Stipan Milodanović (Subotica, 1974.) filmski je stvaralac autentične niskobudžetne video estetike i autorskog pristupa. Prema mišljenju struke, njegove filmske forme »variraju od dokumentarnog zapisa i intervjua, do nadrealnog i neo-realnog«. U svojim ostvarenjima često se služi elementima komedije, pa i parodije.
Od svojih početaka 1991. do danas snimio je više desetina filmova, od kratkih, preko srednjometražnih i dugometražnih do dokumentarnih ostvarenja i smatra se jednim od začetnika niskobudžetne videoprodukcije u Srbiji. Naime, Milodanović filmove snima s »nikakvim« ili minimalnim sredstvima, pojavljujući se u ulozi scenarista, redatelja, snimatelja, montažera, glumca... U njima mahom glume njegovi poznanici, velikom većinom amateri. 
»Stvaram bez interesa, a stvaranje je za mene doživljaj i potvrda vlastite slobode, na konstruktivan način. Niskobudžetni pristup omogućio mi je da samostalno učim i razvijam se. O tome kako se snalaziti i rješavati probleme na filmu puno sam naučio od Želimira Žilnika, čiju sam filmsku školu u Subotici pohađao i s kojim sam kasnije surađivao, primjerice kao asistent režije u dokumentarnom filmu Evropa preko plota. Volim rješavati probleme, iskoristiti postojeće resurse, improvizirati, jer što je definicija inteligencije do snalaženja u novim situacijama«, pojašnjava on.

Raznoliki opus

Njegov je opus bogat i raznolik a kao poznatija ostvarenja izdvajaju se: dugometražni putopisni film Putevima Tibora Sekelja, dugometražni igrani film Prvi radni dan, srednjometražni igrani filmovi Laredo i Blajndmen, dokumentarni film Puni trbusi prazna filozofija, kratki film Naličje birokratije, ali i recimo kratki crtani film Sritna Nova Godina.
»Godine 1991. osnovao sam vlastitu video i filmsku produkciju Ulješura pictures. Prvi film je bio Kad sveci što je prijevod pjesme When the Saints Go Marching In. Tad još nisam imao kameru, pa je pomogao jedan stariji snimatelj. Prvi je film snimljen u potpunom neiskustvu ali mi je donio veliku radost nastajanja nečega i toga da će to što smo napravili ostati vidljivo. Uskoro sam kupio prvu kameru, pa sam mogao puno češće i više snimati. Tih 90-ih svaki korak u razvoju produkcije je bio velik. Prvi rez kad je ispao dobar, a tada se radilo na VHS traci, prvo titlovanje... Najviše sam snimao 1998. i 1999. godine, po deset-petnaest kratkih filmova godišnje. Za 34 godine tehnika se mnogo razvila da sad mogu raditi kvalitetnu sliku, zvuk, ono što je nekad bilo teško zamislivo. Drago mi je da su u mojim filmovima, kao svjedočanstvo vremena, ostali snimljeni neki ljudi, objekti ili klubovi u gradu kojih više nema«, priča Milodanović.
Kako navodi, najponosniji je na film Putevima Tibora Sekelja koji je rađen sedam i pol godina. Sekelj je bio subotički avanturist-istraživač koji je 60-ih godina prošlog stoljeća obišao cijelu Južnu Ameriku te živio s domorocima i o tome je ostavio brojne zapise. Puno godina kasnije Milodanović sa suputnikom Josipom Fileom kreće istim stazama:
»Putevima Tibora Sekelja bio je vremenski i financijski najveći projekt. Godine 2005. boravili smo 47 dana u Južnoj Americi i za to vrijeme prešli oko 20.000 kilometara i snimili više od 50 sati materijala i 3.500 fotografija, na temelju čega je nastao taj putopisni film. Prikazan je i na međunarodnom skupu esperantista u Mađarskoj, budući da je Sekelj bio svjetski poznati esperantist«, kaže on.
U filmskom esnafu Milodanović će ostati upamćen i kao pokretač i organizator Jugoslovenskog festivala jeftinoga filma (JFJF), koji je održavan u Subotici od 1998. do 2001. godine. JFJF bio je važna točka susreta kreativaca od kojih su danas mnogi priznati u kreativnim industrijama u Srbiji. 

Spotovi, INKognito, KLJUN...

Milodanovićev kreativni angažman vidljiv je i u drugim područjima, manje ili više srodnim filmu. Primjerice, autor je više od pedeset muzičkih spotova – mahom za lokalne tamburaške ansamble (Biseri, Ravnica i Hajo) i rock bendove. 
»Kod spotova za tamburaške ansamble bavio sam se i etno elementima, nadam se da će to ostati kao dio baštine kojem će se ljudi rado vraćati. Kad već spominjemo etno motive, imam i jedan intemezzo film o disnotoru«, dodaje on.
Od 2001. do 2002. Milodanović je radio radijski i TV serijal INKognito. Snimio je preko 100 epizoda o zanimljivim događajima i ljudima u Subotici.
Djelovao je i na širem kulturnom planu, prije svega kroz KLJUN (Klub ljubitelja umjetnosti i nauke) koji je s prijateljima iz generacije osnovao 1994. godine. KLJUN je priredio mnoge koncerte, izložbe, tribine, predstave i maskenbale, ekološke akcije, turnire u videoigrama, šahu, pikadu, čak i laganju. Imali su i školu stripa te izdavali poeziju, prozu, fanzine, stripove te kompilacije subotičke glazbene scene. 
Poznat po svojoj duhovitosti, Milodanović je nastupao kao jedan od prvih stand-up komičara u Subotici. 
Pomalo se bavi i glazbom, koja inače ima važnu ulogu u mnogim njegovim filmovima. Snimio je i par pjesama poput Tramvajske uspavanke ili Šalaj Bačko (koju je izveo na Festivalu bunjevački pisama u Subotici).
Za svoj filmski rad dobio je nagradu Kulturno-prosvjetne zajednice Subotice Dr. Ferenc Bodrogvári, a za film Putevima Tibora Sekelja nagradu Veliki šumski patuljak na Reviji nezavisnih off filmova Srbije Srpski Holywood na planini Rudnik.

Pisaći stroj iz djetinjstva

A njegov kreativni put započeo je još u osnovnoj školi kada je pokazivao interes za pisanje kratkih priča, posebice znanstveno-fantastičnih, i strip. Tu napominje i ulogu koju su na tom putu imali njegovi roditelji.
»Bio sam pretplaćen na SF časopis Alef, čitao sam klasike poput Asimova, Vernea, Huxleya. Imao sam veliku podršku roditelja koji su mi nakon drugog razreda osnovne škole kupili pisaći stroj. To je bila velika stvar za mene, na njemu sam pisao priče. Eto, ne moraju se kupovati samo igračke, već i pisaći stroj je divan poklon«, navodi Milodanović dodajući kako je kasnije, 1998., objavio i knjižicu kratkih priča Zbirka iz_uma.
Na kraju razgovora, dotaknuli smo se i planova. Kako kaže, onih filmskih trenutno nema, ali ima želju napisati Tajni rječnik čudesnih fraza, u prijevodu na više stranih jezika. Ideja nije tako jednostavna kako zvuči, stoga je najbolje sačekati i vidjeti što će od toga biti. A ne sumnjamo da će, poput njegovih kadrova, priča i javnih akcija, biti »stipanovski« autentično.
D. B. P.

Filmove, spotove, emisije i druge videe s Milodanovićevim potpisom, njih oko dvije stotine, možete pronaći na njegovom YouTube kanalu: Stipan Milodanović (@stipanm).