Najvećim dijelom naše je djelovanje usredotočeno na molitveno-evangelizacijske susrete koji se održavaju petkom u župi sv. Roka čiji je smisao otvoriti se iskustvu vjere i živoga Gospodina i kroz formativne sadržaje oblikovati iskustvo * Pjesme slavljenja nisu toliko glazba koliko molitva. One pomažu dovesti srce u vrhunac molitve kada naše srce ne slavi Gospodina zbog onog što daje već zbog onog što jest

Okupljajući mladež iz više župa, Proroci su nastali 2006. godine u Subotici, kao vokalno-instrumentalni sastav. Desetak godina kasnije, 2015. prerastaju u molitvenu zajednicu, po uzoru na slične skupine u Hrvatskoj. Zajednica Proroci ima za cilj dati pohvalu i slavu Gospodinu kroz svakodnevni dublji odnos s Duhom Svetim. Dio su duhovne stvarnosti koja se naziva Katolička karizmatska obnova.

Suvoditelj Proroka je magistar teologije Filip Čeliković. Osim o radu Proroka, s njime smo razgovarali i o misiji te povijesti molitvenih karizmatskih zajednica.

► Proroci su isprva djelovali kao vokalno-instrumentalni sastav, a 2015. prerastate u molitveno-karizmatsku zajednicu. Kako je došlo do ove promjene?

Svoje prvotno poslanje Proroci su ostvarivali od 2006. godine djelujući kao vokalno-instrumentalni sastav na području suvremene duhovne glazbe i brojnih festivala toga tipa u Hrvatskoj. Zapravo, riječ je o obnovljenom sastavu i imenu koje je već djelovalo u Subotici u 80-im godinama 20. stoljeća. Možemo reći kako je vrhunac tog mladenačkog razdoblja i glazbenog poslanja okrunjen izlaskom nosača zvuka Božje djelo 2014. godine nakon čega dolazi do životnih prekretnica u našim životima. Spomenuli ste prerastanje u molitvenu karizmatsku zajednicu. Taj poticaj Duha Svetoga prepoznali smo nakon jedne duhovne obnove u Subotici i čini mi se kako pojam »prerastanje« dobro smisleno sažima taj obrat. Naime, bile su to godine kada su naši članovi započeli sklapati bračna zajedništva, zapošljavati se, a povrh svega riječ je o godinama kada smo snažnije sazrijevali. Život je zahtijevao veću dubinu vjere i molitve, a okolnosti stabilnost. Mladenaštvo, razigranost i putovanja ustupili su mjesto novoj staleškoj duhovnosti i poslanju.

► Koji je koncept rada i misija molitvenih karizmatskih zajednica, kada su one nastale i kako su se razvijale?

Naša zajednica dio je duhovne stvarnosti koja se naziva Katolička karizmatska obnova. Riječ je o jedinom pokretu u Katoličkoj crkvi koji nema ljudskog utemeljitelja već mu je utemeljitelj Duh Sveti, i zapravo i sama riječ pokret je nezgodna i višeznačna – ne misli se na ljudski već pokret Duha. A ciljevi se mogu sažeti ovako: to je »struja milosti« darovana Crkvi čiji je cilj obnoviti službe i karizme prema standardu kojeg nalazimo na stranicama Novog zavjeta i donijeti ljudskim srcima iskustvo živog Gospodina. Duh obnavlja Crkvu za poslanje vraćajući joj životnost i snagu kakvu je Gospodin zamislio. Nisu to moje misli, već misli velikih crkvenih autoriteta – papa i teologa zaduženih za crkvenu ocjenu ove stvarnosti. Zanimljiva je povijest karizmatske obnove. U Katoličkog crkvi Obnova je započela snažnim izljevom Duha Svetoga 1967. godine u Sveučilištu Notre Dame u Pennsylvaniji kada su studenti željeli doživjeti iskustvo prve Pedesetnice i onoga što čitamo u Djelima apostolskim da se ondje događalo. I dogodilo se. No, ti studenti i njihovi svećenici bili su prije toga povezani s drugim kršćanima koji su to iskustvo već doživjeli… Interesantna je pozadina toga događaja. A to je da je papa Lav XIII., prema poticajima sv. Elene Guerre, vratio Duha Svetoga u središte katoličke pobožnosti i posvetio mu čitavo 20. stoljeće. Najpotresnija stvar je ta što je Duh Sveti u svojoj mudrosti Obnovu započeo izvan vidljivih granica Katoličke crkve – među protestantima u Asuzza Streetu u Los Angelesu, koji su tradicionalno uvijek bili zatvoreni čudesima i karizmama. Ovo je dobro poznata i uvažena činjenica u crkvenim prosudbama Obnove. Papa Lav XIII., govoreći o posveti Duhu Svetom, ponajviše je promovirao jedinstvo kršćana koje samo Duh Sveti može uspostaviti – On koji je jedinstvo ljubavi Oca i Sina. Zaključak je jednostavan: Duh Sveti obnavlja lice Crkve i daje svoje milosti tako da ih daje posvuda – i te milosti teže da se oko njih okupljamo – da se poklonimo Duhu gdje god on jest.

► Kako izgleda djelovanje molitvene zajednice Proroci? Koje aktivnosti imate?

Najvećim dijelom naše je djelovanje usredotočeno na molitveno-evangelizacijske susrete koji se održavaju petkom u župi sv. Roka, čiji je smisao otvoriti se iskustvu vjere i živoga Gospodina i kroz formativne sadržaje oblikovati iskustvo. Ako je vjeronauk znanje o vjeri – obrazovanje, kateheza odgoj za vjeru, možemo reći da je naše djelovanje usmjereno onomu što prethodi oboma – kerigmi, prvom navještaju u kojem se susrećemo s Isusom koji je živ, prisutan i dotiče svaki detalj našeg života svojom spasiteljskom ljubavlju. Uz petke koji su stožer, nekoliko puta godišnje organiziramo razne tematske susrete, duhovne obnove, pobožnosti, ostvarujemo suradnje, napose sa Subotičkim oratorijem i Pastoralom mladih Subotičke biskupije, na programima koji se tiču mladih, a katkada odlazimo i u druga mjesta koliko nam to dopuštaju obiteljske obveze.

► Koliko članova imate i kakav je interes za to što radite? Tko se može i kako pridružiti zajednici?

Sama Zajednica broji 25 članova, a na našem susretu petkom redovito bude prisutno 70-ak osoba. Kada su neki posebni duhovni programi, onda je to znatno više ljudi. Ali obuhvat je puno širi kada se uzmu svi duhovni događaji na kojima smo prisutni. Međutim, brojke nisu u Crkvi mjerilo, čak mogu ozbiljno zavarati. Gospodin Isus nam nije govorio da ćemo njegovo djelo prepoznati u brojkama i pregledima već po plodovima Duha. I to mijenja čitavu optiku – više znači nekoliko promijenjenih srca koji će kasnije druge pozivati na promjenu od mnoštva. Tko se može pridružiti Zajednici? Na naše susrete mogu doći svi. A ako se pitanje odnosi na samo članstvo u Zajednici, tu treba napraviti jednu razliku. Obnova je dar koji se izlijeva na čitavu Crkvu i ima za cilj obnoviti razna zajedništva, poslanja i karizme. To je milost za sve. Mnogi to ne razumiju ispravno pa o Obnovi govore kao opcionalnoj duhovnosti. Ona nije duhovnost već milost za Crkvu. U tom smislu svi su dobrodošli i svi su primatelji onoga što Duh po Obnovi daje, a opcionalno je i poseban poziv biti protagonist i širitelj Obnove u užem smislu. I koga Gospodin poziva u takvo poslanje, nakon prosudbe poziva, može postati član naše Zajednice.

► Koji su izazovi u radu Proroka u smislu prostorija, financija i slično?

Zahvalni smo Gospodinu jer imamo gdje biti, imamo što dati i u duhovnom i materijalnom smislu te rado to činimo. I to je velika milost koju smo primili da, imali manje ili više, želimo odvojiti dio za Gospodina koji nam je dao sve. Evo i moj posao je veliki izraz darežljivosti članova i pokazuje koliko nam je svima ono što Gospodin želi važno da smo spremni svatko na svoj način otkinuti, i to ne samo od viška. I onda ostaje pravi izazov – na sve će izazove Duh Sveti providjeti potrebno ako je nešto njegovo djelo, a pravi izazov je ostati vjeran Duhu u svim našim slabostima i grešnosti iz kojih svakodnevno ustajemo i idemo naprijed.

► Na susretima Proroka pjevaju se tzv. pjesme slavljenja. Kažite nam više o toj vrsti pjesama kao i iskustvima sa susreta u kontekstu glazbe?

Pjesme slavljenja nisu toliko glazba koliko molitva. One pomažu dovesti srce u vrhunac molitve kada naše srce ne slavi Gospodina zbog onoga što daje već zbog onoga što jest. To su pjesme koje pomažu nadići sebe u Gospodinu koji je veći – od nas, naših problema, rana, ograničenosti, skučenosti… Slavljenje je stanje, a pjesma tu jednim dijelom pomaže ući u to stanje. Ono što vidimo sve više i više kako Duh Sveti obuzima naše pjevanje, jer je pjesma čin otvaranja srca. I mnogi svjedoče snažna oslobođenja i ponajviše unutarnja ozdravljenja koja se događaju po slavljenju. Događa se i to da pojedinci ništa posebno ne osjećaju na slavljenju, a kada napravimo ljetnu stanku pa izostanu susreti – sve više ljudi govore kako im to vrijeme izgleda teže, puno se nagomila usredotočenosti na sebe i tu se zapravo najbolje vidi učinak slavljenja. Nije tu toliko stvar hoćemo li emotivno nešto doživjeti ili ne, stvar je okretanja srca Gospodinu, a pjesma tu puno pomaže. Samo ću reći kako na svašta mi dižemo ruke i slavimo, pa zaslužio je više od svega Gospodin da njemu podignemo ruke koje je on stvorio i damo mu slavu.

► U Hrvatskoj postoji solidan broj ovakvih karizmatsko-molitvenih zajednica poput Božje pobjede, Kristofora ili Nanovo rođenih. Surađujete li s njima?

Izuzimajući Kristofore, s kojima nismo do sada bili u suradnji osim par susreta s Josipom Lončarom, s Božjom pobjedom i Nanovo rođenima imamo vrlo blisku i intenzivnu suradnju i odnos. Naša je zajednica kćer Božje pobjede jer smo najvećim dijelom nastali potaknuti duhovnom obnovom koju su oni predvodili. Osim što nam dolaze u goste, često surađujemo na područjima koja nisu toliko javna i vidljiva, no vidljivi su učinci tih suradnji. U našem svijetu često mnoštvo vidi bend ili govornika, ali iza toga stoji čitav niz predanih ljudi koji svakodnevno rade, proučavaju, istražuju, kreiraju i dijele svoje darove jedni s drugima.

► Koji su planovi zajednice Proroci?

Prvi plan je otvarati se Božjoj volji i njegovom planu, a tu ne znamo sve. Znamo najčešće prvi korak i kad ga učinimo, onda postane jasan sljedeći. Većinu onoga što jesmo danas nismo planirali, bili smo otvoreni. Ali jasno je pitanje – mislim da je plan i sljedeći korak još više se disciplinirati kako bismo mogli nositi poslanje i odgovoriti na autentične poticaje Duha. To unutarnje uređenje života zajednice sada je ključ svega što nam se otvara – kako bismo učinkovito uključili buduće članove Zajednice i potom odgovorili na pozive koje primamo.

► Kako ste ranije naveli, surađujete i sa Subotičkim oratorijem i Pastoralom mladih Subotičke biskupije na programima koji se tiču mladih...

Često. Neka područja su nam zajednička i Gospodin nas je različitošću karizmi i poslanja u najpozitivnijem smislu osudio na rad u istom vinogradu. Suradnje su siguran plan Duha, jedan je vinograd, i nešto što je privilegij i ljepota naše sredine jest to što taj vinograd nije velik i što se svi susrećemo. Sve više zajedno organiziramo duhovne sadržaje, koristimo kontakte koje svatko od nas ima. Riječju, dijelimo duhovna dobra. A to onda koristi i uštedi vremena, jer ne umnažamo iste aktivnosti, već stvaramo prostor da djelujemo i prema drugim skupinama.

► Kako svećenstvo Katoličke crkve gleda na rad karizmatskih zajednica? Ima li nekih kritika i slično...

Mi nemamo s time većih poteškoća. Svećenici u našoj blizini nas rado prate, istaknu i ljube pa čak i ako ne razumiju sve. Ali poznato je da kritike postoje. Mislim da je dobro poznato da su izgrađujuće kritike i susreti s drukčijim mišljenjem korisni. Zreli ljudi se znaju ne složiti i ostati zajedno, a narasti iz takvih susreta. Ipak, treba reći da postoje i značajna nezrela i neopravdana protivljenja. Ali tu je stvar vrlo jasna. Crkva je što se tiče Karizmatskog pokreta rekla svoj sud, primjerice u tzv. Malinskim dokumentima, dokumentu Iuvenescit ecclesia, dokumentu izjava papi A Petar ustade i primjerice Hrvatska biskupska konferencija odobrila je statut Katoličke karizmatske obnove Hrvatske. Papa Franjo znao je isticati problem narcističke samoreferentnosti, ona se odražava i u tome kada je moje mišljenje mjerodavno i važnije od onoga što je Crkva službeno rekla. Mi vjernici, bilo klerici bilo laici, ne predstavljamo drugima sebe već Krista i njegovu Crkvu. A tu su stvari jasne za svakog tko želi proučiti i saznati. Možda u ovom trenutku ne mogu nešto shvatiti, ali barem poštujem i ne gradim mišljenje koje nema veze s crkvenim stavom ili se protivi stavu Crkve koji nisam ni proučio.

► Koja su Vam iskustva u radu s mladima? Što biste »poručili« njima i njihovim roditeljima?

Iskreno, nisam školovani odgojitelj, samo promatrač Božjeg djelovanja. Ono što vidimo je to kako se Duh Sveti snažno izlijeva u mlade. Ali o tome je teško pisati, to čitatelji moraju čuti od njih samih. Na posljednjoj duhovnoj obnovi momci su sat vremena plakali pred Presvetim koliko ih je snažno pohodila Božja prisutnost. Mislim da će to roditelji čuti. I vjerujem kako neki vide snažne promjene kod svoje djece. A ako bih išta rekao roditeljima, onda bih ih pozvao da dođu. Bogu Ocu su svi djeca i može započeti ispočetka sa svakim. Što god je naše polazište bilo predrasude, nedostojnost, rezigniranost, krivnja, nevjera, komfor... Gospodin želi iznova započeti.

► Kako se novi mediji, poput društvenih mreža ili popularnih glazbenih žanrova, pokazuju u evangelizaciji?

Društvene mreže su korisne za informiranje, za prvi doticaj s Isusom ponajviše onih koji su izvan crvenog zajedništva, na rubu… ali ljudski susret je presudan. Naš posao nije završen snimanjem reelsova ili objavom plakata, ljudska blizina je ključna. A što se tiče popularnih glazbenih žanrova – ukoliko su prožeti Božjim Duhom i pročišćeni od svjetovnosti, emotivnih i mentalnih poruka protivnih evanđeoskom duhu, mogu i te kako koristiti izgradnji. Dapače, svjetovne pjesme koje nemaju u sebi negativan duh svjetovnosti također nas mogu činiti boljim ljudima i kršćanima.

► Od 2020. do 2024. bili ste angažirani na raznim poslovima u Hrvatskom nacionalnom vijeću, krovnom tijelu hrvatske manjine u Srbiji. Kako ocjenjujete aktualne prilike u hrvatskoj zajednici?

Radeći na tim poslovima puno sam toga naučio, stekao brojna iskustva i vidike i imao sam prigodu razvijati svoje vještine u poslovima koje i sada djelomično radim – uz teološki rad, nastavio sam organizirati događaje, skupove, putovanja, grafički dizajnirati sadržaje na društvenim mrežama i plakatima te sudjelovati u kreiranju projekata i ideja. Bila je to providonosna priprema, ali sam u sebi duboko osjećao da političko djelovanje toga tipa nije moj osobni poziv, makar smatram da bi katolici laici trebali ozbiljno razmotriti mogućnost da je politika u užem smislu njihov poziv unutar moralne obveze da ulažemo u opće dobro. Nisam odviše mjerodavan iz ovog položaja komentirati rad institucija i udruga, ali moram reći jednu vlastitu šalu »više manifestacija nego Hrvata«. To je krilatica s kojom se šalim kada osobno ističem nužnost okrupnjavanja duhovnih sadržaja i suradnje. Imam katkada osjećaj kao da su nam referentne točke Hrvatska i mjesta u kojima ima puno više ljudi, pa je ponuda opravdano veća. Čini mi se da nismo još dovoljno postali svjesni malenosti naše zajednice, ali i prednosti toga – jer u manjim zajednicama čovjek nije točkica u mnoštvu već puno bolje ostvaruje susrete. Međutim, tu je onda napast da tu prednost zagušimo hiperprodukcijom događaja koji više dijele nego približavaju ljude. I već sada se događa da su isti u svemu, i opada kvaliteta ili opada kvalitetno. Rješenje? Suradnja, udruživanje i zajednički programi.