FOTO: www.psssombor.rs

Proizvođači su najzadovoljniji hibridima koji kombiniraju srednju do srednje kasnu zriobu s boljom tolerantnošću na sušu i bržim otpuštanjem vlage jer takvi hibridi amortiziraju nepovoljan raspored kiša, a pritom smanjuju troškove sušenja

Srbija je tržište na kojem se susreću domaći oplemenjivački programi i međunarodni brendovi – od Instituta za kukuruz Zemun polje (ZP), NS Seme, do Pioneer/Corteva, KWS-a, Syngente, RWA-e i drugih distributera. U takvom okruženju, kvaliteta sjemena i stabilnost prinosa sve su važniji kriteriji, osobito nakon sezona s izraženim sušnim stresom i neujednačenim oborinama. U praksi se potvrđuje da razlike među hibridima nisu samo u FAO grupi zriobe i genetskom potencijalu, nego i u brzini otpuštanja vlage, strukturi i veličini klipa te u reakciji na stres – čimbenicima koji na kraju odlučuju o isplativosti proizvodnje. Ovu tezu podupiru i višegodišnje znanstvene i ogledne analize u Vojvodini i šire.

Okosnicu domaće ponude čini Institut za kukuruz Zemun polje, čiji su ZP hibridi sustavno selekcionirani u lokalnim agroekološkim uvjetima i namijenjeni različitim tehnologijama – od berbe u klipu do žetve u zrnu. Naglasak u opisu njihovog sortimenta posljednjih godina stavljen je na tolerantnost na sušu, visok potencijal rodnosti i relativno brzo otpuštanje vlage – svojstva koja su posebno tražena u proizvodnim godinama s izraženim toplinskim valovima. Institut ujedno održava akreditirane laboratorije za ispitivanje sjemena (čistoća, klijavost, vlaga, masa 1.000 sjemenki, vigoR/»hladni test«, zdravstveno stanje, genetička čistoća), što je bitna karika u kontroli kvalitete prije izlaska vreće na tržište. S druge strane, međunarodni programi donose novu genetiku i snažan marketing, ali i detaljne kataloge s tehničkim specifikacijama za poljske uvjete Srbije. U ponudi Syngente i KWS-a, primjerice, ističu se hibridi s brzim početnim porastom, snažnijom tolerantnošću na abiotičke stresove (suša, toplinski stres) te naglašeno »stay green« svojstvo, dok distributeri poput RWA-e komuniciraju i konkretne morfološke pokazatelje – broj redova zrna, dužinu klipa, visinu biljke, položaj klipa i dinamiku otpuštanja vlage – svojstva koja poljoprivrednicima olakšavaju odabir u odnosu na planiranu gustinu sklopa i rokove žetve.

Kako se sve to pokazalo u praksi u posljednjoj sezoni?

Podaci terenskih ogleda PSSS-a i demonstracijskih parcela upućuju na širok raspon prinosa, ovisno o lokalitetu, agrotehnici i rasporedu kiše. Analiza Poljoprivredne stručne službe Sombor za 2024. godinu, koju su postavili na svojoj web stranici, bilježi u poljoprivrednim poduzećima i zadrugama prosječne urode merkantilnog kukuruza od oko 7,4 do 9,3 t/ha, s pojedinačnim imanjima koja su u boljim mikro-lokacijama i uz dobru agrotehniku postizala 9,5-10,4 t/ha (uz napomenu da su razlike između donjeg i gornjeg terena bile značajne). Takvi rezultati potvrđuju da je genetski potencijal hibrida tek polazište, a da o ishodu presudno odlučuju rok sjetve, gustina, mineralna ishrana i raspored padalina. Sličnu sliku daju i rezultati demonstracijskih ogleda komercijalnih hibrida (Dekalb/Bayer) u 2024., gdje su na parcelama diljem Bačke i Banata prinosi standardizirani na 14% vlage u zrnu tipično oscilirali od oko 7,8 do 11+ t/ha, uz varijacije vlage na žetvi i razlike među FAO grupama. Takvi grafički prikazi prinosa po lokalitetima korisni su upravo zato što ističu stabilnost određenih hibrida preko različitih mikroklima i rokova žetve.

Znanstveni radovi iz Vojvodine koje možete pogledati na Repozitoriju instituta za kukuruz Zemun polje Beograd (rik.mrizp.rs) dodatno objašnjavaju zašto neki hibridi odolijevaju stresu bolje od drugih. Trogodišnji pokus u regionalnim uvjetima pokazao je da se formiranje prinosa osjetno mijenja s raspodjelom oborina i temperaturom, pri čemu hibridi s boljom učinkovitosti korištenja vode i stabilnijim nalijevanjem zrna zadržavaju nadmoć u sušnijim scenarijima. Ukratko, »plastičnost« hibrida – sposobnost da uz manje štete premosti stresne faze cvatnje i nalijevanja – sve je važnija od same »etiketirane« FAO grupe. Na razini tržišta službena statistika podsjeća da ukupni urod kukuruza u Srbiji varira iz godine u godinu. Procjene RZS-a pokazuju da su 2024. i 2025. obilježene oscilacijama proizvodnje pod utjecajem vremenskih prilika i tržišta, što dodatno motivira proizvođače da pažljivije biraju sjemenski materijal i diverzificiraju sortiment – primjerice kombinacijom ranijih i srednje kasnih hibrida radi rasporeda žetve i rizika od ljetnih suša. Kada je riječ o dimenzijama klipa i kvaliteti zrna, proizvođači u praksi najčešće traže »zuban« tip zrna u srednjim FAO grupama koji postiže dobar balans između prinosa, brzine otpuštanja vlage i cijene dorade. Katalozi distributera redovno navode broj redova (često 16-20), dužinu klipa (oko 20-22 cm) i broj zrna u redu (često oko 35-40), dok ZP sortiment naglašava i namjenu (berba u klipu vs. žetva u zrnu) te tolerantnost na sušu. Za proizvođača to znači mogućnost finog podešavanja gustoće sklopa i strategije žetve: hibridi s jačim »stay green« efektom i višim klipom često podnose gušće sklopove i dulje ostaju fiziološki aktivni, dok hibridi s bržim otpuštanjem vlage smanjuju trošak dosušivanja.

Iskustva s terena

Na Danima polja PSSS-a širom zemlje prikazivani su različiti hibridi – od ZP 606 i ZP 606-ih generacija do NS i BC hibrida na istim lokacijama – s dobrim prihvaćanjem od proizvođača upravo zbog stabilnosti klipa i ujednačenosti zrna u uvjetima neujednačenih padalina. Iako su takvi dani polja primarno demonstracijski, bilješke sa službenih objava pokazuju interes proizvođača za kombiniranje domaćih i stranih hibrida na imanju, kako bi se pokrile različite rizične situacije.

Pritom je kvaliteta sjemena – a ne samo genetika – činilac bez kojeg nema sigurnog starta. Proces dorade i certificiranja u Srbiji jasno je propisan, postoje nadležna tijela pri Ministarstvu poljoprivrede (Uprava za zaštitu bilja; grupa za certificiranje sjemena), a laboratorijske analize (klijavost, čistoća, vlažnost, zdravlje, vigoR) provode se u akreditiranim ustanovama prije stavljanja sjemena na tržište. Upotreba certificiranog sjemena nije samo preporuka radi prinosa, ona je i uvjet za ostvarenje regresnog poticaja za kupnju sjemena, za koji su pravila i rokovi objavljeni u 2025. godini. U prijevodu: račun/faktura i deklarirano certificirano sjeme postali su »ulaznica« za državne poticaje, što dodatno smanjuje rizik od loše klijavosti i primjesa. Iako su prinos i vlaga najčešće prva metrika pri izboru hibrida, proizvođači sve češće gledaju i meke pokazatelje: ujednačenost klasa radi lakšeg kombajniranja, toleranciju na polijeganje, zdravstveno stanje klipa (fusarium), te tržišnu dinamiku – hoće li ranija žetva donijeti bolju cijenu ili uštedu na dosušivanju. Demonstracijski rezultati iz više općina u Vojvodini pokazuju kako je u istim uvjetima moguće vidjeti razlike i preko 2–3 t/ha između hibrida slične zriobe, što je u današnjim cijenama razlika koja presuđuje između pozitivne i negativne marže.

Ako bismo izvukli zaključak iz posljednje dvije sezone, proizvođači su najzadovoljniji hibridima koji kombiniraju srednju do srednje kasnu zriobu s boljom tolerantnošću na sušu i bržim otpuštanjem vlage – jer takvi hibridi amortiziraju nepovoljan raspored kiša, a pritom smanjuju troškove sušenja. U uvjetima Srbije to u praksi znači ciljane prosječne urode od 8 do 10+ t/ha na boljim lokalitetima uz adekvatnu agrotehniku, što potvrđuju i ogledni rezultati PSSS-a i komercijalnih demonstracija. Ostaje da se vidi što će nam pokazati rezultati ovogodišnje berbe i hoće li se nastaviti trend smanjivanja parcela pod ovom kulturom.

Ivan Ušumović