U fokusu konferencije bili su modeli garantiranog predstavljanja nacionalnih manjina u parlamentima Hrvatske, Mađarske i Rumunjske i sudjelovanje manjina u lokalnoj i regionalnoj samoupravi, s ciljem da se usporede različiti modeli kako bi se vidjelo što bi Srbiji moglo odgovarati budući da ona nema garantirana mjesta za nacionalne manjine

Kakvi su modeli političkog predstavljanja nacionalnih manjina i dijaspore u nama susjednim zemljama i kako od formalnog sudjelovanja doći do političkog utjecaja bila je tema međunarodne konferencije koju je Europski kongres Ukrajinaca i Društvo za ukrajinski jezik, književnost i kulturu Prosvita organizirao prošloga petka, 28. studenoga, u Kulturnoj stanici Svilara u Novom Sadu.

U fokusu konferencije bili su modeli garantiranog predstavljanja nacionalnih manjina u parlamentima Hrvatske, Mađarske i Rumunjske i sudjelovanje manjina u lokalnoj i regionalnoj samoupravi, s ciljem da se usporede različiti modeli kako bi se vidjelo što bi Srbiji moglo odgovarati budući da ona nema garantirana mjesta za nacionalne manjine.

Među sudionicima konferencije bili su rukovodstvo Europskog kongresa Ukrajinaca, državni tajnik Ministarstva za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog Ivan Bošnjak, potpredsjednik Vlade Autonomne Pokrajine Vojvodine Tomislav Žigmanov, direktor Instituta društvenih nauka u Beogradu dr. sc. Goran Bašić, zastupnici parlamenata susjednih zemalja iz redova nacionalnih manjina Ognjan Krstić, Dragana Jeckov, Ljubomir Aleksov, Jaroslava Hortanji i drugi. Konferenciju je vodio predsjednik društva Prosvita i potpredsjednik EKU Miroslav Hočak.

Konferenciju su podržali Otvoreno društvo za zapadni Balkan, Grad Novi Sad, Kulturna stanica Svilara te dvije ukrajinske kompanije koje rade u Srbiji – Perutnina Ptuj koja je dio ukrajinske grupacije MHP najvećeg proizvođača peradskog mesa u Europi i, kako je rekao Hočak, jedna od najjačih firmi srednjeg nivoa u Srbiji i Vineks iz Novog Sada koja posluje u Srbiji, a vlasnici su Ukrajinci.

Sudionike konferencije je preko google linka pozdravio državni tajnik Ministarstva za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog Ivan Bošnjak te istaknuo značaj teme političkog predstavljanja manjina.

Žigmanov: Važna tema o kojoj se malo govori

Prisutne je u ime Pokrajinske vlade pozdravio Tomislav Žigmanov, koji je izrazio zadovoljstvo činjenicom da se konferencija održava u Novom Sadu i ukazao na značaj teme političke participacije nacionalnih manjina o kojoj se, međutim, ne govori često.

»Pitanja koja su danas na dnevnom redu političke participacije iz vizure manjinskih zajednica su legitimna. Istina, o njima se u javnosti ne govori često tako da ova debata svima može biti od koristi pa i donositeljima odluka. Na međunarodnom planu postoje različiti načini rješavanja ovoga pitanja – od samouprava manjinskih zajednica u području kulture, ali i teritorijalnih cjelina, preko instituta tzv. prirodnog praga, koji postoji u Srbiji, pa do garantiranih mandata za nacionalne manjine u predstavničkim tijelima koja postoje u Hrvatskoj, Mađarskoj i Rumunjskoj. Sva rješenja imaju svoje prednosti i nedostatke«, rekao je Žigmanov i izrazio uvjerenje da će ova debata »dati značajan prinos svestranijem sagledavanju ovog važnog pitanja, uz iznošenje komparativnih uvida i različitih iskustava iz drugih država, te predložiti smjernice za moguća poboljšanja postojećih modela, pa čak i za nova rješenja«.

Modeli garantiranih mandata

Miroslav Hočak ukratko je predstavio postojeće modele garantiranih mandata za nacionalne manjine istaknuvši da su najbolje riješeni primjeri u Hrvatskoj, Rumunjskoj i Mađarskoj.

»Slovenija ima 90 zastupnika, a garantirana mjesta imaju po jednog zastupnika samo mađarska i talijanska manjina. U Hrvatskom saboru, koji ima 150 zastupnika, osam mandata je garantirano za manjine. Rumunjska ima najbolje riješeni sustav u Europi što se tiče garantiranih mandata, jer u dvodomnoj skupštini trenutno ima 19 garantiranih mjesta za nacionalne manjine dok mađarska manjina ide na izbore preko političke stranke. Mađarska je pak riješila garantirane mandate preko manjinskih glasnogovornika jer manjinska lista treba dosegnuti preferencijalnu kvotu, ali ako ne pređu kvotu nisu punopravni zastupnici već imaju savjetodavnu ulogu. Niži cenzus za nacionalne manjine ima Srbija (prirodni prag + korekcijski faktor od 35%) i Crna Gora (umjesto 3% je 0,7% za Albance i Bošnjake, a za Hrvate 0,35% glasova)«.

Hočak je također govorio i o tome kako su riješena garantirana mjesta za dijasporu koje ima Hrvatska, Rumunjska, Italija, Portugal i Francuska, te zaključio kako su Hrvatska i Rumunjska napredniji i po jednom i drugom pitanju u odnosu na druge zemlje u regiji.

Bašić: Integracija ili segregacija

Direktor Instituta društvenih nauka u Beogradu dr. sc. Goran Bašić istaknuo je da, kada je riječ o stupnju demokracije, pravi lakmus papir je način na koji nacionalne manjine imaju utjecaja na socijabilitet tih društava i država i na koji se način javne ustanove i javne politike prema njima odnose. Rekao je i kako su se nekada bavili pitanjem trebaju li manjine sudjelovati u političkom životu, ali da to danas više nije tema već je pitanje kako manjine trebaju sudjelovati u političkom životu države u kojoj žive. Drugo važno pitanje po njemu je doprinose li mehanizmi koji su se uspostavili za političko predstavljanje, kulturnu autonomiju i manjinsku samoupravu nacionalnih manjina »građenju mostova ili zidova«.

»Tu dolazimo do teme proizvode li ti mehanizmi i javne politike integraciju ili imaju segregativnu funkciju? I ako se opredijelimo za integrativni pristup, koji zovem optimističan, teoretičari kažu da sudjelovanje nacionalnih manjina u političkom životu u suštini ima integrativnu funkcija samim time jer su unutra. Oni tada odlučuju, dogovaraju se, osjećaju državu i institucije kao svoje i jača se taj integrativni potencijal, što teoretičar Will Kymlicka zove ‘integracija bez asimilacije’. S druge strane je zamka segregacije, jer nacionalne manjine kada koriste ova prava koja su im priznata mogu upasti u homogenizaciju, postati zatvorene grupe, otoci. Imaju svoje škole, institucije, medije ali nemaju kontakte s većinom ili su ti kontakti slabi i ne doprinose boljem razumijevanju većine s manjinom, to je efekt silosa. Pri tome ta društva po prirodi stvari nisu održivo stabilna«, rekao je Bašić.

Također je istaknuo kako ga čudi što prirodni prag u Srbiji ne doprinosi faktički političkoj participaciji nacionalnih manjina jer u Narodnoj skupštini od 21 nacionalnog manjinskog zastupnika 15 su s liste Saveza vojvođanskih Mađara, 4 iz bošnjačkih stranaka i jedan predstavnik albanske manjine, a u Skupštini APV osim predstavnika s mađarske liste niti jedna druga nacionalna manjina nije zastupljena.

»Što znači da s tim prirodnim pragom nešto ne valja«, zaključio je Bašić.

Krstić: Rumunjski model, uravnoteženi model

Zastupnik srpske nacionalne manjine u Rumunjskom parlamentu i predsjednik Saveza Srba Rumunjske Ognjan Krstić predstavio je rumunjski model i govorio o tome kako izgleda »prelazak iz faze simboličkog prisustva u fazu stvarnog, mjerljivog institucionalnog utjecaja«.

»Suština modela rezerviranih mandata u Rumunjskoj je da manjinske zajednice biraju svoje predstavnike oslobođeni izbornog cenzusa, a efekt je institucionalna stabilnost i kontinuirana prisutnost u nacionalnim, regionalnim i lokalnim institucionalnim strukturama. Kod modela sniženih cenzusa manjine ulaze u parlament, ali bez političke autonomije a treći model je model kulturne autonomije bez specifičnog političkog mandata gdje je efekt veća kulturna autonomija ali manja politička reprezentativnost«, rekao je Krstić.

Rumunjski model, prema Krstiću, kombinira ključne prednosti ovih modela uz sustavno financiranje koje je stabilno, predvidivo i inkluzivno te se ističe kao jedan od najuravnoteženijih modela. Ključne prednosti ovoga modela su po njemu ustavna garancija i zakonski okvir koji se ne mijenja jer je država preuzela obvezu očuvati identitet nacionalnih manjina. Nadalje, to je zagarantirani mandat u Donjem domu bez izborne matematike koji ovisi isključivo o organiziranosti svake manjinske zajednice. Specifičnost rumunjskog modela je da država priznaje jednu reprezentativnu organizaciju po nacionalnoj zajednici čime se, smatra Krstić »sprječava fragmentacija i unutarnje podjele koje slabe utjecaj manjine«.

Uz to, rekao je Krstić, postoji široki institucionalni prostor za djelovanje manjina, imaju medije, prosvjetu, izdavaštvo i kulturne programe; osnivaju kulturne ustanove koje se financiraju iz državnih i europskih fondova. Uz to postoji razvijena mreža konzultantskih mehanizama na svim niovima vlasti posvećenih pravima manjina čime manjine utječu na javne politike vezane uz kulturu, obrazovanje i lokalni razvoj. I ne manje važno: Rumunjska osigurava sredstva za sve ove sustave, financiranje je zakonski garantirano, predvidivo, stabilno i transparentno u okviru zakona o proračunu, zaključio je Krstić.

Što se tiče brojki, iako su mandati garantirani potrebno je na nacionalnom nivou osigurati 5% glasova od glasova potrebnih za jednog (većinskog) zastupnika koji iznosi oko 60.000 a što je otprilike 3.000 glasova. Na lokalu pak su manjinski zastupnici u konkurenciji sa svim političkim akterima, a i na tom nivou Savez Srba ima 25 vijećnika u lokalu ili potpredsjednika općina. Rumunjska ima oko 19 milijuna stanovnika, a Srba ima prema popisu oko 12.000. Za kulturnu autonomiju Srbi dobijaju od države oko 2,5 milijuna eura godišnje, iznio je podatak Krstić.

Jeckov: Balans se gradi

Zastupnica u Hrvatskom saboru i potpredsjednica Glavnog odbora Samostalne demokratske srpske stranke Dragana Jeckov govorila je o predstavljanju manjina i dijaspore u Hrvatskoj i o pitanju je li sudjelovanje nacionalnih manjina i dijaspore pretvoreno u stvarni politički utjecaj.

»Nadam se da ćete se složiti da sudjelovanje manjinskih predstavnika koje se svodi na prisutnost nije dovoljno i da sudjelovanje koje se svodi na formalnost također nije dovoljno. Svima koji umanjuju važnost prisustva manjinskih predstavnika treba biti jasno kako manjinski predstavnici u parlamentu imaju dvostruku ulogu. S jedne strane mi smo autentnični glas svoje zajednice, a s druge doprinosimo oblikovanju nacionalnih politika. Taj se balans ne podrazumijeva već se on gradi odgovornošću, kompetencijom i vjerodostojnošću«, rekla je Jeckov.

Ilustrirala je to utjecajem manjinskih zastupnika na donošenje važnih zakona kao što je zakon o suzbijanju diskriminacije, preko jačanja institucionalnih kapaciteta za kulturu, obrazovanje i medija manjina pa do inicijativa koje, iako se tiču manjina, unaprjeđuju i utječu na kvalitetu života i većinske populacije.

Jeckov je rekla kako takvi primjeri pokazuju da manjinski mandati nisu kozmetički niti protokolarni nego mogu biti generatori kvalitetnih politika.

»To je najbolji odgovor svima koji s vremena na vrijeme dovode u pitanje smisao tzv. zajamčenih mandata«, rekla je.

Istakla je da dio javnosti još uvijek manjinske predstavnike u parlamentu promatra »kroz prizmu trgovine političkom podrškom ili tzv. jezičac na vagi«, što smatra vrlo površnim i parcijalnim tumačenjem jer manjinski mandati postoje zbog njihove ustavne svrhe da osiguraju političku jednakost u uvjetima društvene asimetrije i »nisu povlastica već korektiv«.

Dodala je da manjinski predstavnici objektivno djeluju s manjim brojem mandata, manjim organizacijskim kapacitetima i nerijetko pod većim javnim pritiskom.

Bilo je riječi i o Savjetu za nacionalne manjine kao važnom institutu manjinske zaštite kojim se osigurava kulturna i prosvjetna autonomija i prisutnost u medijima.

»U Savjetu za nacionalne manjine Hrvatske su predstavnici svih manjina, a članovi su i manjinski zastupnici. Vlada Hrvatske preko Savjeta financira manjinske programe, a naše manjinske organizacije putem svojih programa okrenute su zaštiti i očuvanju identiteta jezika i pisma te se financiranjem tih programa osigurava zaštita manjinskih prava. Unutar Savjeta postoji posebno tijelo koje ocjenjuje programe i određuje naspram toga i kvalitetu i financiranje«, rekla je Jeckov i istakla kako, iako još ne znaju kolika je konkretna suma sredstava osigurana za ovu godinu, »nemaju razloga biti nezadovoljni«.

Aleksov: Zastupnik ili glasnogovornik

Glasnogovornik srpske nacionalne manjine treći put zaredom u Mađarskom parlamentu Ljubomir Aleksov govorio je o mađarskom modelu političkog zastupanja manjina.

»Prvi puta u Mađarski parlament je 2014. godine ušlo 13 nacionalnih manjina, ali nitko nije imao punopravnog zastupnika nego se stvorio ovaj jedinstven sustav zastupnika manjina u parlamentu za kojeg mi Srbi nemamo ni izraz nego se prevodi kao glasnogovornik. Ali to nije to, jer mi praktično imamo zadatak u parlamentu i preko odbora artikulirati interese nacionalnih manjina i lobirati za njih. S jedne strane je nedostatak što nemamo pravo glasa, međutim upravo stoga što nismo konkurencija političkim strankama, one prijedloge zakona što potječu od nas, osim jednog primjera, mađarski parlament je jednoglasno usvojio. Promijenila se situacija 2018. kada su Nijemci uspjeli prijeći cenzus, koji je po mom mišljenju veoma visok i ne uzima u obzir brojčanost manjina, tako da od 13 priznatih narodnosti, dvije imaju teoretske šanse prijeći cenzus«, rekao je Aleksov.

Predočio je i situaciju koja je nastala kada je zastupnik Nijemaca dobio dovoljno glasova da postane punopravni zastupnik.

»Zastupnik Nijemaca je mnogo puta bio zanimljiv političkim strankama i onaj jezičak na vagi. To je uvijek matematika i tko je zanimljiv za većinsku politiku, a naravno da nismo mi koji nemamo pravo glasati. Ipak, ne možemo se tužiti jer smo mi od 2014. do 2025. uspjeli proračun koji se izdvaja za nacionalne manjine povećati šest puta, te danas mađarska država za svoje nacionalne manjine izdvaja 24 milijarde forinti što je otprilike 600 milijuna eura. To nije mala brojka, ali naravno to se dijeli proporcionalno po broju manjinskih obrazovnih ili kulturnih institucija koje je manjina uspjela organizirati ili preuzeti.«

Problematično je ostalo, po Aleksovu, da za manjinsku listu mogu glasati oni koji se registriraju u tzv. manjinski imenik, ali se time gubi pravo za glasanje za političke stranke.

»Po nama to nije ravnopravno jer ako glasam za zastupnika svoje manjine, koji nema ni teoretsku šansu postati punopravni predstavnik, ne mogu dati svoj glas onoj političkoj opciji koja je meni simpatična ili s čijom ideologijom se mogu složiti. Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu je 2023. donio presudu kojom obvezuju mađarsku državu da osigura pravedniji sustav za pripadnike manjina i da mogu sudjelovati i na političkim izborima. Međutim, to još nije došlo na dnevni red i na proljeće kada slijede parlamentarni izbori bit će još po starom sustavu«, rekao je Aleksov.

Jasminka Dulić