Groblje u Beški leži na uzvisini podgorja Fruške gore, na sjevernom rubu sela. S njega se pruža jedinstven pogled na padine srijemske planine, ali i nedaleku obalu Dunava: područje Madackovog brijega (212 metara nad morem je najviša kota) i Kalakače (s kotom od 202 metra). Danas su ovi brijegovi na obali Dunava prepuni vikendica, a točno između njih je srijemski dio mosta kod Beške, najvećega na auto-cesti koji spaja sjever i jug Srbije i najdužega u Srbiji uopće (2205 m). Na groblju postoji službeno katolički – manji, i pravoslavni – već dio. Na katoličkom se dijelu nalaze i grobovi kršćana evangelika i reformata. Beška je bila rijetko manje mjesto u Vojvodini koje je imalo vjerske zajednice i bogoslužna mjesta u okviru četiri kršćanske crkve, do rušenja evangeličke i reformatske crkve koje je vezano za protjerivanje Nijemaca iz Srijema i Vojvodine prije 80 godina.
»Opet mi je došla jedna ideja«
Šira lokacija groblja se počela za tu svrhu koristiti vjerojatno koncem XIX. stoljeća. Kada je katolički dio u pitanju, treba znati da su se Nijemci u Bešku počeli naseljavati 1860. godine, te su svoje groblje postavili do pravoslavnog. Iste je godine u tom selu utemeljena i zajednica nazarena, a oni – i Srbi i Nijemci – su se sahranjivali odvojeno, na rubu sadašnjega groblja. Početkom XX. stoljeća u Bešku se naseljavaju Mađari, koji sahranjuju svoje pokojnike pokraj njemačkog groblja, a nakon Drugoga svjetskog rata i Hrvati, koji su počeli sahranjivanje pokraj starog njemačkog groblja, što je nastavljeno i danas.
Kapela na katoličkom dijelu groblja, dimenzije 4x4 m, započela se graditi 1972. godine, a završena je do crkvenog goda te godine. Župa Beška, naime, utemeljena je 1966. godine i posvećena je sv. Tereziji od Djeteta Isusa (sv. Maloj Tereziji), poznatoj karmelskoj redovnici. Do te godine Beška je bila filijala župe sv. Ane u Maradiku. Tadašnji župnik Martin Radman u Arhivu bešćanske župe ostavio je ovaj zanimljiv zapis kojim opravdava gradnju kapele u selu koje je tada imalo, moglo bi se slobodno kazati, ogroman broj katoličkih duša te, primjerice, pedesetoro djece prvopričesnika iz vjernih obitelji hercegovačkih Hrvata doseljenih u taj srijemski kraj.
Radman piše: »Nakon što su dugovi vraćeni opet mi je došla jedna ideja, gledajući kako se svijet muči u crkvi napose za ljetnih žega. Crkva (sv. Terezije, župna) je, naime, niska, zidovi su visoki samo 4 metra. Prozori maleni, a crkva bude puna, pa ljudi za ljetnih dana padaju u nesvjest. Tada mi je sinula ideja da sagradimo na groblju kapelu, te za ljetnih vrućih dana ondje slavimo misu. Tako je i bilo. U kolovozu 1972. godine počeli smo graditi kapelu, koja je do blagdana sv. Terezije bila gotova. Biskup (đakovački i srijemski) Stjepan Bäuerlein blagoslovio je ovu kapelu na spomenuti blagdan 1972. godine. Kapela je velika 4x4 metra, a betonirani ulaz je dug 2 metra. Ovaj je ulaz natkriven. Za misu se oltar iznese iz kapele na taj spomenuti ulaz«. Kapelica, dakle, nije vezana za zaostavštinu pojedine osobe ni obitelji, nego cijele župe.
Bombom na kapelu
U noći 3. na 4. kolovoza 1992. godine u kapelu je postavljen eksploziv, koji je aktiviran i od detonacije su popucali prozori, a manja oštećenja nastala su u unutrašnjosti na oltaru, zidu ispod prozora i olucima na krovu. Zapisničar u Arhivu župe navodi da je šteta manje materijalna a više duhovna. I dodaje: »Na ljude katolike je sada još više bolno djelovao taj barbarski čin koji je usmjeren protiv svih župljana, a ne samo protiv neke obitelji«, povezujući odlično značaj kapele za zajednicu. Godine 2005. na Markovo slavljena je misa na groblju i tada je tadašnji župnik Božidar Lusavec najavio obnovu kapele, te je tijekom godine stavljen novi krov i crijep, kapela je obojena iznutra i postavljen je novi betonski pod. Kao svjedok pohoda eksplozivom na kapelu ratne godine, kada je, i to treba znati, Bešku napustilo uslijed progona i zastršivanja oko 2.000 katolika Hrvata, ostalo je oštećenje ispod prozorskog okna na istočnom zidu kapele.
I sadašnji župnik Aleksandar Kovačević spominje se nekadašnjih i sadašnjih vjernika – oko 160 obitelji koje žive svoje poslanje katoličkih vjernika u ovom selu, ponosni i odani Crkvi, spremajući se za skorašnji jubilej – 60. obljetnicu utemeljenja župe Beška iduće godine, o čemu smo već izvijestili.
Izvor: A. Dević: Župe Beška i Maradik (2010.)
Marko Tucakov
