Afrička kuga svinja trenutačno je velika briga za odgajivače svinja u zapadnom dijelu Bačke i Mačvi. Iste probleme imaju i svinjogojci u Slavoniji i Baranji. Afrička kuga svinja u Srbiju je stigla 2019. godine. S obzirom na otpornost virusa, na činjenicu da nema cjepiva, od tada postoji stalna opasnost da na nekom području bukne žarište.

O tome za Hrvatsku riječ govori dr. sc. Milanko Šekler, virusolog i mikrobiolog.

► Prema posljednjim podacima Uprave za veterinu u Srbiji je trenutno u dva okruga aktivna afrička kuga svinja. Znači li to da afrička kuga svinja stalno postoji kao latentna opasnost i što je razlog da od te latentne opasnosti krene zaraza?

Nema tu nekog posebnog razloga. Takva je priroda virusa. U zemljama u koje uđe potreban je mukotrpan rad i desetljeća da bi virus bio iskorijenjen, kao što je bio slučaj u Portugalu i Španjolskoj koje su prve bile na udaru, s obzirom na to da bolest potječe iz Afrike kao što joj i samo ime kaže. Virus kada uđe u zemlju, ili je vidljiv ili nevidljiv, vrlo je otporan i potrebno je ponekad i nekoliko mjeseci, pa i godina da se klinički manifestira, a da u međuvremenu nema nijedan slučaj. Tako da je vrlo nezahvalan za iskorjenjivanje i suzbijanje upravo zbog tih osobina.

► Znači li to onda da virus negdje postoji, ali nije aktivan, nije prešao na domaće ili divlje svinje?

Virus je dvolančani DNK virus. Vrlo je specifične prirode. Na niske temperature je veoma otporan, što znači da na temperaturama hladnjaka ili zamrzivača može ostati, rekao bih, jezivo dugo infektivan i živ i spreman da inficira neku svinju. Dakle, ako smo zaklali svinju koja je bila inficirana ovim virusom, ali bez izraženih znakova bolesti jer je bila u periodu inkubacije (to jest u onom periodu vremena koje mora proteći od momenta inficiranja životinje virusom do pojave prvih znakova bolesti, a koje najčešće traje od četiri do 19 dana), onda čuvanjem takvog sirovog mesa u zamrzivaču čuvamo i virus afričke kuge svinja, ili ako smo napravili kobasice (samo malo prosušene i sirove za prženje i roštilj), također čuvamo i u njima virus afričke kuge svinja, i ako nakon što smo mi jeli i ostatke hrane nehajno bacili svojim svinjama, sa sigurnošću ćemo ih zaraziti ovim virusom i izazvati pojavu bolesti.

Da bih Vam ilustrirao fantastičnu otpornost ovog čudnog virusa, nabrojat ću Vam samo neke podatke iz stručne i znanstvene literature koja se bavila dužinom preživljavanja ovog virusa u različitim uvjetima i sredinama. Virus afričke kuge svinja može preživjeti u krvi na temperaturi od –20°C više od šest godina! U zaleđenoj slezini, na –20°C, više od dvije godine! U koštanoj srži ili u kostima divlje svinje koja je recimo uginula negdje u šumi, i ako je temperatura bila niža od +6 do +8°C, ovaj virus preživi više od šest mjeseci! U sirovom mesu zaleđenom na –20°C (u zamrzivaču) preživi više od dvije godine! U izmetu oboljele svinje, na temperaturi od +4°C, virus preživi 159 dana ili skoro pet i pol mjeseci, odnosno, rekli bismo može prezimiti u izmetu i krenuti da zaražava svinje na proljeće! U mokraći bolesne svinje, na +4°C preživi više od dva mjeseca.

U ostacima hrane koju su jele bolesne svinje (ostaci koncentrata), na temperaturi od +4°C, više od dva mjeseca može preživjeti.

Na raznim vrstama zemljišta, vlažnom, pjeskovitom ili ilovači, najmanje nekoliko tjedana dokazano može preživjeti, a vjerojatno i duže! Može u krpeljima opstati i prenositi se, ali srećom samo u jednoj vrsti krpelja, tako da krpelji kao vektori prenošenja bolesti kod nas nisu toliko opasni.

Dakle, ovi podaci objašnjavaju zašto se ovaj virus lako širi i prenosi nesavjesnim ponašanjem ljudi, odnosno odgajivača svinja, ali se isto može prenijeti i prilikom transporta između farmi, transporta koncentrata, nepažnjom veterinara, ili nepažnjom bilo koje osobe koja se nađe na zaraženoj farmi svinja ili njenoj blizini.

Otpornost ovog virusa, prirodne osobine jesu »krive« za opstajanje ove bolesti.

► Pomenuli ste Portugal i Španjolsku koje su u Europi bile prve na udaru afričke kuge svinja. Kada je virus stigao na tlo Europe i kada u Srbiju?

Virus je detektiran kod svih vrsta divljih svinja u Africi, a posebno je čest kod bradavičave svinje. Kod tih vrsta životinja ovaj virus više i ne izaziva često bolest, jer je s vremenom došlo do obostranog prilagođavanja (i divlje svinje su se prilagodile virusu i virus njima, ali je taj proces trajao desetljećima, a vjerojatnije stoljećima). Tako su one postale rezervoar virusa afričke kuge svinja odakle se isti širi povremeno na domaće svinje koje su na virus jako osetljive dovodeći do velikog postotka obolijevanja i smrtnosti koja dostiže i 100%!

Ovaj virus je već pedesetih i šezdesetih godina XX. stoljeća povremeno napuštao afrički kontinent i pravio »izlete« u Španjolsku i Italiju, ali povremeno (mislim osamdesetih godina) je stizao i sve do Nizozemske, Francuske i Belgije, nanoseći ogromne štete svinjogojstvu. Svaki put je provođenjem oštrih i discipliniranih mjera virus s uspjehom iskorijenjen. Jedino gdje virus afričke kuge svinja uporno opstaje već više od pol stoljeća je talijanski otok Sardinija. Razloga za to je mnogo, a jedan od važnih je prisustvo velike populacije divljih svinja, ali i način uzgoja domaćih svinja (slobodno puštene u šumama).

Zaraza koja je sada aktualna u Europi, pa i Srbiji neočekivano je došla s istoka. Znači uopće nije došla iz Afrike, već se bolest 2007. godine misteriozno pojavila u Gruziji. Istočno od Gruzije su sve muslimanske zemlje, a bolest je morala od negdje doći i ustanovljeno je da je put prijenosa išao od jednog gruzijskog broda koji je putovao oko Afrike i koji je nabavljao hranu u afričkim lukama. Kuhar je sačuvao ostatke hrane kao pomije za svoje svinje. Njegove svinje su se zarazile, a kako su bile puštene i u kontaktu s divljim svinjama, virus je uspješno prešao na divlje svinje, preko divljih svinja prešao je preko Kavkaza, ušao u Rusiji i odatle se širio prema Kini i Europi. To su tisuće kilometara.

U Rusiji je napravio pustoš. Za svega sedam godina, odnosno 2014. godine stigao je na granicu istočnoeuropskih zemalja. Trebalo je dosta vremena da odatle pređe na Njemačku, Češku, Mađarsku. U Srbiji se virus afričke kuge svinja pojavio 2019. godine u Mladenovcu. Krenulo je iz populacije domaćih svinja.

U europskim zemljama u kojima je prisutan virus afričke kuge svinja nije iskorijenjen.

► Od te 2019. kada se afrička kuga svinja pojavila u Srbiji, koliko je bilo epidemija?

Da, virus se u Srbiji pojavio 2019. godine, tavorio je pa se 2020. pojavio kod divljih svinja u istočnoj Srbiji, onda 2021. na području Leskovca i Pirota kod divljih svinja uglavnom. Buknulo je 2023. godine kod domaćih svinja, uhvatio se virus terena gdje je velika populacija domaćih svinja kao što je Mačva. Sada su zahvaćena područja Podunavskog, Mačvanskog i Zapadnobačkog okruga. Od 2023. do 2024. godine 70 do 80.000 svinja je ubijeno. Sada smo vjerojatno prešli brojku do 100.000 ubijenih svinja.

► Ubijaju se samo zaražene svinje ili se na zaraženom području ubija sva populacija?

Radi se procjena koliko su svinje bile u neposrednom kontaktu sa zaraženim životinjama. Ako postoji vjerojatnoća, uklanjaju se i takve svinje. Postoji pravilnik koji to regulira. Epizootiolozi su ti koji rade procjenu. To je bolest s kojom se mora živjeti i gdje će, nažalost, nastradati oni siromašni, mali proizvođači, koji svinje gaje za svoje potrebe. Tako se desilo u mnogim zemljama istočne Europe i u Rusiji. Ostale su samo velike, moderne farme sa suvremenim biosigurnosnim mjerama. U maloj proizvodnji vrlo su rijetki proizvođači koji mogu primjenjivati takve mjere.

U Europi još nije tako strašno, ali 2018. godine, kada je afrička kuga svinja ušla u Kinu, sa 700 milijuna broj svinja je pao na 500 milijuna. Broj krmača pao je s 30 milijuna na 15 milijuna.

BDP Kine, koja je jedna od najjačih gospodarstava svijeta, pao je za 1 posto zbog afričke kuge svinja. Kina je inače i najveći potrošač, proizvođač i najveći uvoznik svinja i svinjskog mesa. Zbog drastičnih gubitaka u Kini, na svjetskom tržištu skočila je cijena svinjskog mesa.

► Koji su simptomi na zaraženim životinjama?

Upravo veliki i širok spektar mogućih kliničkih znakova bolesti kod zaraženih svinja može predstavljati veliku prepreku u pravovremenom otkrivanju bolesnih grla i provođenju propisanih mjera. Bolest se može pojaviti i bez ikakvih vidljivih kliničkih simptoma, gdje samo zateknemo svinju iznenada uginulu. U drugim slučajevima životinja gubi apetit, ne jede, potištena je, nerado ustaje, ima temperaturu tijela od 40,5°C pa do 42°C. Poslije nekoliko dana, kod životinje se obično mogu primijetiti krvarenja ili jako crvenilo po koži (najčešće po ušima, njušci, repu, nogama, po stomaku i bočnim stranama trupa). Kod bolesnih životinja se javlja često i proljev (često i krvav), iznenadni pobačaj, nesigurnost u hodu, odnosno zanošenje zadnjeg dijela tela, povraćanje, otežano disanje, kašljanje, iscjedak oko očiju itd.

I na kraju, bolest se može javiti u kroničnom obliku, kada su jedini simptomi gubitak tjelesne težine (mršavljenje), povremena temperatura tijela koja brzo prolazi sama od sebe, nekrotične rane na koži u obliku čireva koje teško zarastaju, pojava otoka zglobova na nogama, povremeno kašljanje, pri čemu ove kronično oboljele životinje mogu živjeti mjesecima ili čak i godinama, i za sve to vrijeme izlučivati virus afričke kuge svinja kojim se zaražavaju ostale zdrave svinje!

Ovakvo šarenilo simptoma može praviti probleme u dijagnostici bolesti, ali samo u samom početku pojave prvih slučajeva bolesti kod svinja na nekom području. Već nakon laboratorijske potvrde prisustva ove bolesti u nekom mjestu, veterinarska služba gotovo rutinski otkriva nove slučajeve. Mislim da ne trebam posebno naglašavati kako vlasnici životinja moraju s pojačanom pažnjom pratiti zdravstveno stanje svojih životinja i s pojavom bilo kakve promjene zdravstvenog stanja odmah o tome obavijestiti svog ordinirajućeg veterinara. Jedan od najvažnijih faktora u suzbijanju ovakvih zaraza je zapravo vrijeme, i svaka brza dijagnostika i brzo uklanjanje bolesnih životinja najefikasnije zaustavlja njeno dalje širenje.

► Smrtnost je 100-postotna?

Nije. Bilo bi najbolje da jeste. Kada je takva smrtnost nemate nikakvu dilemu. Sada vrlo često proizvođači kažu – ma nije to afrička kuga, svinje su meni bile dobro do prekjučer. Jednostavno nitko ne želi odmah povjerovati da je ušla bolest zbog koje cijela farma treba biti uništena. Mada nema razloga za to. Država plaća sve ubijene i uginule svinje i to je osnova za suzbijanje ove bolesti. Da vi ljudima brzo platite štetu da bi se oni ponovno brzo mogli vratiti toj proizvodnji ako žele i da nemaju motiv kriti pojavu zaraze na svojim gospodarstvima. Ako se svinje ubiju a ne plate ili plate vrlo malo, onda će ljudi kriti zarazu ili zaražene svinje zaklati, prodati meso i tako širiti zarazu dalje. Da ne bi došlo do toga osnova je brza i pravična naknada.

► Svinje obolijevaju i stradaju a glavni prenositelji su ljudi?

Jeste, glavni prenositelji ove bolesti su ljudi. Nekontrolirano kretanje, ulaženje u zaražena dvorišta, nepresvlačenje, nepridržavanje biosigurnosnih mjera, načini su prenošenja zaraze.

► Sada kada postoje aktivna žarišta i kada znamo kako su laki načini za prenošenje virusa, što bi odgajivači trebali poduzeti da zaraza ne uđe u njihove objekte?

Prije svega, odgovorni odgajivač svinja mora znati da svinje u ovom trenutku ne smiju biti puštene u dvorištu, jer je rizik od zaražavanja u tim uvjetima višestruko veći. Dakle svinje moraju biti zatvorene u objektu koji osigurava potpuno sprječavanje kontakta svinja s drugim svinjama iz susjedstva ili divljim svinjama. Također, treba se zabraniti ulazak svakome (i gostima i članovima obitelji koji ne sudjeluju u gajenju svinja) u onaj dio dvorišta (takozvani ekonomski dio) u kome se nalazi svinjac. Ako je neophodan ulazak nekoga od članova obitelji ili odgajivača svinja u taj dio dvorišta, onda se mora obvezno koristiti dezinfekcijska barijera u koju će osoba morati ugaziti i dezinficirati svoju obuću, i to svaki put kada tamo ulazi. Dezinfekcijska barijera se obično pravi od spužve debele oko 5 cm koja se stavi u nekakvo korito ili lavor ili poklopac od šporeta i natopi s dvopostotnim rastvorom masne ili kaustične sode (natrij hidroksid), ili nekim drugim dezinficijensom koji se priprema prema uputstvu proizvođača. Osobno sam više pristalica toga da se kao dezinfekcijska barijera koristi dublje korito ili lavor u koji je sipan pripremljen rastvor dezinficijensa i to u količini koja osigurava njegovu dubinu od najmanje oko 10 cm visine, a koristi se tako da osoba mora ugaziti u taj rastvor. Kod svinja treba da ide samo jedna, unaprijed određena osoba, koja se nakon svakodnevnog opisanog obveznog prolaska kroz dezinfekcijsku barijeru obvezno presvlači i ulazi kod svinja uvijek u istoj radnoj odjeći koja se ne iznosi iz prostorije za presvlačenje i svinjca, osim kada se ta odjeća nosi na pranje.

Svinje nikada ne hraniti nikakvim ostacima hrane koji su podrijetlom izvan gospodarstva gdje se gaje svinje. A ako su ostaci hrane podrijetla s gospodarstva odgajivača (ostaci ručka odnosno obroka), onda ih obvezno prije davanja svinjama prokuhati tako da ključaju najmanje sat vremena uz miješanje. Mislim na hranu koja u svom sastavu ima dijelove koji sadrže meso svinja. Naravno, ni kora od lubenice neće biti sigurna za ishranu domaćih svinja ako potječe s njive koju često posjećuju divlje svinje ili domaće svinje od nekog susjeda, koje mogu biti bolesne! Dakle, svaki vlasnik svinja mora biti svjestan svih mogućih rizika, i sam odlučivati i donositi odluke o potencijalnim rizicima i zaštiti.

U dio dvorišta sa svinjcem (a ako mene pitate ne primati ga ni u ostatak dvorišta, pa ni u kuću ako svraća direktno iz lova!), nikada ne dozvoljavati ulazak ljudi koji se bave lovom, čak i kada su se prethodno presvukli i preobukli kod svoje kuće. Nipošto ne konzumirati meso divljih svinja ili kobasice, ako ostaci te hrane mogu završiti kod vaših svinja u svinjcu.

Ako traktor ili kamion dovozi koncentrat ili kukuruz ili nešto drugo za ishranu vaših svinja, vozilu ne dozvoliti da ulazi u dvorište prije nego što se kompletno ne naprskaju rastvorom za dezinfekciju sve gume. Kada unosite koncentrat u svinjac, obavezno dezinficirati i kotač ručnih kolica.

Rastvor dezinficijensa mijenjati čim se zaprlja, ili nakon nekoliko dana (rastvor natrij hodroksida ili masne kaustične sode) ili u skladu s uputom proizvođača dezinficijensa koji koristite. Na svakih sedam dana naprskati rastvorom dezinficijensa sve glavne staze kojima se krećete do svinjca, kao i pretprostor ispred svinjca, ali i prostor u svinjcu kojim se krećete vi a ne svinje.

Ne dozvoljavati ni članovima obitelji koji su se kretali po selu ili po susjedstvu gdje ima svinja da nakon povratka kući ulaze u svinjac ako se nisu presvukli i koristili dezinfekcijsku barijeru.

Vršiti redovno trovanje glodara i insekata (prije svega muha) neposredno oko svinjca. Ne nabavljati svinje od preprodavaca, odnosno svinje koje nemaju svu zakonom propisanu dokumentaciju i uvjerenja. Nabavljati ih uvijek od pouzdanog i odgovornog odgajivača svinja.

► U svinjogojstvu proizvodnja se brzo obnavlja. Nije ciklus dug kao recimo kod muznih krava. No, koliko ugroza od pojave afričke kuge svinja može utjecati na smanjenje broja svinja u tovu, priplodnih krmača?

Dobro ste razumjeli problem. Ostat će samo veliki, dok će mali izaći iz te proizvodnje, jer će im ulaganja neophodna za stvaranje uvjeta u kojima će moći bolje kontrolirati ulaz i izlaz s farme, čiste i prljave putove, gdje to neće biti neki priručni svinjac gdje slijeću golubovi i ulaze psi i mačke, biti velika. Moraju proizvođači donijeti odluku hoće li se ozbiljno baviti tom proizvodnjom ili ne. Ako se žele ozbiljno baviti moraju biti spremni uložiti u sigurnost svojih objekata. Znači kada dobiju isplatu štete trebaju dobro razmisliti što će i kako dalje.

► Postoji li cjepivo za afričku kugu svinja? Radi li se na njemu?

Radi se na cjepivu, ali to je težak posao. Prva zanimljiva činjenica o virusu afričke kuge svinja jeste da je on jedini predstavnik te familije, roda i vrste virusa koji zaražava životinje. Dakle, radi se o virusu koji pripada dvolančanim DNK virusima, a pored toga ovaj virus ima i vrlo neobičnu građu jer ima čak trostruki omotač (vanjski omotač, kapsid ili srednji omotač i unutarnju membranu), što ga dodatno čini još otpornijim u vanjskoj sredini. Dakle, sama po sebi otporna dvolančana DNK nukleinske kiseline, koja je uvijena u opisani trostruki omotač čini ovaj virus jako otpornim i na vrlo visoke temperature vanjske sredine, i na niske temperature, a svako dodatno prisustvo organskih materija (virus se rijetko nađe sam u vanjskoj sredini, već je uvijek u krvi, izmetu, mokraći, slini, povraćenim dijelovima hrane iz želudca, dijelovima sluzi, tkiva, gnoja itd), čini da virus afričke kuge svinja može opstati u vanjskoj sredini nevjerojatno dugo.

Veličina ovog virusa je po svim parametrima ogromna, i on ima čak 180.000 nukleotidnih parova, odnosno njegov genom je zaista ogroman. Tako ogroman genom, sasvim očekivano, kontrolira i sintezu velikog broja proteina i gradivnih elemenata virusa, što ga čini vrlo kompleksnim i nevjerojatno teškim za pravljenje cjepiva. Taj posao se pokušava već desetljećima, ali se priroda i građa virusa tome oštro opiru, kao što se, na primjer, virus SIDE opire proizvodnji cjepiva ili je još bolji primjer virus herpesa. Dakle osobine virusa su takve da je vrlo teško da se proizvede kvalitetno cjepivo koje bi davalo kvalitetnu zaštitu. Dok nisu zahvaćene europske zemlje nije se toliko radilo na cjepivu, sada se ulažu velika sredstva, ispitivanja se rade u mnogim zemljama. Dva-tri vijetnamska cjepiva su možda kandidati za najbolja cjepiva.

► Odakle Vijetnam da ima uspješnu znanost makar po pitanju zdravlja svinja?

Američke kompanije otvorile su svoje kćerke firme u Vijetnamu jer ima puno svinja, ali ima i afričke kuge svinja. Amerika nema afričku kugu svinja i ne može raditi s tim virusom u svojoj zemlji, jer bilo kakvi eksperimenti s pravim virusom nose rizik da virus pobjegne i zarazi i to područje. Smislili su da Vijetnam bude njihov partner i onda tamo američka i vijetnamska znanost rade na cjepivu. Dakle, iako su kompanije koje rade na cjepivu zvanično vijetnamske, iza se krije američki kapital. Po nekim posljednjim radovima koje sam čitao ima nekih koja imaju šanse biti prva cjepiva koja će se moći koristiti.

 

Intervju vodila: Zlata Vasiljević