Zajednički kalendar manjinskih hrvatskih institucija u Srbiji za 2025. godinu prikazuje odabrana djela hrvatskih kipara u Srbiji koja pripadaju segmentu javne spomeničke baštine. Svakog mjeseca u tjedniku Hrvatska riječ predstavljamo spomenuta djela. U kolovozu nastavljamo pisati o djelima poznate kiparice Ane Bešlić a ovoga puta bavimo se njezinim ostvarenjima: Ptice i Krila na Paliću, Kompozicija II. na Petrovaradinu te poprsjem Matija Gubec u Tavankutu.
Razvoj kiparskog leksika
Tijekom svoje umjetničke karijere, koja je potrajala gotovo šest desetljeća, Bešlić je kontinuirano razvijala svoj kiparski leksik odnosno umjetničku praksu. U literaturi se navodi četiri osnovna perioda njenog stvaralaštva: Školovanje (do 1954.), Asocijativna forma (1954. – 1962.), Prijelazni period (1962. – 1966.) i Razdoblje sfere (od 1966.) s ciklusima Bojena lopta, Portret i Disk. Sredinom 1960-ih Bešlić započinje eksperimentirati s radovima koji su u potpunosti isključivali figuralno, umjesto toga odlučujući se za čisto apstraktne kompozicije. Iako je radila u cijelom nizu medija, od kamena, preko bronce, do gipsa, materijal po kojem je postala najpoznatija bila je kombinacija stakloplastike i poliesterske smole. S tehnikom rada u ovom materijalu upoznala se tijekom studijske prakse u tvornici Bayer u Njemačkoj sredinom 1960-ih. Ovo eksperimentiranje s materijalima najjasnije se vidi u njezinom skulpturalnom ciklusu pod nazivom Otvorene forme, seriji radova koju karakteriziraju torzirani i ispupčeni sferoidni oblici (često bijele boje ili s minimalnom intervencijom u crvenoj ili žutoj) koji su prerezani i razvučeni kako bi otkrili unutarnji oblik i dinamiku. Ova svoja djela smatrala je »dubokim studijama ženskog oblika«. Tijekom 1970-ih Bešlić je radila niz izvrsnih portreta u poliesteru, najpoznatiji su svakako Miroslav Krleža (1978.) i Tina Turner (1979.). Još jedan skulpturalni ciklus po kojem je Bešlić poznata je serija radova pod nazivom Jastuci koju je izrađivala tijekom 1980-ih. To su delikatni modelirani oblici koji preuzimaju svakodnevnu formu jastuka te pokazuju kako se i takav svakodnevni predmet može transformirati u gotovo kontemplativnu estetsku formu. Bešlić je i tijekom 1990-ih aktivno, iako u manjem broju, sudjelovala u umjetničkim događanjima poput 11. saziva Međunarodnog simpozija skulpture Terra u Kikindi (srpnja 1992.), samostalne izložbe pod nazivom Portret u okviru 7. pančevačke izložbe jugoslovenske skulpture (svibanj – srpanj 1993.), kao i u XVII. sazivu Umetničke kolonije Bakar u Boru, 2001.
Krila na Paliću
Tijekom djelovanja u okviru skupine Prostor 8 Bešlić je 1957. kreirala jedno od svojih pionirskih djela, kompoziciju pod nazivom Krila koja prikazuje zakrivljenu krivulju u obliku izvijenih krila s dvostruko zašiljenim vrhovima, a koju definiraju glatka površina i dinamične linije. Nakon što je izložba ove skupine gostovala u parku Tašmajdan u Beogradu i na Petrovaradinskoj tvrđavi u Novom Sadu (obje 1958.), skulpturu je otkupio grad Subotica i izložio je na obali Palića te su danas jedan od prepoznatljivih simbola obale palićkog jezera. Značaj ovoga djela je i u tome da je među prvim javnim skulpturama u Jugoslaviji apstraktnih stremljenja. Ona je ujedno primjer htijenja tada nove generacije umjetnika koje su zaokupljene modelacijom forme u slobodnom prostoru, kroz sintezu urbane sredine i suvremene skulpture.
Skulpturalna kompozicija Krila izrađena je od umjetnog kamena bijele boje, naglašene je linearnosti s glatkim površinama i odlikuje se vitkošću forme. Visina skulpture iznosi 310 cm – raspon većeg krila, 248 cm – raspon manjeg krila a raspon između njih iznosi 120 cm. Lokacija skulpture je varirala, prvotno je smještena na lokaciji ispred Velike terase na kojoj se nalazila secesijska spomen česma iz 1912. godine. Šezdesetih godina česma je bila izmještena na lokaciju ispred Ženskog štranda. Potom je 1981. godine Međuopćinski zavod za zaštitu spomenika kulture česmu ipak vratio na svoju prvotnu lokaciju a Krila su premještena na vrh poluotoka na obali. Treba navesti i to da se bijela boja, prisutna i na Krilima, često može naći u radovima Ane Bešlić kao leitmotiv, njene skulpture često su bijele, izrađene od mramora ili kamena, a njena posljednja samostalna izložba za života nosila je naslov Bijelo, volim te bijelo (Gradski muzej Subotica, 1997.). Dodatna zanimljivost je i to da je Ana Bešlić izradila još jednu skulpturu identičnu ovoj koja je poslana u Gvineju kao dar Pokreta nesvrstanih tamošnjoj omladini. Skulptura je postavljena u glavnom gradu Conakry, ali precizna lokacija nije poznata.
Ptice na Paliću
Hotel Park na obali palićkog jezera izgrađen je 1913. godine kao i fontana koja je smještena u parku u kojem se objekt nalazi. Autor fontane je Bela Našic (Naschitz) o komu u literaturi nije zabilježeno više podataka osim onoga da je za izradu fontane bio najpovoljniji ponuđač Gradu te je honoriran s 1.700 kruna s rokom izrade od trideset dana, od sredine travnja do sredine svibnja. Skulpturu Ptice Ana Bešlić izradila je 1957., a tek 1964. je premještena u fontanu. Skupa s fontanom skulptura je obnovljena 1994. godine.
Fontana ima kružnu osnovu, izvedena je u umjetnom kamenu od 32 segmenta zaobljene profilacije, s reljefnim grotesknim maskama ritmički raspoređenim na svakih 3,30 metara. Ukupno ih ima osam, a iz njihovih mlaznica voda teče ka središtu fontane odnosno k brončanoj skulpturi Ptice, čija visina iznosi 210 cm. Ptice zapravo predstavljaju stilizirane oblike divljih gusaka. Ova fontana je posljednje ostvarenje realizirano u sklopu akcije uređenja kupališta Palić s početka 1960-ih. Skulptura je prvotno bila postavljena u fontanu dvorišta palićke vile Konen gdje je bila nepristupačna građanima. Prilikom IV. Likovnog susreta na Paliću 1964. skulptura je premještena u fontanu gdje se i danas nalazi.
Kompozicija II. na Petrovaradinu
Umjetnička skupina Prostor 8 priredila je izložbu u javnom prostoru petrovaradinske tvrđave od 15. svibnja do 1. lipnja 1958. Bešlić je ovom prilikom odabrala dva svoja rada za izlaganje Kompozicija II. i Krila. Rad koji se i danas nalazi na petrovaradinskoj tvrđavi plijeni svojom jednostavnošću, glatkoćom i senzibilitetom svojstvenim radovima Ani Bešlić tijekom druge polovice 1950-ih. Forma skulpture je otvorena, definira je međuigra svjetlosti i sjene. Ona je organska, gotovo životno razigrana u asocijativnom kontekstu. Brončana Kompozicija II. smještena je na travnjak i položena na postament od šest slojeva opeke, bez potpisa i naziva skulpture. Studijska putovanja također su doprinijela umjetničkom razvoju Ane Bešlić, posebno posjet Parizu 1952. godine te 27. Venecijansko bijenale održano 1954. godine, kada je u francuskom paviljonu imala prilike vidjeti radove Hansa Arpa koji je te godine i nagrađen za skulpturu. Jasno je vidljiv utjecaj njegovih radova na djela Ane Bešlić tijekom asocijativne faze u koju spada i Kompozicija II.
Gubec u Tavankutu
Ana Bešlić, iako je od svoje dvadeset i pete godine živjela u Beogradu, i dalje je dobivala narudžbe za spomenike i spomen obilježja u Subotici i okolnim mjestima. Tako je 1971. izradila Baklju sjećanja, spomen-obilježje povodom 30. godišnjice ustanka u Drugom svjetskom ratu, te dvjestogodišnjice postojanja sela kao i obljetnice dvije kolonizacije sela. Dvije godine potom, angažirana je i za izradu skulpture Matije Gupca, predvodnika Seljačke bune iz 1573. godine.
Poprsje u bronci u parkovnom dvorištu OŠ Matija Gubec u Tavankutu, postavljeno je 1973. prigodom četiristote godišnjice Gupčeve smrti. Brončana skulptura izvedena je do pola figure u gotovo prirodnoj veličini s vidljivim tragovima patine na površini. Gubec je, iako ruku vezanih iza leđa, predstavljen kao ponosna ličnost, uzdignute glave i pogleda u daljinu. Dimenzije figure su 70 x 46 x 125 cm. Skulptura je smještena na kameni postament visine 109 cm na kom je uklesan natpis Matija (Ambroz) Gubec 1538.-1573. Ana Bešlić izrađivala je i spomen-obilježja po narudžbi poput Baklje sjećanja u Bajmaku iz 1971. godine, koje se nalazi u parku na središnjem trgu.
Branimir Kopilović / Foto: Nada Sudarević
