicanje, razvoj i usavršavanje molitvenog i duhovnog života.

U tijeku su Korizmene duhovne večeri, koje organizira Duhovni centar oca Gerarda. Uvijek je jedna tema u središtu; kako birate teme i one koji će govoriti?

Nastojimo pratiti aktualni trenutak povijesti u kojem je Crkva, a s njom i naš karmelski red, tako da pratimo jubilarna vremena koja se obilježavaju, vrijedne svetačke obljetnice i ono što dolazi od Učiteljstva Crkve, a ne zanemarujemo i tradicionalni crkveni nauk, o vjerovanju, o milosti, o sakramentima... Budući da karmelićani imaju vlastitu karizmu i posebnu zadaću u otajstvenom Tijelu Kristovu trudimo se Božjem narodu na ovom području ponuditi ono što će izgrađivati njihov molitveni život, duhovnost, što bolju povezanost s Trojedinim Bogom u svojim vlastitim okolnostima i svakodnevici. Za predavače najčešće pozivamo subraću karmelićane iz ostalih naših samostana u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Austriji, a također i nas trojica svećenika iz samostana u Somboru povremeno pripremimo koju temu za izlaganje. U ovoj godini obilježavamo dva značajna jubileja vezana za oca Gerarda, a pored toga imamo sveca karmelićanina sv. Ivana od Križa kome je 300 godina od kanonizacije, odnosno proglašenja svetim i 100 godina kako je proglašen naučiteljem crkve. I Sluga Božji o. Gerad se nadahnjivao na njemu, te smo odlučili spojiti ta dva značajna karmelićanina i ove korizme govoriti o životu, svetosti i nauku sv. Ivana od Križa.

Korizmene duhovne večeri samo su jedna od aktivnosti Duhovnog centra oca Gerarda. Što se još radi u Duhovnom centru?

Sluga Božji o. Gerard za svoga je smrtnog života s ljubavlju i razumijevanjem rado primao u samostanu svećenike, posebno župnike iz okolice. Oni su pojedinačno dolazili obavljati svoje duhovne vježbe u ovoj istoj crkvi u ovom istom samostanu. Prepoznali su u o. Gerardu izvanrednu dosljednost u svećeničkom pozivu te su mu se obraćali u svojim duhovnim potrebama. Tako i Duhovni centar koji nosi njegovo ime organizira i nudi duhovne vježbe, duhovne obnove, seminare, predavanja, školu molitve i druge sadržaje praktične duhovnosti za svećenike i za druge različite staleže (redovnike, redovnice, vjernike laike) i uzraste, kao i za različite profesije i duhovne pokrete u Crkvi. Od 2014., kad je samostan u Somboru postao odgojna kuća naše Provincije za postulante (to je prvotni stupanj formacije za sve one koji žele postati redovnici i svećenici karmelićani), naše su mogućnosti prijema smanjene te samo povremeno i na kraće vrijeme ugostimo koju grupu ili pojedince.

Rekli smo već kako je ove godine 150 godina od rođenja oca Gerarda Tome Stantića. Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata uvrstio je ovu obljetnicu u svoj program »Godina velikana«, a pokrenuta je i inicijativa za podizanje spomenika. Na koji način će Duhovni centar o. Gerada obilježiti ovu obljetnicu?

Duhovni centar djeluje u sklopu Vicepostulature i Karmelskog samostana u Somboru, a oboje su uključeni u tu inicijativu oko podizanja spomenika o. Gerardu u Somboru. Već su učinjeni prvi razgovori i sad je na redu da se konkretiziraju stvari. Središnja proslava obljetnice svakako će biti u Danima o. Gerarda, kada se svečanim liturgijskim slavljima obilježava njegov prelazak u Vječnost. Za mađarsko govorno područje to će biti 23. lipnja, a za hrvatsko govorno područje 24. lipnja. Prije toga u suradnji s Katehetskim uredom Subotičke biskupije raspisuje se likovno-literarni natječaj za vjeroučenike osnovnih škola na izabranu temu koja je povezana s likom i djelom o. Gerarda. Zbog vrijednih obljetnica ove godine planiramo govoriti o sakramentu krštenja kojim započinje novi život djece Božje. Vjerujemo i nadamo se da će se katehete i katehistkinje sa svojim učenicima vrlo rado odazvati, te kao i prijašnjih godina s brojim radovima obogatiti proslavu Gerardova. Tom se prigodom podijele nagrade najboljim radovima, a oni najizvrsniji, troje vjeroučenika mađarskog govornog područja i troje vjeroučenika hrvatskog govornog područja za nagradu sudjeluju u hodočašću na čast o. Gerarda.

Postupak za proglašenje blaženim i svetim započeo je 12. rujna 1985. godine. Jedini je kandidat za sveca iz Bačke. Osim što ste voditelj duhovnog centra koji nosi ime Sluge Božjega, Vi ste i vicepostulator kauze za proglašenje blaženim o. Gerarda. Sjedište Vicepostulature je u samostanu u Somboru. Kako funkcionira Vicepostulatura, tko je angažiran u njezinom radu?

Sve su kauze za proglašenje blaženim i svetim crkveno-pravni postupci koji imaju svoje dvije osnovne razine, biskupijsku i rimsku, tj. vatikansku. Što se tiče kauze za beatifikaciju i kanonizaciju sluge Božjega o. Gerarda, ona je za područje ove mjesne Crkve subotičke završena još 2003. godine i od tada su svi relevantni dokumenti odneseni u Rim te se trenutno postupak vodi pri Dikasteriju za svete u Vatikanu. Postulatura našega Reda koja ima sjedište u Generalnoj kući karmelićana u Rimu zadužena je za odnose s Dikasterijem, kako za kauzu o. Gerarda tako i za druge kauze kandidata za oltar koji su povezani s našom karmelskom karizmom. Što se tiče Vicepostulature u Somboru, ona i dalje obavlja poslove vezane za kauzu ali na pastoralnoj razini; izdavanjem Glasila Vicepostulature Otac Gerard na hrvatskom i mađarskom jeziku koje služi za bolje upoznavanje lika i djela sluge Božjega, zatim organizira razne duhovne obnove pod zaštitom sluge Božjega, obrađuje svjedočanstva vjernika o primljenim milostima, priprema i izdaje razne promotivne materijale za kauzu, prima hodočasnike koji dolaze pohoditi grob sluge Božjega i preporučiti mu se u molitvu itd.

Može li se uskoro očekivati proglašenje sluge Božjeg oca Gerarda svecem?

U vezi s tim pitanjem dobro je ovo znati da se jednom kauzom, tj. crkveno-pravnim postupkom ne »proizvodi« svetac, nego se on samo službeno proglašava. Tako jedna osoba, konkretno naš sluga Božji o. Gerard, neće tim činom, ili tom svečanošću, postati svet, nego je on to bio i prije samog procesa. Kad tako razumijevamo jednu kanonizaciju, onda nam vrijeme ne igra neku ulogu. Mi doista vjerujemo da je u Nebu puno svetih koji nikada neće službeno biti proglašeni, a na Zemlji su živjeli svetim životom.

Koliko se o o. Geradu zna izvan Hrvatske karmelske provincije i što se radi na tome da se to promijeni?

O. Gerard je zajednički kandidat za proglašenje blaženim i svetim Subotičke biskupije i Karmelskog reda. Tako se i zajedničkim snagama promiče što bolje upoznavanje lika i djela sluge Božjega. Povodom vrijednih jubileja ovu je 2026. godinu subotički biskup mons. Franjo Fazekas proglasio godinom Sluge Božjega oca Gerarda Tome Stantića. Svi su župnici ove Biskupije pozvani i potaknuti tijekom ove godine služiti barem jednu svetu misu za njegovo proglašenje blaženim i svetim. Također su pozvani i potaknuti govoriti o njegovom životu i krepostima kako bi povjereni im vjernici što bolje upoznali lik i djelo sluge Božjega. Osim toga, osobito se ističe potreba za većom i ustrajnijom molitvom u zagovor o. Gerardu u raznim potrebama, osobito u teškim životnim situacijama, kako bi se po njegovu zagovoru dogodilo čudo koje je potrebno da bi mogao biti proglašen blaženim.

Postoji Facebook stranica O. Gerard Tomo Stantić – Sluga Božji. Što je sadržaj ove stranice i koliko ona može biti korisna za upoznavanje sa životom i duhovnošću oca Gerarda?

Sluga Božji o. Gerard zaslužuje da mu se posveti veća pažnja, to bez daljnjega, jer je on bio samozatajni redovnik svećenik koji nije vezao ljude na sebe nego na Boga. Sve njegove molitve i žrtve, te zauzeto svećeničko djelovanje imalo je za cilj voditi duše zajedništvu života s Presvetim Trojstvom, Blaženom Djevicom Marijom, anđelima, blaženima i svetima. Planiramo napraviti lijepu i preglednu web stranicu kojom će se, u širem kontekstu, nastojati predstaviti i njegov život, i duhovnost te osobito njegovo plemenito služenje Bogu.

Ovaj razgovor vodimo u vrijeme korizme. Što bi bila Vaša poruka vjernicima u ovo vrijeme?

U korizmenom vremenu uvijek se ističu tri bitne preporuke koje treba prakticirati, a koje uređuju naš odnos s Bogom, s bližnjima i sa samima sobom: molitva, milosrđe i post. Budući da je karmelska karizma unaprjeđenje i usavršavanje molitvenog života, preporučio bih molitvu Duhu Svetom, jer je On naš unutarnji Učitelj života po Kristu, mili Gost i Prijatelj koji nadahnjuje, vodi, ispravlja i utvrđuje taj život.

Intervju vodila: Zlata Vasiljević

Otac Zlatko Žuvela rođen je 1969. godine u Sarajevu. U mjestu Ilidža pokraj Sarajeva završava osnovnu školu, u Sarajevu Prvu gimnaziju te upisuje Ekonomski fakultet koji zbog rata prekida i seli se u Vela Luku na otoku Korčuli. Tamo je živio i radio osam godina da bi na preporuku tadašnjeg župnog vikara župe sv. Josipa u Vela Luci, bivšeg karmelskog kandidata, posjetio karmelski samostan u Zagrebu. U Karmelu prolazi redovite stupnjeve formacije, postulaturu u Zagrebu, novicijat na otoku Krku, pa ponovno Zagreb, teologija, svečani zavjeti, đakonat 2006. i svećeništvo 2007. godine. Njegov prvi dekret bio je za Karmel u Somboru u kojem je do danas obavljao više službi: samostanski ekonom, samostanski vikar, voditelj Duhovnog centra o. Gerarda, duhovni asistent za Karmelski svjetovni red, duhovnik Zajednice karmelskih laika Božanskog Srca Isusova Slavonski Brod, jedno vrijeme bio je i odgojitelj kandidata i postulanata karmelske provincije. Sad je u službi vicepostulatora kauze sluge Božjega o. Gerarda. Također je i župnik jedne župe Subotičke biskupije, Ime Marijino u Bačkom Brestovcu.