Donje groblje u Apatinu

Sakralni spomenici Nijemaca katolika, među njima i oni na dvama apatinskim grobljima, ipak su u značajnoj mjeri sačuvani

Unatoč svim promjenama, devastacijama izvedenim s različitim objašnjenjima, ili čak bez javno predstavljenih razloga, u Apatinu, tom nekadašnjem duhovnom i kulturnom sjedištu podunavskih Nijemaca u Vojvodini, sačuvane su grobljanske kapele tamošnjih katoličkih obitelji i drugi sakralni spomenici. Sredinu koja je kulturu sjećanja na pokojne, uređivanja grobnih mjesta i grobalja sačuvala u okruženju značajne građanske svijesti i materijalnih mogućnosti, demografske promjene od prije osamdeset godina nacionalno i vjerski potpuno su promijenile. Sakralni spomenici Nijemaca katolika, među njima i oni na dvama apatinskim grobljima, ipak su u značajnoj mjeri sačuvani.

Kapela obitelji Fernbach

Prvo groblje u Apatinu nalazilo se oko crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije. Bilo je posvećeno istoga dana kada i temelji crkve, 1748. godine. Kada je carska vlast zabranila sahranjivanje unutar naselja 1778. godine, groblje je zatvoreno i posvećeno je današnje Donje groblje, koje je godine 1892. prošireno i dobilo današnji prostorni izgled. Okružuju ga ulice Sonćanska, Partizanska i Dositeja Obradovića i nalazi se u sjeni monumentalne crkve Srca Isusova.

Vanjski dio kapele obitelji Fernbach

Zvonik obitelji Fechter

Središnjim dijelom Donjeg groblja dominira grobnica s kriptom nekada vrlo ekonomski snažne i utjecajne obitelji Fernbach od Apatina, po nekim izvorima najbogatije među podunavskim Nijemcima. Izgradio ju je Anton Fernbach 1873. godine i posvećena je sv. Antunu Padovanskomu. To je jednobrodna crkvica sa skladnim zvonikom i elementima neoromanike. U kripti su sahranjivani članovi ove veleposjedničke obitelji, njih 27, počevši od prvog potomka njemačkih naseljenika u Apatin Johanna Georga. U južnom vanjskom zidu crkve postoji ugrađen jedini sačuvan kolonistički nadgrobni kamen na ovom području, no zažbukan. Vjerojatno se radi o nadgrobniku Johana Fernbacha (1764. – 1830.), rodonačelnika obitelji, čiji su posmrtni ostaci možda bili na mjestu izgradnje kapele, a potom izvađeni i sahranjeni u kripti.

Ovaj biser arhitekture je financiranjem od općine Apatin (grada koji je prvi na ovim prostorima sufinancirao obnovu jedne grobljanske kapele Nijemaca) kao i potomaka ove obitelji, obnovljen 2007. godine. Uređena je i kripta koja je bila gotovo potpuno uništena. Unutrašnjost crkve nije očuvana u originalnom obliku. Prvobitni oltar s inventarom uklonjen je nakon Drugog svjetskog rata. U kapeli je danas mali oltar koji je nekada bio u samostanskoj crkvi Siromašnih školskih sestara Naše Gospe u Prigrevici. Urađena je i nova oltarna slika sv. Antuna apatinske slikarice Ljiljane Nerlović. Za klupe koje se nalaze u kapeli nije poznato potječu li iz ove kapele ili iz kapele u Prigrevici. One su pronađene u apatinskoj crkvi Srca Isusova i prenijete u kapelu nakon obnove.

Kapela danas služi uglavnom za izlaganje lijesa i sprovodne obrede prije sahranjivanja apatinskih Roma, koji su u ovom mjestu u najvećem broju katolici, i preostalih Nijemaca, te u značajno manjem broju Hrvata.

Kapela obitelji Hermannsdorf

Na ovom groblju postoji i kapela koju je izgradila veleposjednička obitelj Hermannsdorf. Na portalu jednobrodne crkve postavljen je reljef sa scenom Isusa dobroga pastira. To je također mala kapela s oltarom i kriptom u kojoj su sahranjeni članovi ove obitelji.

Na ulazu u groblje nalazi se omanji zvonik koji su izgradili Johann i Rozina Mayer, rođ. Fechter, ciglari iz Apatina. Ispred zvonika se nalaze dva kipa, i to Bogorodica s djetetom Isusom i Presveto Trojstvo. Zvonik je odavno provaljen, a zvono je poklonjeno kapeli u Knićaninu. Kipovi ispred zvonika također su oštećeni.

»Ovo groblje je, unatoč devastacijama, jedno od najbolje sačuvanih njemačkih grobalja u Vojvodini. Pokraj mnoštva nadgrobnika na ovom groblju koji zrače monumentalnošću potrebno je naglasiti da ih krase i kaligrafski izvedena slova kojima su ispisani epitafi. U tome se naročito isticao majstor Wilpert, čije su kaligrafske sposobnosti u urezivanju slova njemačke gotice bile veoma cijenjene«, kaže Boris Mašić, najbolji poznavatelj njemačke kulture i sakralnih spomenika u Apatinu.

Mašić, svjedok dugotrajnih borbi za očuvanje baštine podunavskih Nijemaca, ističe kako su restauracija kapele obitelji Fernbach, Donjeg groblja, crkve Srca Isusova i otvaranje Podunavsko-njemačkog crkvenog muzeja koji obuhvaća osim crkve i obližnju župnu kuću župnika Adama Berenza, do sada najbolji primjer očuvanja posebnosti ove kulture čiji su značajni tragovi svuda oko nas, no i dalje u opasnosti od nestajanja.

Posebna karakteristika, i još jedan dokaz povijesnih preplitanja u Vojvodini, su romski grobovi Donjeg groblja novijeg vremena. Za razliku od stroge svečanosti njemačkih nadgrobnih spomenika, na grobovima Roma, pored portretskih fotografija pokojnika, često nalazimo i fotografije koje su veoma intimne, vidimo pokojnike u svakodnevnom životu: u krevetu, za stolom, s članovima obitelji, u kavani... Često su prikazani i poslovi kojima su se pokojnici bavili, svjedočeći posebnosti vjere i snažne praktične pobožnosti vjernika Roma.

Marko Tucakov / izvor podataka: Boris Mašić

Kapela obitelji Hermannsdorf