Žetva suncokreta je u tijeku, za oko tjedan dana počet će žetva kukuruza i soje, u rujnu će biti izvađeni i prvi hektari šećerne repe. Ono što proizvođači mogu uraditi je kvalitetna sjetva i zaštita. Sve drugo ne ovisi o njima. Prinos diktiraju vremenski uvjeti, a cijene tržište. U razgovoru za Hrvatsku riječ ekonomist mr. sc. Jeca Ilić, direktor somborske kompanije Meteor Commerce, koja se bavi vlastitom proizvodnjom i otkupom, analizira tržište ratarskih proizvoda.

► Počela je žetva suncokreta. Procjene su da će to uz strna žita biti jedina ratarska kultura čijom proizvodnjom će poljoprivrednici koliko-toliko biti zadovoljni. Prva trgovina novim rodom na Produktnoj burzi obavljena je po cijeni od 50,50 dinara po kilogramu bez PDV-a. Ipak je došlo do neznatnog rasta cijene?

S obzirom na to da je ovo početak, kao i u svakoj žetvi krenulo je s viših terena gdje je bilo manje kiše, i gdje je problem i s prinosima, prvi prinosi su oko 1,2 tone po jutru. Očekujemo da će se taj prosjek povećati na skoro dvije tone. Trenutačne cijene su, rekao bih, rezultat špekulativnih poslova. Znači, nema konstantne tražnje, to je za trenutačnu operativnu robu, a te je robe trenutačno malo. Rekao bih, više je pokušaj velikih proizvođača i onih koji očekuju velike količine suncokreta da potaknu uljare da izađu s višim cijenama. Za sada s tim cijenama nema izvoznih aranžmana i meni to više liči na pojedinačne poslove i kada bih ja sad nekome rekao da mi ugovor posao za 2.000 do 3.000 tona takva trgovine se ne bi mogla ugovoriti.

► Proizvođači nemaju uvjeta za čuvanje suncokreta, znači predaju ga odmah poslije žetve. Koja je akontna cijena?

Ona je na terenu različita i kreće se, za proizvođače, 42-43 dinara s PDV nadoknadom. Mi smo izašli s cijenom od 45 dinara. Može se ponuditi i dinar-dva-tri više. To je više psihološki da se proizvođači pripreme da bi ta cijena mogla biti 50 ili preko 50 dinara. Naravno, ne očekujemo 70 dinara, a hoće li se približiti cijeni od 60 dinara, s PDV-om, to je veliki znak pitanja. Sve ovisi kako će se situacija dalje odvijati na našem tržištu. Ne možemo baš preslikati što se događa u okruženju. U Mađarskoj je trenutačna cijena suncokreta 450 eura, ali je tamo cijena ulja u trgovinama 1,9 eura, a kod nas oko 1,5 eura. Onog momenta kada je proizvođač prihvatio tu akontnu cijenu on je prodao suncokret, mi ga isplaćujemo i raspolažemo tim suncokretom. Čekamo kraj žetve kada uljare izlaze s konačnim cijenama i tako se formira konačna cijena i proizvođačima isplaćuje razlika. Suncokret nije kultura koja ide na skladištenje i čuvanje tako da proizvođači nemaju nikakvih dodatnih troškova. Tržište suncokreta je aktivno i postoji samo tijekom žetve. Nakon žetve uljare i izvoznici već su otkupili suncokret i prestaje njihov interes za njime. Ne bi bilo ni logično da mi kao skladištari čuvamo suncokret, jer je njegovo čuvanje jako skupo. Standardna vlaga suncokreta je 9 posto, da bi se čuvao mora se sušiti na sadržaj vlage ispod 7 posto. On je vrlo zapaljiv i prilikom sušenja moramo biti vrlo oprezni. Pri skladištenju on dalje kalira, tako da su veliki troškovi čuvanja, izuzev uljara kojima se to isplati.

► Koliko domaći prerađivači mogu preraditi?

Površine pod suncokretom jesu povećane, oko 8 do 10 posto više je suncokreta nego lani. Međutim, i rod će biti slabiji u odnosu na prošlu godinu. Ukupna proizvodnja suncokreta bit će oko 800.000 tona i domaće uljare mogu otkupiti i preraditi preko 80 posto te proizvodnje. Na tržištu Srbije imamo nekoliko velikih uljara. To su uljare u Somboru, Šidu i Zrenjaninu i još nekoliko manjih. Nešto suncokreta otkupljuju i tvornice stočne hrane koje sirovo ulje prodaju uljarama, mada mogu i izvoziti, a za svoju proizvodnju ostavljaju suncokretovu sačmu. Svi domaći otkupljivači plaćaju suncokret toliko koliko je dovoljno da suncokret ne bi otišao u izvoz. Ako bi ovdje bila toliko niža cijena da bi nekome bilo isplativo prodati suncokret u Mađarsku, Bugarsku ili Tursku, uljare bi potencijalno ostale bez sirovine za preradu. I one uglavnom daju takve cijene koje pariraju cijenama na svjetskom tržištu. I pored toga, svake godine se neke količine suncokreta izvezu, ali to je tek 10 do 15 posto ukupne proizvodnje. Suncokret nije naša izvozna kultura, ali zato ulje jeste. Iako je nažalost to najčešće sirovo, a ne rafinirano ulje. Nelogično je, ali uljare najmanje profitiraju na litarskim pakiranjima; veća zarada je trgovanje uljem u cisternama i trgovanje suncokretovom sačmom.

► Sada govorimo o cijeni koja u najboljim procjenama možda može dostići 60 dinara. Prije nekoliko godina ta cijena je bila iznad 70 dinara. S očekivanom cijenom i prinosima gdje je tu ekonomska računica poljoprivrednika?

Bila je 72 dinara, ali ne smijemo zaboraviti da je poticaj države tada bio sedam dinara i to je diglo cijenu. Ima računice za proizvođače koji će se približiti prinosu od 1,7 tona i više. Sve drugo je slabo i teško se može nadoknaditi s cijenom. Prošla godina završena je s cijenom od 47 ili 48 dinara, očekivanja su da ove godine cijena bude 15 do 20 posto veća. Akontne cijene uljara trenutačno su 40 dinara bez PDV-a, koji iznosi osam posto.

► Prošla godina bila je katastrofalna za proizvođače soje, bilo je parcela na kojima je prinos bio tek nekoliko stotina kilograma. Nažalost, ponovit će se to i ove godine. Što se može očekivati kada kombajni uđu u njive?

Na domaćem tržištu problem je monopol prerađivača soje. Dva velika prerađivača otkupe oko 90 posto proizvodnje. Oni tijekom cijele godine rade i na uvozu soje. Gledaju gdje je soja jeftinija i tamo je kupuju. Mislim da je to dovelo i do značajnog pada površina pod sojom, naročito u ovoj godini. Prošle godine površine su bile rekordne, ali su rekordno niski bili i prinosi. Očekivalo se da će nakon otkupne cijene, koja bila od 470 pa i do 490 eura to toni, u samom otkupu cijena rasti barem za troškove čuvanja. Nažalost, ona je i dalje padala i danas je to 415 do 420 eura, što je cijena koja se nudi i za novi urod. Površine pod sojom su znatno smanjene, čak prepolovljene ove godine u odnosu na prethodnu. Ne očekuje se da će rod biti bolji nego prošle godine i mislim da će zbog toga biti nastavljen trend smanjenja površina pod sojom. Tijekom cijele godine soja se uvozila uglavnom iz Hrvatske i Rumunjske, napravljeni su i novi aranžmani za uvoz. Tržišni odnosi su tako narušeni, jer na naše tržište dolazi soja iz zemalja koje imaju drugačiju politiku poticaja, koje naši proizvođači nemaju. Rekao bih da onda to nije otvoreno tržište već nelojalna konkurencija za domaće proizvođače. Sad, hoće li se netko zapitati ima li smisla stalno uvoziti velike količine, ili će se, da bi domaća soja bila cjenovno konkurentna, uvesti neki poticaji za domaće proizvođače vidjet ćemo. Domaća soja je vrhunske kvalitete i u 99,9 posto slučajeva nije GMO.

► Još da se malo zadržimo na proizvodnji ove dvije uljarice. Površine pod suncokretom u Srbiji bilježe posljednjih godina blag porast – s oko 220.000 na 250.000 hektara. A znamo da je barem na području zapadne Bačke suncokret godinama gubio utrku sa sojom. Kako će nekoliko uzastopno loših godina i činjenica da je soja uljarica koja traži puno vlage utjecati na sjetvu? Hoće li soje biti manje?

Zbog cjenovne politike i loših prinosa proizvodnja soje bit će u padu. Naše kooperante mi zato savjetujemo da budu oprezni u proizvodnji, da se za soju odlučuju baš kada su sigurni u isplativost. Znači to moraju biti tereni uz Dunav i njive pod zalivnim sistemima.

► Posljednjih desetak godina vojvođanska polja ponovno su se počela žutjeti u vrijeme cvjetanja uljane repice. Iz godine u godinu rastu sjetvene površine i jesenas je bilo zasijano 40.000 hektara. U regiji zapadne Bačke sije se na gornjim terenima, na zemljištima lošije kvalitete, ali sve se više može čuti da su za sjetvu uljane repice proizvođači i te kako zainteresirani i uljana repica trebala bi biti zamjena za soju i kukuruz. Je li to ekonomski dobro razmišljanje poljoprivrednika?

Poljoprivrednici polako uvode uljanu repicu u svoju proizvodnju. Ove godine prinosi su bili dobri i u jednom momentu cijena je bila dobra, za proizvođače s PDV nadoknadom 57 do 58 dinara po kilogramu, i oni koji su repicu prodali u tom cjenovnom piku jako su zadovoljni. Na području zapadne Bačke površine pod uljanom repicom su i dalje simbolične, ali pred ovogodišnju sjetvu vidimo povećan interes poljoprivrednika i mislim da će ove jeseni biti posijano više nego dvostruko više uljane repice. Uz pšenicu i ječam, ratarima uljana repica postaje sve interesantnija. Najave da bi rujan mogao biti kišovit pogoduje sjetvi i nicanju uljane repice. Ako to bude tako, mislim da će površine pod uljanom repicom biti rekordne. Iako u sjetvenoj strukturu nije poželjno da veliki postotak zauzimaju ozime kulture. Mislim da će se sjetvena struktura mijenjati i da će umjesto 40 posto požnjevenih površina nakon žetve pšenice, ječma, uljane repice i suncokreta to biti 50, pa možda i više. To znači da će kukuruz, soja i šećerna repa ostati na ispod 50 posto.

► Najznačajnija ratarska kultura ipak i dalje ostaje kukuruz, pa će i razmjere štete u toj proizvodnji biti i najveće. Trenutačno je na Produktnoj burzi cijena kukuruza 26,52 dinara. Što se može očekivati u žetvi i berbi?

Ne možemo u ovom momentu dati procjenu prinosa, ali očekujemo da će žetva kukuruza početi za pet do sedam dana. Ti prvi prinosi bit će tonu ili dvije tone po jutru, što je jako malo. Mislim da će cijena u žetvi biti oko 25 dinara. Otkupljivači će se praktički boriti za to malo kukuruza. Poslije, ovisno o ukupnom urodu, može doći i do pada cijene. Na svjetskom tržištu cijena kukuruza nije ni približna cijeni o kojoj mi sada ovdje pričamo što može dovesti i do pada cijena kod nas. Posljedica je to loših procjena o maloj proizvodnji kukuruza. Kod nas se i prošle godine očekivao prilično loš urod, ali je onda konačno to bilo nešto manje od višegodišnjih prosjeka. Površine koje su pod zalivnim sistemima i prošle i ove godine dat će odličan urod i to će popraviti ukupnu proizvodnju. Tako da ne očekujem daljnji rast niti veći pad cijene kukuruza. Manji proizvođači, mislim tu na one s desetak hektara, neće moći čuvati kukuruz i čekati nešto bolju cijenu. Veći proizvođači trudit će se čuvati urod, ali može se dogoditi da u žetvi cijena bude prihvatljiva za velike proizvođače koji bi išli u prodaju, ali i ta prodaja bit će limitirana potražnjom domaćih tvornica stočne hrane. Jer, ponovit ću: ova cijena nije konkurenta za izvoz. Na svjetskom tržištu očekuje se pa skoro rekordna proizvodnja kukuruza. To što smo mi u problemu ne znači da će nam ino kupci plaćati veću cijenu kukuruza.

► Ovo je četvrta godina zaredom kako veći dio uroda strada zbog suše. Kako biste Vi ocijenili ovu proizvodnu godinu?

Poslije loše godine, što se tiče vremenskih uvjeta, ova je nešto malo povoljnija, ali osjećaj je da je ove godine situacija lošija. Ono što je dobro je to što su poljoprivrednici, strahujući od suše, povećali površine pod ozimom pšenicom i ječmom, uljanom repicom i suncokretom. To će omogućiti da poljoprivrednici koliko-toliko uspješno privedu kraju ovu proizvodnju godinu. U prednosti će biti poljoprivrednici koji imaju vlastitu zemlju ili plaćaju realnu cijenu zakupa zemlje. Većih problema imat će oni koji plaćaju visoke zakupe i oni koji su u sjetvi štedjeli na repromaterijalu. Zalivni sustavi, gnojidba i kvalitetna kemijska zaštita, bez obzira na troškove, može povećati proizvodnju. Ono na što se ne može utjecati je krajnja cijena. Ova godina bit će ipak nešto povoljnija za proizvođače, ali ono što nije dobro jest da je ona došla poslije dvije ili tri loše godine.

► Pojedina poljoprivredna udruženja tražila su da se suša proglasi elementarnom nepogodom. Je li to trebalo učiniti, ako ne na razini cijele države, onda na razini pojedinih regija?

Ako gledamo količinu padalina, onda je to na granici. Međutim, ako gledamo raspored padalina, onda sigurno pojedine regije imaju razloga za proglašenje suše kao elementarne nepogode. Mislim da se to kod nas neće dogoditi. Ne postoji sustav praćenja koji bi mogao dati regionalne procjene o razmjerima suše. Prošlog vikenda na području Sombora palo je dosta kiše, ali ona na neki način može još koristiti šećernoj repi, ali zaustavila je s druge strane žetvu suncokreta; nije dobra za soju jer može dovesti do nove vegetacije pa će biti nejednako zrenja, a za kukuruz je došla kasno.

► Govorili ste o realnoj cijeni zakupa poljoprivrednog zemljišta. Prošlih godina arende su bile i do 400 eura po jutru. Hoće li sada one ipak pasti na neku realniju brojku?

U ovoj godinu se to počelo vraćati na neku realniju razinu. Očekujem da će u perspektivi biti više zemlje koja se nudi u arendu nego što će biti interes proizvođača za zakup. Morat će i oni koji daju zemlju u zakup shvatiti da su poticaji koji su vezani za hektar namijenjeni proizvođačima, a ne vlasnicima zemlje. Proizvođači će morati bolje kalkulirati i oslobađati se površina koje im ne donose zaradu. Zakup je za dobru zemlju trenutačno 250 eura po jutru. To je gornja granica isplativosti.

► Kako onda, s druge strane, objašnjavate visoke cijene oranica koje ne padaju, čak i bilježe trend rasta? Znači, ima onih koji imaju viška novca i ulažu u kupovinu zemlje? Ili su kupci van poljoprivredne proizvodnje?

Kupovina zemlje ne može se promatrati čisto kao ekonomska kategorija u smislu koliko je plaćena, kada će se to vratiti, s cijenama koje su 15.000 eura pa i više po hektaru. Poljoprivrednici to gledaju kao neko ulaganje u budućnost, jer je kvalitetno poljoprivredno zemljište ograničeno. Ne očekujem da će cijena zemljišta padati, bez obzira na situaciju u poljoprivredi, ali neće biti ni biti nekog većeg skoka cijene.

► Koliko je ovaj niz nepovoljnih godina osiromašio poljoprivrednike, odnosno koliko mogu proizvodnju financiraju gotovim novcem?

Nekada je polovina repromaterijala kupovana za gotov novac, polovina je zaduživana za novu proizvodnju. Sad je više onih koji se zadužuju u robi. Bolje rješenje od zaduživanja u robi su bankarski krediti. Isto tako, poljoprivrednici moraju naučiti da su poticaji države za ulaganje u proizvodnju. Da bi to bilo moguće, poticaji se moraju isplaćivati redovito. Nije svejedno ako država poticaj isplati 15. ožujka kada poljoprivrednicima najviše treba ili nekoliko mjeseci kasnije. Izdvajanja iz proračuna su ista, ali isplata na vrijeme znači da se poljoprivrednik neće morati zaduživati i ti poticaji vrijedit će 10 do 15 posto više. Recimo, sredstva za deklarirano sjeme proizvođači su dobili u srpnju, za sjeme koje su kupili jesenas i proljetos.

► Kakve se cijene očekuju uoči nove sjetve?

Sjemenska pšenica je za sada na razini prošle godine ili je cijena do pet posto viša. Mineralna gnojiva su skuplja 10 do 15 posto. Urea je 470 do 500 eura po toni. To je nabavna cijena. Miješana gnojiva iz domaće proizvodnje elixir za nas velike kupce 410 do 485 eura, a gnojivo 15:15:15 od 500 do 510 eura. Miješana gnojiva čine 90 posto nabavki tijekom jesenskih radova. No, sada nema ni velikog interesa poljoprivrednika za kupovinu.

Pšenica u žetvi isplaćena je maksimalno 21 dinara i onda je došlo do pada. Poslije žetve pšenicom se uglavnom trguje na domaćem tržištu jer je izvozna cijena niža od domaće. Ovu cijenu pšenice, s obzirom na količine kojima raspolažemo, održava potencijalna tražnja pšenice za proizvodnju stočne hrane. Neke promjene cijene do kraja godine ne možemo očekivati. U žetvi je prodano oko 40 posto uroda, onda je cijena stagnirala i blago pala za jedan do dva posto, pa su proizvođači prodali još oko 20 posto. Velike količine su kod domaćih mlinova i proizvođača stočne hrane.\r\nOtkup za Robne rezerve po cijeni od 23 dinara nije dao nikakav efekt. Nisu objavljene ni količine koje su otkupljene. Posao Robnih rezervi i nije da regulira tržište.\r\n