»Serbia Fashion Week za mene je bila prekretnica u nekom mom karijernom razvijanju gdje sam napokon dobila potvrdu da je to to što želim i da je to to gdje trebam biti i s njega sam se vratila prepuna inspiracije«, ističe mlada fotografkinja Valentina Bačlija

U Muzeju Vojvodine u Novom Sadu početkom listopada održano je 25. izdanje prestižnog modnog događaja Serbia Fashion Weeka. Jedna od 20-ak izabranih fotografa volontera bila je i Subotičanka Valentina Bačlija, koja ovaj događaj ističe kao prekretnicu u svom karijernom razvijanju.

Prvo iskustvo u »modnim vodama«

Kada je sasvim slučajno naišla na prijavu organizatora ovog događaja za fotografe volontere, Valentina Bačlija se, kako kaže, dugo premišljala budući da do tada nije zalazila u »modne vode« što se fotografije tiče, a kada su u pitanju regionalni odnosno međunarodni dizajneri.

»Brinula sam se da je možda to prevelik zalogaj za mene, ali na kraju se ispostavilo da nije. Za prijavu sam priložila svoj portfolio gdje sam imala slobodu sama izabrati neke od svojih najboljih fotografija. Tu je bila i moja kratka biografija u kojoj sam naznačila da imam deset godina iskustva i da sam već radila u dinamičnim situacijama, što Fashion Week svakako jeste«, navodi Valentina.

Najviše je fotografirala revije, a radila je i backstage, VIP koktele koji su bili nakon revija odnosno u pauzama između njih, kao i večere na kojima su bili organizatori Serbia Fashion Weeka. Bile su to cjelodnevne obveze, fizički zahtjevno, ali za nju, kako ističe, ne i naporno jer joj je sva ta atmosfera bila motivirajuća. Iz organizacije su kasnije birali fotografije svih fotografa volontera koje su potom slali časopisima, magazinima, njene su, među ostalim, bile objavljene u Novostima i Hello Magazinu, a koristit će ih i za svoju promociju.

»Serbia Fashion Week za mene je bila prekretnica u nekom mom karijernom razvijanju gdje sam napokon dobila potvrdu da je to to što želim i da je to to gdje trebam biti i s njega sam se vratila prepuna inspiracije. Tu sam upoznala sjajne ljude, kao i kolege fotografe koji su već 25-30 godina u ovom poslu koji rade s nevjerojatnom strašću i koji su radili s velikim svjetskim dizajnerima, što je za mene, upoznati tako nekoga bilo skoro nezamislivo. Uz pomoć predsjednice Serbia Fashion Weeka Svetlane Horvat, ovaj je događaj postao jedini u regiji koji djeluje pod patronatom Paris Fashion Weeka. Zahvaljujući tome dobili smo veliku razmjenu mladih talenata i kako naši mladi dizajneri mogu prezentirati svoje kolekcije u Parizu tako i Francuzi dolaze kod nas, kao i dizajneri iz Grčke, Italije, Sicilije, Kazahstana, Rumunjske, Mađarske... Moram spomenuti i našu Subotičanku, modnu dizajnericu Mariju Šabić, koja je svojom predivnom kolekcijom oduševila cijelu publiku i bila mi je čast susresti se s njom na jednom ovakvom događaju i zabilježiti detalje njene kolekcije«, kaže Valentina, dodajući kako bi voljela nastaviti razvijati se u ovom smjeru i kako se nada da će i sljedeće godine sudjelovati na ovom događaju.

Školovanje i praksa

Valentini se ljubav prema fotografiranju pojavila s oko 10 godina, kada joj je starija sestra Zinka dala u ruke mali Samsungov fotoaparat.

»Ona je studirala u Varšavi, bili smo joj u posjetu, i dok smo išli po nacionalnom parku ja sam samo fotografirala. Sada kada pogledam te moje fotke, mogu reći da nisu loše. Nekoliko godina kasnije došlo je vrijeme upisa u srednju školu i kada sam listajući informator vidjela smjer fotograf u Politehničkoj školi, znala sam da želim to, iako su roditelji, budući da sam bila odlikaš u osnovnoj, očekivali da ću upisati Gimnaziju ili neku drugu školu. Na kraju su me podržali i upisala sam taj smjer koji je bio na hrvatskom jeziku i rekla bih da sam imala i sreće, jer ovog smjera nije bilo svake školske godine.«

Tijekom srednjoškolskog obrazovanja sudjelovala je na dva republička natjecanja, i to iz predmeta kemija, nemetali i grafičarstvo – fotografija, gdje je fotografirala hranu i osvojila drugo mjesto, a drugo je organizirala Škola za dizajn, gdje je u okviru natječaja »Život ulice – Monokrom«, osvojila treće mjesto. Tu je konkurencija bila sastavljena isključivo od umjetničkih škola, a Valentina je bila jedina sudionica koja nije dolazila iz striktno umjetničkog ostvarenja i zbog toga joj je to, kako kaže, predstavljalo posebno priznanje i dodatnu motivaciju.

Podsjetit ćemo, budući da smo o Valentini već pisali u našem tjedniku, da je na završetku srednje škole, 2019. godine, bila prva učenica generacije kada su u pitanju hrvatski odjeli. Ubrzo potom, preko studentske udruge AIESEC, odlazi na praksu od šest tjedana u Antaliju, gdje je fotografirala i promovirala turizam u Turskoj.

»Bilo je to jako lijepo i korisno iskustvo koje bih svakoj mladoj osobi poželjela i preporučila da učini takav korak s baš toliko malo godina, jer puno znači kasnije. Što zbog poznanstava, formiranja ličnosti, samostalnosti, brige o samom sebi. Osim osobnog rasta, ova je praksa pridonijela i mom profesionalnom rastu. To je bila kreativna praksa, koja je igrom slučaja bila baš za fotografiju, tako da su mi se poklopili struka i uživanje«, ističe ona.

Najveća želja – rad u studiju

Nakon školovanja uslijedila je pauza od godinu-dvije tijekom koje je skupljala novac za obnovu opreme.

»Zapravo sam tek ove godine počela intenzivno raditi na svojim privatnim projektima kako bi se napravio portfolio za daljnji rad. Nakon školovanja odmah sam se zaposlila i pored tih nekih korporacijskih poslova nisam imala mentalnog prostora za bilo kakvu kreativnost. Sada radim od kuće i isključivo se bavim fotografiranjem. Uglavnom su to privatni angažmani (rođendani, vjenčanja, proslave...), fotografirala sam do sada nekoliko modela za njihove portfolie, a radila sam i real estate fotografije (arhitektura, enterijer)«, kaže Valentina Bačlija.

Na pitanje što najviše voli fotografirati, odgovara:

»Najviše bih voljela da me nitko nikad ne izvadi iz studija. Najviše volim studijsko fotografiranje, bilo da su to modeli, neki reklamni ili drugi proizvodi. Volim raditi u studiju jer tamo imam kontrolu nad svakim i najmanjim svjetlom, najmanjom sjenom. Naravno, nekad zbog promjene dobro dođe dinamika, da nemam kontrolu i kada možeš uvidjeti koliko zapravo možeš podnijeti, kao primjerice na Fashion Weeku gdje na reviji nismo smjeli koristiti blic«.

Valentina je bila angažirana i na snimanju filma mladih umjetnika iz Subotice Pica sa ananasom, koji je 2023. prikazan u okviru Youth Jazz & Rock festivala, u kinu Abazija na Paliću.

»To je bilo jedno društvo koje je tijekom snimanja filma produbilo prijateljstvo. Svi smo mladi kreativci iz Subotice i željeli smo, među ostalim, poslati poruku da se može uraditi sve to s 1.200 dinara budžeta, čitav film od 37 minuta. Tu sam ja kao netko tko je bio zadužen za svjetlo, poslije mnogo godina, konačno razumjela da svjetlo nije tu samo da osvijetli kadar, jer je mnogo drugačije raditi ga na pokretnoj slici nego na fotografiji, već i da pruža neku emociju, dubinu. Najviše smo snimali u večernjim i ranojutarnjim satima, gdje je svjetlo jako čudno i nekad izgleda totalno neprirodno, što mi je bilo baš izazovno i veoma drago što sam bila dio tog tima i što mi je pruženo i to iskustvo«, navodi Valentina i na koncu mladim subotičkim talentima poručuje:

»Samo treba raditi. Nije važna ni oprema, što imaš ili nemaš, već samo kreirati, kreirati, kreirati. Kako god to izgleda, treba omogućiti da se vidi, da se čuje tvoj glas, tvoja vizija i na koncu će se taj put iskristalizirati. Ništa ne mora biti savršeno, najvažnije je da se tvoj rad vidi«.

I. Petrekanić Sič