D

r. Branko Grisogono, koji je bio redoviti profesor u trajnom pozivu na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i jedan od najistaknutijih hrvatskih atmosferskih fizičara, već desetljećima proučava složene procese koji oblikuju vrijeme i klimu na Zemlji. Njegov znanstveni rad obuhvaća područja mesoskalne meteorologije, atmosferske dinamike, klimatskog modeliranja i turbulencije u graničnom sloju atmosfere, a posebno je poznat po istraživanjima vezanim uz buru, suše, mikroklime i klimatske ekstreme. Profesor Grisogono autor je više od 130 znanstvenih radova i jedan je od najcitiranijih istraživača u regiji u svojoj disciplini. Sudjelovao je u brojnim međunarodnim istraživačkim projektima te svojim doprinosom značajno unaprijedio razumijevanje atmosferskih pojava u mediteranskom i panonskom prostoru. Njegovo stručno znanje sve češće traže i domaći i strani mediji, osobito kada regiju pogode ekstremne vremenske nepogode, poput superćelijskih oluja, suša ili naglih promjena vremenskih obrazaca.

U razgovoru koji slijedi, profesor Grisogono govori o tome kako se klimatske promjene već sada manifestiraju u Hrvatskoj i Srbiji, zašto su naši gradovi sve topliji, što nas čeka u budućnosti ako ne promijenimo pristup, te kako se znanost pokušava izboriti za svoje mjesto u javnim i političkim raspravama o klimi.

► Kako Vi ocjenjujete trenutno stanje kada je riječ o klimatskim promjenama na prostoru Hrvatske i Srbije?

Jasno nam je svima da već uočavamo velike promjene, to su sve trajniji toplinski valovi koji zauzimaju sve veća područja, odnosno površine. Oni ne moraju nužno imati najviše apsolutne temperature, jer energija koja dolazi s klimatskim promjenama se raspodijeli na šira područja i na dulje vrijeme, stoga ne mora postići nove maksimume. To je jedna krajnost, a druga su intenzivna nevremena koja se sada događaju češće, a ljudi i civilizacija postaju sve osjetljiviji, jer smo sve više sofisticiraniji. To su glavne promjene. Toplinski valovi i nagla nevremena s udarima vjetra koji ruše s kišom i pljuskovima su druge promjene koje vidimo. Neke od važnijih stvari za opstanak su pitka voda i hrana. To su ozbiljne teme za koje mi još nismo sasvim spremni.

► Jesu li klimatske promjene lokalno specifične i u kojoj mjeri su naši prostori osjetljiviji od nekih drugih dijelova Europe?

Hrvatska doživljava brze promjene jer smo na Mediteranu, a Mediteran je jedan od najugroženijih naseljenih područja svijeta. Srbija je tu blizu, 500 kilometara zračnom linijom, Mediteran je ovdje izuzetno osjetljiv i zbog promjena u Jadranskom moru i porasta intenziteta i žestine požara. Mediteran je, kada se pogleda lista ugroženih područja, tu uz Arktik gdje živi malo ljudi i dio Antartika, jedan od najugroženijih dijelova svijeta, s tim da mi za Antartik uopće ne znamo što se zapravo zbiva, ali se tamo nešto važno događa zasigurno. Klima nam se apsolutno mijenja, to nam pokazuju biljke, cvjetanje, sve fenofaze, ljeta se mijenjaju, itd. U kompleksnom terenu poput strmog terena, krša ili uskog morskog pojasa promjene su drastične.

► Spomenili ste superćelijske oluje, tuču razorne snage, što nam to govori o budućnosti?

Atmosfera u prosjeku postaje sve labilnija, u toplu atmosferu lakše ulazi vodena para, opća cirkulacija atmosfere se mijenja, dugi valovi tzv. Rossbyevi valovi se usporavaju, a pri usporavanju valova dolazi do porasta njihove amplitude. Kada amplitude tih valova naprave tzv. vruće i hladne džepove, može doći do jakih nevremena. Superćelije su počele kod nas biti sve češće, što znači da imamo sve više vlage u atmosferi jer mi, između ostaloga, još uvijek imamo dovoljno vode oko nas. Nismo Sahara, nećemo to ni postati vjerojatno nikada, možda ne ni iza novog ledenog doba za par tisuća godina. Kada ima dovoljno vodene pare, samim tim raste energija u atmosferi. Superćelijski oblaci sa sobom donose i žrtve, u prosjeku strada pet-šest ljudi, a naprave i ogromnu materijalnu štetu. Recimo, u Hrvatskoj je najveća ikad šteta za šume bila za vrijeme nevremena koje se dogodilo 19. 7. 2023. kada su procjene išle preko nekoliko stotina milijuna eura štete. Razorna snaga se pojačava, nadalje mijenjaju se osobine tih oblaka. To više nisu oblaci onakvi kakve sam ih ja učio kada sam to studirao u Oklahomi. Oni danas putuju dulje nego prije, mogu brže putovati i duže žive nego što su prije živjeli. Oni se propagiraju u Srbiju iz Hrvatske najčešće, ali ne i nužno, dakle iz sjeveroistočne Italije preko Slovenije, jugoistočne Austrije pa preko Slavonije u Srbiju. Međutim, oni se mogu početi uskoro razvijati i u Panonskoj nizini i tako preskoče Sloveniju i odmah udare po Vojvodini. Klimatske simulacije ukazuju na to kako će te oluje biti češće dokle god ima dovoljno vlage, ako neko područje postane presuho, onda toga neće biti, tj. oslabit će. Kod nas još uvijek ima dovoljno rijeka, nisu presušile, tu je Dunav, Sava, Tisa, Drava i njihove pritoke. To ne znači da će ih svake godine biti progresivno sve više. Klimatske promjene ne idu monotonim trendom, kada bi išle tako, bilo bih ih jednostavno projicirati u budućnost. Tu postoji interna varijabilnost, klima i tlo se pokušavaju prilagoditi. Sve to ima svoje unutarnje varijacije i takozvane dalekosežne klimatske intrasezonske i višegodišnje oscilacije. Na to utječe El Niño, La Niña, i još barem desetak drugih klimatskih varijacija. Nekada one malo primire vremenske uvjete, a nekada ih pojačaju. Sve te višestruke interakcije, one nisu još dovoljno dobro proučene jer neke od njih mogu imati periode od 80-ak godina, a mi nemamo toliko dugo »prava« računala i dovoljno mjerenja.

► Koliko je realan strah od češćih suša i kakve će one imati posljedice po poljoprivredu, hidroenergiju i svakodnevni život?

Poljoprivreda se apsolutno mora prilagođavati i mijenjati, a za sorte koje se uzgajaju od životinja do biljaka, ide se na umanjivanje klimatskih utjecaja i prilagodbu na klimatske promjene. Znam da osječki fakultet jako dobro radi na tome, ekipa oko profesora Danijela Juga, radi se i u Zagrebu na agronomskom fakultetu. Isto tako, znam da se radi na proučavanju klimatskih promjena na beogradskom i novosadskom fakultetu kod profesorice Branislave Lalić. Svi oni moraju brzo tražiti koje sorte biljaka i životinja se ovdje bolje prilagođavaju. Na polju hidrologije imamo više problema zato što su građevinari i hidrolozi presporo reagirali na signale klimatskih promjena. Srpski i slovenski hidrolozi su mnogo brže reagirali od hrvatskih, Hrvatska tek sada sustiže na tom polju. Kada nema dovoljno snijega, a snijega ima sve manje u Alpama, onda rijeke imaju niže vodostaje, pa ni hidroelektrane ne mogu proizvoditi dovoljno energije. Recimo, u Francuskoj su u jednom dijelu morali uvesti štednju energije jer se njihove atomske centrale nisu mogle dovoljno hladiti pošto nije bilo dovoljno vode u rijekama. Proizvodnja energije je u srži klimatskih promjena kao jedan od glavnih uzroka klimatskih promjena, onda tu dolazi poljoprivreda, urbanizacija i ostali faktori. Mi nemamo još dobro razvijene sustave kako sačuvati vodu u rijekama kada voda iznenadno dođe kao bujica. Uzmimo primjer, imamo sušu mjesec dana, u roku od 24 sata padne oborina koja tu pripada statistički u dva mjeseca i mi tu vodu ne znamo sačuvati jer nemamo prave sustave. Ona ili prijeđe u poplave ili se povuče u dublje nivoe kraških krajeva kao u Dalmaciji, Gorskom kotaru i u Lici. To su sve inženjerski problemi, ja se time kao fizičar ne bavim, ali vidim da je tu problem i na tome treba intenzivno raditi.

► Pošto mi ovdje živimo u poljoprivrednom području, što će suše donijeti u pogledu proizvodnje hrane?

Ovaj dio Balkana će izgubiti barem 30% proizvodnje kukuruza do polovice ovog stoljeća u odnosu na početak ovog stoljeća. Mi ćemo uskoro morati uvoziti kukuruz, a vjerojatno i pšenicu, upravo zbog suša i onda naglih udara nevremena. Ono što mi možemo napraviti u našem dijelu svijeta po tom pitanju jeste da istražujemo nove sorte koje bi sadili i da su one dovoljno isplative. Prvenstveno mislim na neke specifične, stare, vrlo otporne žitarice koje postoje još negdje i na voće i povrće koje treba dobro osigurati. Za to je potrebno da vlade pritisnu bankare i osiguravajuća društva da oni doista isplaćuju odštete jer to za sada nije slučaj. Potrebno je prilagoditi ekonomski sustav klimatskim i ostalim promjenama. Mi s hranom moramo mnogo toga mijenjati relativno brzo. Ako se klimatske promjene ne prepoznaju kao ključna društvena tema, ostat ćemo nespremni. A to znači veće štete, češće krize i gubitak životnog standarda koji danas uzimamo zdravo za gotovo.

► Koliko su aktualni sustavi navodnjavanja i vodnog upravljanja adekvatno rješenje za sušu ili ćemo osjetiti posljedice zbog trošenja pitke vode na poljoprivredu?

Mislim da su uvjeti navodnjavanja napravljeni po starim normativima. Njih treba drugačije napraviti, posvetiti neka područja s retencijama i da prirodno budu močvarna ili polumočvarna područja. Imamo recimo uz rijeku Savu Lonsko polje, ima dio oko Mačve i nekoliko drugih mjesta. Potreban je novi širi ekološki pristup, hidrolozi moraju pronaći kako sačuvati vrlo važnu nam vodu. Ne treba trošiti pitku vodu, već reciklirati je i koristiti je za druge namjene. To vidimo na primjeru Izraela koji reciklira sve od morske vode na nadalje. Borba protiv ovih klimatskih promjena ima četiri glavne komponente, jedno je istraživanje klimatskog sustava, drugo je umanjivanje klimatskih promjena, treća točka je adaptacija, a četvrta je odgoj i obrazovanje koje se dosta zanemaruje.

► Govorili ste o urbanizaciji, možete dodatno pojasniti kako utječe ubrzana građevina na klimatske promjene?

Klimatske promjene su kasno ušle u standarde građevine, hidrologije, pa čak i arhitekture. Moraju se brzo mijenjati norme u inženjerskim strukama, ovdje konkretno govorim o građevini i hidrologiji. To se odnosi i na strojarstvo i elektrotehniku. Istovremeno, standardi se ne mogu brzo mijenjati jer je to veoma skupo. One se rade po nekakvim klasičnim, zastarjelim statističkim metodama. Nemaju dovoljno prognostičke komponente i to je jedno od ključnih stvari koje cijelo čovječanstvo treba provoditi, da ti standardi moraju postati fleksibilniji, a istovremeno da budu robustni. Ne znam kako to točno napraviti, time se bave inženjeri. Naše brane, ceste, gradovi su građeni s nekakvim vremenskim skalama i tzv. povratnim periodima koji danas ne vrijede u ovoj novoj klimi. Nova klima je preintenzivna i standardi trebaju biti žilaviji s mogućnošću brze promjene. Cijeli koncept »ratovanja« protiv klimatskih promjena se mora promijeniti u odnosu na prije 50, 100 ili 200 godina. Gradovi imaju velikih poteškoća s pretjeranim betoniranjem, asfaltiranjem, neispravnom gradnjom i otpadom. Mi siječemo previše šuma, više nego što sadimo, gradovi gube parkove zbog izgradnje zgrada koje nisu dobro energetski napravljene. Samo se gleda kako jeftinije nešto napraviti i što više zaraditi. Filozofski je to pogrešan pristup, treba više parkova, svjetlijih materijala, posebno paziti na krovove i pojačavati javni prijevoz kako bi se što manje vozili osobnim autima. Potrebno je spomenuti ono što je loše kod intenzivnih betoniranja i jakog prometa, stvaraju se sve više ultra fine čestice koje su manje od mikrona. Mi to udišemo, sve je više alergija kod ljudi i više srčanih, moždanih i plućnih bolesti. Općenito, onečišćenje je u velikom porastu.

► Koliko su danas precizni klimatski modeli u prognoziranju promjena za našu regiju?

Klimatski modeli u stvari ne rade prognozu jer to je predetaljna i prefina stvar. Oni rade projekciju. Operativni meteorološki modeli daju prognozu za nekoliko dana unaprijed, čak 10 dana, nekad pouzdanije, nekad ne. Klimatski modeli ne mogu to jer ako mi ne možemo prognozirati vrijeme, recimo za sutra za neko mjesto, onda ne možemo ni za tri godine. Međutim mi možemo dati vjerojatnosti, u tome je glavna snaga klimatskih modela, oni daju vjerojatnost. Jedna statistička mjera plus druga, i to se onda jako dobro može iskoristiti u agronomskim modelima, modelima za šumarstvo, za hidrologiju, bilo kojim ekonomskim i energetskim modelima. To isto vrijedi i za naša područja. Srbija ima jako dobro razvijen modelarski klimatski sustav, Hrvatska isto tu ne zaostaje, tako da to ide jako dobro. Pouzdanost jača i ti modeli se stalno razvijaju, a moramo znati da ne postoji savršen model, savršen »model« su jedino priroda i svemir, a ovo čim kažete da je nešto model znači da nešto modelirate, nešto pretpostavljate, nešto aproksimirate, itd. Od turbulencije do tretiranja oblaka, ponašanja tla, ne možete sva zrnca tla staviti u model, ovisi o gustoći računske mreže, tako po Bačkoj ili po Banatu odete recimo na 30 točaka, ali opet između tih točaka postoji prostor. Staviti jednu točku recimo u Apatin, drugu u Sombor, ali između isto postoje točke za koje mi nagađamo što se događa linearnim putem ili bilo kakvim.

► Što nas čeka za 20, 30 ili 50 godina ako ne dođe do ozbiljne promjene globalne politike?

Ako se nastavi »business as usual« i ne dođe do bitnih promjena, mi do kraja stoljeća možemo očekivati da globalna prizemna temperatura, znači temperatura nominalno na 2 metra visine iznad podloge, globalni srednjak, bude preko 4 Celzijeva stupnja više nego što je bilo na kraju 19. stoljeća. To je izuzetno zabrinjavajuće, to je svijet koji mi ne poznajemo. Prvo sam rekao za 50, a za 20 godina to je onda vrijednost od recimo 40% toga, 30 godina je vrijednost od 60%, to je gruba procjena. Srednja razina mora će porasti recimo za pedesetak godina preko pola metra! Na nekim mjestima i više od jednog metra jer ta raspodjela neće biti jednaka, znači da će najviše stradati niske obale, visoke obale će relativno dobro proći. To je samo porast razine mora, a što se događa unutra u moru je druga priča jer će dolaziti do kojekakvih raslojavanja gdje će gornji sloj biti jako topao, donji će zadržati još malo svježine, i to će onda promijeniti floru i faunu. Još je niz drugih efekata što se može dogoditi s tim porastom nivoa mora. Da ne govorimo o eroziji tla, jer kad odu ledenjaci onda podloga postaje tamnija, upija više Sunčevog zračenja, više je podložna vjetru, i dolazi do erozije i gubitka kvalitete tla, pa se opet vraćam natrag na poljoprivredu, vidite nije mi to bila namjera, ali razmišljajući o Vašem pitanju, čovječanstvo nikad nije bilo na ovakvom izazovu.

► Možete nam reći nešto više o adaptaciji na klimatske promjene?

Adaptacija je treća točka od one četiri fundamentalne. Proučavanje, smanjivanje, adaptacija ili prilagodba, te odgoj i obrazovanje. Na adaptaciji trebaju prvenstveno raditi društvene znanosti i struke, trebaju raditi prilagodbe obrazovnih sustava, prilagodbe zakona, zakoni se moraju mijenjati u skladu s klimatskim promjenama. Prilagodba ekonomskih mjera i strateških razvojnih linija, dakle ne samo zarada, nego proizvodnja u skladu s moralnim aspektima i održivim razvojem. Tu ulaze uredbe kako se zgrade smiju graditi, kako se treba arhitektura postaviti, a opet je povezano i s istraživanjem i s ublažavanjem klimatskih promjena. Sve te četiri točke su naravno povezane natrag s obrazovanjem. Koliko trošiti energiju, koliko je moralno da ja ovdje sebi puštam klima uređaj u mom stanu, stvaram sebično »moju mikroklimu«, hm, sve je to trenutačno neprilagođeno.

► Što točno podrazumijevamo pod pojmom mikroklima, i zašto je ona važna?

Mikroklima je specifična klima nekog malog prostora koji se razlikuje od svog šireg lokalnog ili regionalnog okruženja. To je jedno malo područje koje je drugačije od okolice. Ono u visini ne ide ni preko 10 m od podloge, jer većina ljudi ne živi na preko te visine. Recimo, livada i šuma imaju različitu mikroklimu. Zgrade i prostor između zgrada, Novi Beograd i Kalemegdan imaju drugačiju mikroklimu nego što ima cesta za Zrenjanin. Zatim staklenici gdje se uzgaja povrće, to je isto mikroklima. Velike staje gdje živi više stotina komada stoke, to ima svoju mikroklimu i to je jako važno za svakodnevni život, a to je različito od klime u onom geofizičkom pogledu. Tu postoji onda razlika. Možete zamisliti kako ste na nekoj livadi gdje je sunčano i vruće, naiđete na 200 godina staru lipu koja je visoka 30 metara, a široka dolje u krošnji 15 metara, ispod nje je sasvim drugačija klima. Mikroklima po horizontali može biti 10-20 metara i po visini koliko je čovjek visok.

► Koliko su institucije spremne za klimatske izazove? Da li se znanstveni podaci dovoljno uzimaju u obzir u donošenju odluka i kreiranju politika?

Većina naših institucija su nominalno, tj. verbalno spremne za klimatske izazove i to govore u medijima, sastancima i kad sjedite se s njima mislite – evo konačno je krenulo. Ali onda se ništa ne događa pet godina dok ih ne pritisne EU ili neki peti zakon. Znanstveni podaci, evo sad ću biti malko i ironičan, su političarima i ostalim donositeljima odluka zanimljivi, ali istodobno irelevantni za njihov posao i karijeru. Naravno, postoje rijetki i svijetli izuzetci od njih kojih ima možda 5%. Klimatolozi i oceanografi su rekli da se o tome već govori preko 30 godina, a do sad je vrlo malo učinjeno. Moramo biti svjesni kako ove aktualne klimatske promjene idu eksponencijalno, pogotovo u moru i oceanu.

► Kako se pripremiti za budućnost i kako prilagoditi svoje navike klimatskim promjenama?

Pojedinac i obitelj ne mogu puno učiniti, ali kolektivno svi zajedno možemo učiniti određene promjene. Jedna je da reagiramo i pritišćemo javne ustanove, posebno političare, a unutar svog doma da pazimo kako trošimo energiju, trošiti vodu racionalno, a ne koliko bi možda htjeli. Ne treba toliko slijepo pratiti modu, odijevanje, kao što nam se sugerira na televiziji, nego pametno kupovati garderobu i pokušati je prilagoditi novim uvjetima ili je nekome pokloniti. Što minimalnije trošiti plastične vrećice, umjesto njih koristimo krpene vrećice, birajmo garderobu i obuću na način da one mogu dulje vremena biti i postojati za nas. Treba otići iz one priče – u novi razred u novim cipelama. To je nakaradno. Osim ako djetetu noga raste, naravno, ali onda možda može dijete od prijatelja ili od rodbine naslijediti neke cipele, one se očiste, operu i može se ponovno nositi. Ja nosim odijela od svojih prijatelja, ja se ne sramim toga, uzimam samo zato da što manje kupujem. Znači potrošački mentalitet mora ići dolje. Treba provoditi što više vremena vani na zraku i očuvati svoj unutarnji mir – eto to je moja poruka.

► Ima li nakon svega što ste rekli mjesta za optimizam?

Trebalo bi biti mjesta za optimizam. Globalni smjer je za sad totalno pogrešan. Momentalno nema optimizma, ali nadam se kako će se uskoro pojaviti dugoročni optimizam. Kratkoročni mislim da ne postoji jer su tu nekoliko desetina aktivnih ratnih područja na zemaljskoj kugli, emigrantske krize, na nekim velikim mjestima se pale šume u Africi i Amazoniji. Znamo da Europa drži jedan govor, a iznosi radioaktivni otpad u nerazvijene zemlje. Mislim da kada ovi vlastodršci umru i kada njihova djeca vide što su im roditelji i djedovi napravili, da će onda oni za svoju djecu malo više brinuti i da će prestati ratovanje jer zemaljska kugla je samo jedna.

Intervju vodio: Ivan Ušumović