Titel
Titel se nalazi na južnim padinama Titelskog brijega, otoka lesa blizu ušća Begeja u Tisu, a Tise u Dunav. Padine brijega nekadašnje su obale s čak sedam vidljivih slojeva iz različitih geoloških perioda, danas zaštićenog kao rezervat prirode. Neki kažu da je riječ o »odmetnutom« dijelu oboda Fruške gore, kojeg je Dunav odvojio od glavnoga masiva, a drugi da je to samostalna lesna formacija. Najveća nadmorska visina mu je 132 metra.
Na jednom od visokih grebena koji se naginje nad Tisom nalazi se i gradsko groblje, podijeljeno na katolički dio (zapadniji) i pravoslavni, postavljen istočno te mali na kojem se sahranjuju Slovaci evangelici. Na ulazu u groblje vidi se na suvremen način predstavljen njegov viševjerski sastav, te je tako ovdje i rijedak natpis na hrvatskom jeziku u Titelu: »Počivali u Kristovom miru«, uz one na srpskom i mađarskom. U potrazi za grobljanskom kapelom spontano započinje brojanje nadgrobnih spomenika s hrvatskim prezimenima, jer uz sva ograničenja koja ovakva novinarsko-istraživačka metoda ima, iz nje se može nazrijeti nacionalna struktura stanovništva vjernika katolika Titela u XX. i na početku XXI. stoljeća (stariji grobovi su zarasli).
Stari šokački živalj
Prezimena Hrvata i njihov omjer potvrđuju tvrdnje povjesničara o podrijetlu ovog življa koji je naseljavao i u malom broju još naseljava Titel. To su: sedam grobnica obitelji Marinkov, šest koje pripadaju obitelji Bošnjak, po pet obitelji Pavkov i Stanić, tri Vukov, po dvije Jerkov, Farić, Mikić (u hrvatskoj transkripciji i veći broj u mađarskoj) i po jedna koja pripada obiteljima: Bartolović, Mirčov, Babić, Burka, Gubić, Prepelić, Karlić, Šušak, Pejaković, Barić, Mikulinac, Mirić, Veliki, Raulj, Smok, Samardžija, Šarić, Fabijan, Penov, Gulić, Novogradec, Jekić, Ružin, Bratić, Kozarev, Petrović, Štrbac, Bančov, Rabanašić i Gračik. Povjesničar Ivan Ivanić u svojoj knjizi Bunjevci i Šokci u Bačkoj, Baranji i Lici (1899.) o Hrvatima Šokcima u Titelu piše:
»Za Titel sam dobio pouzdane podatke: tamo ima svega 337«, a napominje mnoga od imena čije su grobnice i danas vidljive. »Interesantno je, da su se neke mađarske i nemačke porodice (Sabo, Balog, Šmitmajer i t. d.) pošokčile i danas se smatraju za Šokce. Pre 30 god. bila je u Titelu isključivo šokačka pridika, a danas je pak retko čuti«, navodi za te godine Ivanić, spominjući i tri obitelji Bunjevaca s dvadeset članova: Lulić, Ustin i Romančik (Ivanić 1899, 12-13). Da u Titelu žive autohtoni Hrvati Šokci, obiteljski povezani s onima u Srijemu i Banatu, potvrđuje i suvremeni istraživač povijesti Hrvata u Vojvodini dr. sc. Mario Bara. Osim onih koji su tu živjeli i pod osmanskom vlašću, dio ih se ovdje preselio u vrijeme preustroja Vojne krajine, sredinom XVIII stojeća.
Grobnice Hrvata čine oko 20% vidljivih grobnica, a gotovo sve ostalo su grobna mjesta pokojnika Mađara, s jednoznamenkastim brojem grobnica Nijemaca. Ovdje treba biti oprezan, budući da su grobnice Hrvata iz XIX. i prva dva desetljeća XX. stoljeća najčešće s epitafima na mađarskom jeziku. To je posebno vidljivo kod brojne obitelji Mikity, no, osim šokačko-hrvatskoga podrijetla ostaje nepoznat način njihova nacionalnog opredjeljenja. Iz ove je obitelji bio i školski nadzornik Aleksandar Mikić (Titel, 1882. – Beograd, 1955.), otac Jovana Mikića Spartaka. Kada je u pitanju broj živih Hrvata danas u Titelu, na taj način ih se na popisu 2022. izjasnilo 74, te su time četvrti nacionalno izjašnjeni narod u tom mjestu, nakon Srba, Mađara i Roma. Prije ovoga popisa bili su treći, a broj je u posljednja četiri desetljeća nezadrživo padao: od 260 (1981.), 153 (1991.) te 115 (2002.). I dalje se bogoslužja u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Titelu prakticiraju i na hrvatskom, osim mađarskoga jezika, a župnik je Franjo Lulić, koji među titelskim vjernicima živi i služi im već gotovo 40 godina.
Kapela, obelisk i »kalvarija«
U sjevernom dijelu groblja, blizu središnjega križa, nalazi se i jedina kapela, izvedena u klasicističkom stilu 1868. godine. Ispred malom ogradom ograđenog ulaza, s lijeve strane vrata, nalazi se nadgrobna ploča Franza Zahna, ljekarnika, koji ju je dao podići. Do nje je nadgrobna ploča Anne, rođ. Gloss, kao i Hermanna, Amalie, Ernesta, Johanna i Felixa Zahna – supruge i djece Franza Zahna. S desne stane ulaza u kapelu je nadgrobni spomenik Richarda Barrÿa (rođ. 1883.) i Friedricha Barrÿa, rođenog 1890. godine, kao i još jedan, nečitljiv. Kapelu nezadrživo napada invanzivna vegetacija. Ne koristi se u bogoslužne namjene.
Spomenuti jednoznamenkasti broj grobova Nijemaca u Titelu uključuje i monumentalni obelisk, visok čak devet metara, povrh cijelog groblja, na mjestu grobnice grofa Armina (Casimira) Leiningena-Westerburga (1848. – 1900.), povjerenika austrougarske monarhije za regulaciju Dunava, Tise i Begeja, kojemu je posljednja želja bila da bude sahranjen na najvišem vrhu Titelskog brijega, odakle bi »gledao« plodove svojega rada – plodne ravnice u Bačkoj i Banatu. I samo se groblje upravo nalazi na takvom mjestu. Razvilo se oko nekadašnje crkve Svete Mudrosti koja je bila središte jedne od najvažnijih prepozitura ovih područja u srednjem vijeku. Titelska prepozitura osnovana je 1077./93. godine, naseljavali su je redovnici augustinci, a postojala je do provale Turaka 1541. godine. Danas nema više ostataka nekadašnje utvrde koja ju je okruživala.
Nedaleko od groblja saznajemo zašto se isto lesno uzvišenje iznad Titela na kojemu je groblje zove Kalvarija. Naime, na tome je mjestu kapela koju je dao sagraditi Ferenc Schmidtmayer 1892. godine. Ispred nje su nekada postojala tri moćna kamena kalvarijska križa. Sada su to jedne od najpoznatijih ruševina u kraju, no što se barem kapele tiče, navodno ju je prvo spalio grom pa je tek poslije devastirana. Ružan dojam ruševina ipak znatno blaži s ovoga vidikovca predivno razlijevajući pogled na Tisu, ušće Begeja, središnji Banat i dio Srijema.
Marko Tucakov
Kapela obitelji Zahn
Kapela Schmidtmayera i ostaci kalvarije
Obelisk na grobu grofa Armina Leinningena Westerburga
