Iznoseći stajalište Kluba HDZ-a, zastupnica u Saboru i predsjednica Hrvatskog nacionalnog vijeća u Republici Srbiji Jasna Vojnić rezimirala je izazove kroz koje je prolazila hrvatska zajednica u Srbiji u godini na izmaku. Govor je započela naglašavajući da se osvrće na sve što je zajednica »vidjela, doživjela i, nažalost, preživjela kada govorimo o položaju hrvatske zajednice u Republici Srbiji«. Dodala je da je upravo protekla godina »možda više nego ijedna ranije, pokazala koliko je važno da o položaju Hrvata u Srbiji govorimo jasno, argumentirano i bez straha. I koliko je važno da na svako narušavanje prava, na svaki oblik govora mržnje i institucionalne nepravednosti – reagiramo pravovremeno i dosljedno. I s jedne i s druge strane«.

Govoreći o neravnopravnosti, Vojnić je podsjetila saborske zastupnike da su hrvatski pripadnici u Srbiji i dalje zakinuti u temeljnom prostoru javnog života: »Hrvati su, i nakon toliko godina, i dalje zakinuti u mnogim segmentima – od obrazovanja, kulture, političke participacije pa sve do mogućnosti zapošljavanja u javnim institucijama.« Kao konkretan primjer navela je slučaj zadržavanja otvaranja dječjeg vrtića u Tavankutu, naglasivši da je riječ o simptomu dubljeg problema: »Govoreći o zaprječavanju otvaranja vrtića u Tavankutu, govorili smo o mnogo većem problemu – o sustavnom potiskivanju hrvatskog identiteta s prostora na kojem je stoljećima prisutan.«

Posebno se osvrnula i na Hrtkovce, istaknuvši da se spominjanje ne odnosi samo na prošlost nego i na odnos prema istini: »Govoreći o Hrtkovcima, podsjetili smo da se povijest ne smije prekrajati, da se zločini ne smiju relativizirati i da nijedan narod ne smije biti meta etničkog progona.« U nastavku je upozorila na višegodišnje stvaranje negativne slike o Hrvatima u dijelu srpske političke i medijske scene, istaknuvši kako »se sustavno kroz godine stvara slika o Hrvatima kao neprijateljima, kao prijetnji, kao »drugima, na poslijetku kao ustašama«. Dodala je da u ovom obraćanju to neće ponovno analizirati, ali je poručila: »Neprihvatljivo je da se Hrvatska koristi kao alat unutarnje politike, umjesto kao partner na europskom putu Srbije.«

Govoreći o nestalima, Vojnić je naglasila da Srbija još uvijek nije ispunila sve obveze, ističući da »pravo na istinu i pravo na dostojanstven oproštaj nije pregovaračka kategorija, nego civilizacijska obveza«. Podsjetila je i na vlastita obraćanja u Bruxellesu gdje je zatražila monitoring govora mržnje, napomenuvši da »ako nešto postoji dugo, duboko i sustavno, onda to nije incident nego obrazac. A obrasci zahtijevaju intervenciju«. Zaključila je da je, za hrvatsku zajednicu u Srbiji, »ovo bila godina istine, jasnoće i nužnog suočavanja«.

U nastavku govora okrenula se budućnosti i poslala poruku nade pred božićne i novogodišnje blagdane. »Mi smo narod koji zna da je mir vrjedniji od bilo čega, i da se suradnja gradi uporno, tiho i postojano«, te najavila da će hrvatska zajednica u Srbiji, poput Republike Hrvatske, ostati posvećena dijalogu, suradnji i dobrosusjedskim odnosima. Dodala je da će pritom »ostati čvrsta u obrani prava naše zajednice – ali i blaga u načinu na koji te odnose gradimo«.

Naglasila je da hrvatska zajednica ne traži posebne tretmane, već temeljnu pravednost: »Ono što želimo za Hrvate u Srbiji nisu privilegije – nego jednakost. Ne tražimo iznimke – nego pravo. Ne tražimo sukob – nego poštovanje.« Poručila je i da će u godini koja dolazi zajednica nastaviti raditi na onome što spaja, ali da neće prestati govoriti o onome što boli, jer je to, kako je rekla, obveza »prema našoj zajednici, ali i prema budućim generacijama koje zaslužuju živjeti u okruženju gdje se identitet ne prikriva i gdje se istina ne boji«.

Vojnić je obraćanje završila blagdanskom porukom: »Svim članovima Hrvatskoga sabora, cijeloj hrvatskoj zajednici u Srbiji i svim ljudima dobre volje u Hrvatskoj i Srbiji želim mirnu, blagoslovljenu i hrabru godinu pred nama.«