U nakladi Udruge građana Urbani Šokci objavljena je knjiga autorice Marije Šeremešić U prostoru i vremenu. U knjizi su 33 osobe koje su po izboru autorice ostavile trag u Monoštoru, u poslu koji su radile ili rade, a podrijetlom su iz Monoštora. U knjizi su svećenici, prosvjetni radnici, liječnici, pisci, kulturni djelatnici, znanstvenici.
Prof. dr. sc. Marko Kovač jedan je od liječnika koji je u knjizi U prostoru i vremenu. Rođen je u Beregu, nekoliko godina radio je u seoskoj ambulanti, a najveći dio proveo je u Institutu za kardiovaskularne bolesti u Srijemskoj Kamenici.
»Monoštor je za mene značajan i nekoliko je tu događaja koji su kasnije odredili moj daljnji put. Nakon završenih studija medicine otišao sam u vojsku i s jednim svojim prijateljem dogovarao sam da odemo u Ameriku. Dok sam čekao poziv za Ameriku radio sam u ambulanti u Monoštoru i kada sam vidio i upoznao te ljude, pomislio sam pa ovo je meni Amerika«, priča dr. Kovač.
Očekivao je specijalizaciju iz interne medicine i uz posao liječnika opće prakse u ambulanti u Monoštoru očekivao je mjesto liječnika internista koji bi obilazio sve pacijente na teritoriju općine Sombor koji su nakon bolnice poslani na kućno liječenje.
»Nisu mi dali specijalizaciju u Somboru već su me poslali u Novi Sad gdje sam i ostao. S gastroenterologije otišao sam na kardiologiju, pa na Institut za kardiovaskularne bolesti. Prvi sam uveo ehokardiografski kabinet u Vojvodini, nakon toga usavršavao sam se u Americi, a kada je došao prof. dr. sc. Ninoslav Radovanović, postali smo prva kardiovaskularna bolnica u bivšoj Jugoslaviji. Tri godine nakon dolaska prof. Radovanovića imali smo unaprijed plaćenih 150 operacija iz Libije, pa sam ja bio tamo mjesec dana gdje sam radio ehokardiografske preglede. Od 2006. godine sam u mirovini. Rekao bih radna mirovina jer i dalje radim u jednoj privatnoj ordinaciji«, kaže dr. Kovač, koji je u mirovinu otišao s mjesta načelnika Odjela za ultrazvučnu dijagnostiku Instituta za kardiovaskularne bolesti u Srijemskoj Kamenici.
U knjizi je i Irene Scott (rođena Kusturin). U njenom bogatom životopisu je i projektiranje, potvrda ili provjera gradnje 198 mostova u Australiji, Vijetnamu, Tajlandu, Indoneziji i Maleziji. Dobitnica je nagrade za mladog inženjera godine u Australiji. U knjizi su i nagrađivani pisac Ivan Vidak, Vanja Petković, koja je pokrenula akciju »Čepom do osmijeha«, a koja je dobila priznanje za najbolju dugoročnu volontersku akciju u regiji, zatim lokalna aktivistica koja radi na promidžbi Monoštora kroz turizam i zaštitu okoliša Zdenka Matić, sveučilišni profesor u mirovini u području šumarstva dr. sc. Martin Bobinac…
U prostoru i vremenu 14. je knjiga Marije Šeremešić o Monoštoru.
»U knjizi su ljudi koji su u prostoru i vremenu ostavili neki trag. U kulturi, duhovnom životu, zdravstvu. To su ljudi koji su ostavili trag u onome što su radili u Monoštoru ili drugim sredinama i cilj mi je bilo njihovo predstavljanje da ih ljudi u Monoštoru ne zaborave«, kaže Šeremešić.
Najstariji zapis je o Stipanu Periškiću, koji je rođen 1903. godine i koji je između ostalog dao svoj doprinos nacionalnoj emancipaciji Bunjevaca i Šokaca i buđenju njihove nacionalne hrvatske svijesti.
Knjiga je pisana na srpskom, hrvatskom i engleskom jeziku. Autorica to objašnjava činjenicom da su potporu dali Grad Sombor i MZ Bački Monoštor i Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske.
Z. V.
