Na lesnom uzvišenju iznad Donjeg grada u Zemunu, na kojemu se nalazi i poznata kula Gardoš (nazvana po samom brijegu s kojeg se pruža pogled na Dunav i Veliki ratni otok s plažom Lido), nalazi se zemunsko groblje. Sastoji se od pravoslavnog, katoličkog i židovskog, a po tom redoslijedu ćemo ih svrstati ako ih gledamo od najprostranijeg do najmanjeg. Često se pominje kao primjer viševjerskog karaktera Zemuna. Groblje je nastalo nakon osvajanja Zemuna od strane Hebsburške Monarhije 1717. i Beogradskog mira 1739., kada ovaj grad postaje značajna pogranična utvrda zapadnoeuropske civilizacije.
Danas ovaj spomenik kulture odiše duhom »staroga« (čuje se kod Zemunaca često i riječ »mirnoga«) dijela Zemuna. I površnom promatraču, kao i pasioniranom čitaču epitafa jasno je da je riječ o izvanrednoj ostavštini koja odiše uspomenama na stanovnike najvećega i najstarijega srijemskoga grada, koji je od sredine XVIII. do drugog desetljeća XX. stoljeća bio sastavni dio hrvatskih krajeva. Najveći dio pokojnika, sudeći po fonetici imena i jeziku na nadgrobnim spomenicima sadašnjih grobova, čine Hrvati, za njima su Nijemci, Mađari te Srbi i Česi.
Gotičko raspelo i dvije kapele
Na središnjem dijelu staze i samog groblja nalazi se monumentalno raspelo, kovano od željeza, s postamentom gotičkih odlika, koje su svojim milodarima podigli zemunski katolici za vrijeme župnikovanja župnika Achtera, početkom XIX. stoljeća.
Blizu zida koji katolički dio odvaja od pravoslavnog, a na glavnoj stazi katoličkog dijela nalazi se kapela liječničke obitelji Treschik. Podignuta je 1877. godine za Mariadoloviku Treschik, prema planovima poznatog zemunskog poduzetnika, Hrvata Franje Jenča, u akademskom neoromaničkom stilu s elementima srednjevjekovne neoromaničke arhitekture. Iznad ulaznih vrata nalazi se gotovo potpuno nečitljiv natpis na njemačkom jeziku s navedenim i imenom Karla Terschika, za koje se navodi da su imali kuću na zemunskom Magistratskom trgu, te da su u njezinom gornjem dijelu sušili ljekovito bilje. Kapela je već dugo u izratito derutnom stanju, krov prokišnjava, žbuka otpada i oštećuje enterijer, koji je neuređen, no ipak povremeno posjećivan. Nadležne konzervatorske institucije su više puta inicirale obnovu kapele, no ona očito nije izvedena.
Kapela posvećena Žalosnoj Gospi danas je u rubnom dijelu, a podignuta je u vrijeme utemeljenja groblja: zabilježena je u planu Zemuna iz 1740. godine, ali su neki dijelovi izvedeni kasnije, 1763. – ta godina upisana je na pročelju kapele, iznad ulaznih vrata. Današnji izgled kapela ima od 1811. Ima pravokutni tlocrt s visokim zvonikom, oblikovana u neoklasičnom stilu. Na sjevernom pročelju nalazi se spomen-ploča posvećena vojnom zapovjedniku Zemuna Franzu Nicolu von Czerwinki (+1824) i njegovoj supruzi Regini (+1828). Na istočnom zidu je spomen-ploča od crnog granita koja prikazuje Raspeće Isusovo, rad kipara Rudolfa Valdeca u spomen na zemunskoga župnika, prepošta Matu Štraca (1847. – 1911.). Svećenik Alojzije Vincetić (1862. – 1930.) također ima dekorativnu spomen-ploču sa simbolima svećeničke službe (kalež s hostijom i grozd) te natpisom da je ploču u spomen na ovoga papskog prelata, te zemunskog župnika podigla Marijina kongregacija gospode i gospođa. Još jedan zemunski župnik, ali ovoga puta župe sv. Vendelina (njezin posljednji – crkva je srušena) u zemunskom njemačkom naselju Franztal, Antun Gerter (1877. – 1957.) također ima na kapeli svoju memorijalnu ploču. Dade se zaključiti kako je kapela prožeta pijetetom za zemunske svećenike. U njoj se misi samo jedanput godišnje. U neposrednoj okolici je jednostavna grobnica 12 franjevaca koji su preminuli u zemunskom samostanu od 1759. do 1919., a blizu glavnog ulaza i grobnice u kojima su sahranjene zemunske časne sestre iz samostana Sestara Milosrdnica Svetog Vinka Paulskog (koje su došle u Zemun 1887. i tu sagradile bolnicu, kasnije nacionaliziranu) i iz samostana Školskih sestara Svetog Franje. Niti jedna od ženskih redovničkih zajednica više nema svoj samostan u Zemunu, dok je broj franjevaca spao na jednu osobu.
Pokojni znameniti zemunski Hrvati i Nijemci
Brojni su i arhitektonski, te povijesno vrlo vrijedni nadgrobni spomenici na katoličkom dijelu groblja. Spomenici obitelji gospodarstvenika i poduzimača grada Zemuna: Mozer, Gnuss, Streicher, Albrecht, Kulundžić, Filipović; obitelji graditelja: Jenč, Kapus, Zi-mmermann, Katinčić, Kraus; svećenika Vilima Korajca (1839. – 1899.), Ivana Šulca (+1946), Živka Bertića (1875. – 1938.), književnika prof. Kazimira Supičića (+1938). Na dijelu groblja je nadgrobni spomenik vojnicima iz »Svjetskog rata«, zajedničko počivalište Žrtava fašističkog terora, u kojem je sahranjen i znatan broj logoraša Starog sajmišta na obali Save.
Dodajmo da se plejadi sakralnih spomenika na zemuskom groblju pridružuju i pravoslavna crkva sv. Dimitrija – Hariševa kapela (iz 1875.) te obiteljska kapela obitelji Spirta (koja nosi oznaku »1730 – 1909«).
Izvori: časopis Nasleđe, časopis Godišnjak grada Beograda
Marko Tucakov
