Od Sombora i Bezdana, preko Zagreba i Subotice do Beča i Željeznog. Tako bi se – promatrano za početak na mapi, dok ćete ostalo saznati u tekstu – mogao opisati dosadašnji životni put profesora hrvatskog jezika i književnosti dr. sc. Vladana Čuture.

Naš je sugovornik rođen 1982. u Somboru. Odrastao je u tom gradu te obližnjem Bezdanu, gdje su mu živjeli djed i baka. U Bezdanu je išao u vrtić, i to u skupinu na mađarskom jeziku, a jezici i tema višejezičnosti nešto su što će, kako će se ispostaviti, postati važan dio njegove današnje profesionalne karijere. Osnovnu školu i gimnaziju Veljko Petrović završio je u Somboru.

»Sombor je miran i veseo grad, otvorenog duha. Grad opjevan u pjesmi Zvonka Bogdana, ali i grad alternativne kulture. To je nešto što sam ponio iz rodnog grada. Sjećanja na djetinjstvo su mi lijepa. Moja dva brata i ja puno smo vremena provodili u Bezdanu, selu okruženom Bajskim kanalom, Dunavom i šumama«, prisjeća se Čutura na početku razgovora.

Književnost, Zagreb, Subotica

Nakon somborske gimnazije Čutura upisuje studij kroatistike i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Sklonost prema književnosti stekao je, kako kaže, čitajući od malena, a knjige su mu bile omiljeni darovi. Posebno su ga »zadužili« naslovi kao što su Put oko svijeta za osamdeset dana Julesa Verna u četvrtom razredu osnovne škole i Kafkina Preobrazba tijekom srednjoškolskog obrazovanja.

Nakon studija kroatistike vratio se u Srbiju. Prvo je radio kao lektor u Novinsko-izdavačkoj ustanovi Hrvatska riječ u Subotici, a od 2012. do 2016. predaje u školama u Subotici i Tavankutu u okviru programa hrvatske nastave u inozemstvu Ministarstva obrazovanja i znanosti Republike Hrvatske. Radio je u Osnovnoj školi Matija Gubec u Tavankutu i srednjoj Politehničkoj školi u Subotici. Osim u obrazovanju, ostavio je traga i u kulturnom životu ovdašnjih Hrvata. Među ostalim, surađivao je i sa Zavodom za kulturu vojvođanskih Hrvata na časopisu za književnost i umjetnost Nova riječ, a priredio je i knjigu Suvremena vojvođansko-hrvatska kratka priča.

»To vrijeme pamtim po sjajnim učenicima, susretljivim kolegama u školama, projektima u kojima smo sudjelovali. No, to razdoblje je pratio i nedostatak udžbenika za nastavu na hrvatskom jeziku, što je utjecalo na prijepore između Srbije i Hrvatske zbog neostvarivanja prava hrvatske manjine. Bojim se da visoka politika često ne vodi računa o životima običnih ljudi«, kaže on.

Kao jedan od petero pripadnika hrvatske manjine u Srbiji dobio je stipendiju za doktorski studij u Hrvatskoj. Doktorirao je 2018. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s radom Fenomenologija zločina u hrvatskome kriminalističkom romanu. Rad je kasnije objavljen kao knjiga u izdanju Hrvatske sveučilišne naklade.

Austrijska priča

Nakon Subotice, i povratka u Zagreb, put ga je odveo u Austriju, gdje se upošljava kao lektor hrvatskoga jezika na Visokoj pedagoškoj školi Gradišće, u mjestu Željezno (Eisenstadt) i regiji Gradišće (Burgenland) u kojoj već pet stoljeća živi zajednica gradišćanskih Hrvata. Ovaj je studij namijenjen budućim učiteljima u osnovnim i srednjim školama koji žele predavati hrvatski jezik u Austriji.

»Godine 2017. upisana je prva generacija studenata na ovaj studij. Cjelokupni program napisala je voditeljica toga studija, prof. dr. sc. Andrea Zorka Kinda Berlaković. Studij je organiziran na dvije razine – na primarnoj se uči gradišćanskohrvatski, a na sekundarnoj standardni hrvatski jezik. Ovo je, inače, prvi studij kroatistike ne samo u Austriji, nego na cijelom njemačkom govornom području«, pojašnjava Čutura.

Čutura je predavač i na kolegijima Regionalni studiji: jugostočna Europa i zapani Balkan te Interkulturalne kompetence na Veleučilištu Burgenland, također u Gradišću.

»Naš Odjel na Veleučilištu Burgenland snažno je usmjeren na tržišta istočne i jugoistočne Europe te se studenti tijekom studija odlučuju na učenje jednoga od jezika ove regije Europe. U ovom slučaju, studenti koji odluče učiti hrvatski jezik dobivaju, kroz različite kolegije i projekte, uvid u specifičnosti naše regije, poslovnu kulturu, povijest, gospodarstvo, politiku«, pojašnjava on.

Na različitim projektima u obrazovanju, kao što je priprema maturalnih ispita iz hrvatskoga jezika, surađuje i s Ministarstvom obrazovanja i istraživanja Republike Austrije te Direkcijom za obrazovanje Gradišće.

U razgovoru smo se dotaknuli i teme gradišćanskih Hrvata, kao nacionalne manjine.

»U Austriji imate samo tri priznate manjinske grupe, kao autohtone nacionalne zajednice – hrvatsku i mađarsku u Gradišću te slovensku u Koruškoj. Hrvati u Austriji drukčije žive svoj identitet od ovdašnjih Hrvata. Osim što nema bremena rata i toliko nacionalizma, žive u uređenom demokratskom društvu, u zemlji visokog standarda, što ne znači da ne trebaju pomoć matične države. No, i pored svega nabrojanog, Hrvati u Srbiji imaju razvijenije institucije, od nacionalnog vijeća preko zavoda za kulturu, medija, političkih stranaka. Ono što je zajedničko ovim manjinama jest to da pitanje manjinskih prava, po meni, nikad nije završeno, ono je uvijek i svugdje neprestani napor da se ta prava održe, poboljšaju, bolje konzumiraju«, navodi naš sugovornik.

BHS u školama

Kao što je poznato, osim gradišćanskih Hrvata, kao autohtone zajednice, u Austriji žive i doseljenici Hrvata koji su ondje pristizali od kraja 1960-ih godina do danas, uglavnom kao tzv. ekonomski migranti. Čutura tako ima iskustvo rada i u dvije osnovne škole u Beču, gdje se izučava bosansko-hrvatsko-srpski (BHS) jezik kao integrativni školski predmet.

»Beč je multikulturalan grad, u pravom smislu te riječi. U istom razredu u klupama sjede djeca Austrijanci, potom djeca čiji su roditelji podrijetlom s prostora bivše Jugoslavije, Filipina, Kine, Rusije, Izraela, Sirije... Prisustvo jezika kojim govore doma u školskim prostorima važno je ne samo da bi djeca poboljšavala jezične komeptencije, nego i razvijala samopouzdanje i samopoštovanje. Na koncu, Grad Beč time prepoznaje višejezičnost kao važan kulturni, ali i socijalni i gospodarski resurs. Postoji nastava za 26 različitih jezika koji se govore u gradu. Iskustvo rada u ovoj nastavi važno mi je i u znanstvenom smislu jer se bavim temom višejezičnosti«, pojašnjava.

Čutura živi u Beču i ističe zadovoljstvo uređenošću tamošnjeg sustava. A kako i ne bi, kada se Beč već godinama unatrag proglašava najboljim gradom za život na svijetu po pitanju infrastrukture, zdravstva, stanovanja i sigurnosti.

»U Austriji imate samo jedanaest ministarstava i pet političkih stranaka, a sustav prilično dobro funkcionira«, dodaje on.

Ljeta u Vojvodini

U rodni kraj, gdje mu živi dio obitelji te prijatelji, rado se vraća, posebice na ljetnom raspustu. Tada voli, kako kaže, otići i par dana na Bajski kanal, na Kenđiju. Inače, u slobodno vrijeme, voli putovati, a razgovor s njim uradili smo nakon njegova proputovanja po Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori.

Život Hrvata u Srbiji prati koliko stiže od poslovnih obveza, ali i pisanja znanstvenih radova.

»Mislim da Hrvati u Vojvodini možda nisu dovoljno svjesni što sve imaju. Naravno da je borba za manjinska prava važna i, kako sam naglasio, nikada nije proces koji je završen, ali politička participacija, razvijena mreža nastave na svim razinama, tolika autonomija u odlučivanju, mediji na manjinskim jezicima, to u Austriji i većini zapadnoeuropskih zemalja nećete naći. Drugi je problem teži i veći, ali to nije problem manjina nego matičnih država, odnsno Srbije i Hrvatske, a to je taj često nefer i ružan odnos prema svojim manjinama gdje one služe za politička potkusurivanja, raspirivanje niskih strasti i manipulaciju«, kaže naš sugovornik na kraju razgovora.

D. B. P.

Dani Balinta Vujkova 2012.