Širom Vojvodine
Izumitelj iz Frljaze
Inovator i izumitelj Stipan Orčić rođen je 1950. na salašu u danas ljudima slabo poznatom kraju Frljaza (između Šebešića i Male Bosne) pokraj Subotice. Osmogodišnju školu pohađao je na Šebešiću, Mirgešu i Tavankutu, a srednju Željezničku industrijsku školu, metalni smjer, u Subotici. Godine 1972. odlazi u Rijeku, gdje do umirovljenja radi u brodogradilištu 3. maj. Inovatorstvom se bavi skoro pola stoljeća, od 1977. godine. Nositelj je dvadesetak patenata te dobitnik međunarodnih nagrada i priznanja u tom području. Živi u Kastvu pokraj Rijeke, od 2007. kao umirovljenik.
»Djetinjstvo i mladost, odnosno 22 godine života, paralelno sam proveo na salašu u Frljazi i obiteljskoj kući u Mirgešu. I nakon 53 godine od napuštanja zavičaja u mislima se često, možda i prečesto, vraćam ‘tamo’, svjestan da je bilo i teških dana, ali mi se jednako vraćaju samo sretni dani. U Frljazi mi danas nedostoju susreti s ljudima i njihovim salašima, iako i danas odiše ljepotom, a u Mirgešu je primjetan napredak u poljoprivredi i poduzetništvu. Subotica mi je u mladosti proširila svekolike nove vidike i mogućnosti, koje su me od salašara pretvorile u gradsko dijete. Danas mi u Subotici nedostaju maknuti spomenici i druga nepobitna obilježja našeg postojanja na ovim prostorima, a koja datiraju još iz doba prije prodora Mongola 1241./42. godine«, započinjemo razgovor s Orčićem temama vezanim za zavičaj.
Odlazak u Rijeku
Nakon subotičkog odrastanja i služenja vojnog roka naš je sugovornik životni put nastavio u Rijeci, gdje je stigao, sada već daleke, 1972. godine i gdje se upošljava u brodogradilištu 3. maj. Prvo radi kao snimač cjevovoda, a zatim kao konstruktor. U međuvremenu je izvanredno studirao na riječkom Ekonomskom fakultetu, koji, kako kaže, »nažalost nisam završio iz obiteljskih razloga«.
»Poslije povratka s odsluženja vojnog roka u februaru 1972. pokušavao sam pronaći zaposlenje u Subotici, ali nažalost, bezuspješno. U travnju dobivam poziv od rodbine, koja se preselila u Rijeku 1969., pa stižem u taj grad, gdje za nekoliko dana obavljam liječnički pregled i počinjem raditi u brodogradilištu 3. maj. Prvo kao snimač cjevovoda, a zatim kao konstruktor, na kojim poslovima ostajem sve do odlaska u mirovinu 2007. godine. Do pojave kompjutora crtalo se rukom na crtaćem stolu, a zatim se u računalu cjevovod modelirao u 3D projekciji. Izrađeni model je poslužio za izradu montažnog nacrta, te svim skicama cijevi za radioničku izradu. Izrađene cijevi dostavljaju se na brod te se prema određeni nacrtima njihova montaža obavlja na brodu«, navodi Orčić pričajući o poslu na kojem je radio do mirovine.
Inovacije i izumi
Stipan Orčić u javnosti je najpoznatiji kao inovator i izumitelj, čime se bavi skoro pola stoljeća. Prometna turbina, masažer za hladnu terapiju, kuća od gumirane konstrukcije, procesor svemirske energije, samostalna jedinica za proizvodnju električne energije, ultrazvučni uređaj za tretiranje zemljišta i inverzijska turbina neke su od njegovih inovacija. Svoje inovacije izlagao je na brojnim svjetskim izložbama na svim kontinentima, osim u Australiji. Izumi su mu donijeli i međunarodne nagrade, medalje i priznanja, njih više od stotinu. O ovom segmentu svojega rada objavio je knjigu Život s inovacijama. Kao doprinos u promicanju inventivnog rada dobio je i Godišnju nagrada grada Kastva za 2010. godinu.
Na pitanje kako se našao u inovatorskim/izumiteljskim vodama, naš sugovornik navodi:
»Po dolasku u brodogradilište 3. maj uvidio sam svoju sklonost prema inovacijama, pa sam učlanjenjem u Udrugu inovatora BI 3. maj prijavljivao neke svoje inovacije, a pojavom kompjutora dao sam nekoliko inovativnih prijedloga za konstruiranje cjevovoda u računalu. Svoju prvu inovaciju, model rashladnika ulja za brodski motor predstavio sam na izložbi RAST YU 1977. i primio svoje prvo priznanje – srebrnu plaketu«, prisjeća se Orčić.
Dvadesetak patenata
U bivšoj državi, Saveznom zavodu za patente, prijavio je tri inovacije, a Državnom zavodu za patente Republike Hrvatske podnio je 27 zahtjeva za priznavanje patenta, od čega je primio 14 »isprava o patentu«.
»Izdvojio bih ‘uređaj za ultrazvučno tretiranje zemljišta’, koji je djelomična alternativa uporabi pesticida, herbicida u zaštiti usjeva. Koristi se za tretiranje zemljišta prije sjetve. Inovacija značajno doprinosi smanjenju kontaminacije kemijskih supstanci u poljoprivredno zemljište, a time i smanjenju njihove integracije u plodove«, kaže on.
Kada je riječ o nagradama, ističe kako svaka inovacija ima svoju priču, ali izdvaja »aktuator fotosinteze«, za koji je na izložbi u Seulu 2023. godine primio Gold Medal i Special Award.
Među ostalim, bio je i recenzent u izboru za Najbolju tehnološku inovaciju u Srbiji, temeljem dobre suradnje inovatora iz Hrvatske i Srbije:
»Sve je počelo na izložbi INPEX 2002. u SAD-u, kada sam upoznao inovatore iz Srbije, kada smo se dogovorili da predložimo međusobnu suradnju. Godine 2004. pozvan sam u Beograd, na izložbu JUPIN-a u povodu 600 godina Beograda. Na izložbi sam prezentirao dvije svoje inovacije i još četiri inovacije iz Hrvatske. Inovatori Srbije pozvani su na izložbu INOVA, koja je održana u Samoboru 2004. kada su predstavnik Saveza inovatora Primorsko-goranske županije i predstavnik inovatora Srbije potpisali sporazum o suradnji. Uslijedilo je još nekoliko posjeta, a 2010. pozvan sam biti recenzent u izboru za Najbolju tehnološku inovaciju«.
Priče, pjesme, istraživanja
Orčić se bavi i pisanom riječju. Piše poeziju i kratke priče sa zavičajnom tematikom.
»Nekoliko kratkih priča i pjesama objavio sam 2017. godine u svojoj prvoj knjizi o zavičaju, čiji je naslov Moja priča o Frljaza kraju. Nekoliko pjesama objavio sam u časopisu Književna Rijeka 2013. godine i nekoliko pjesama u časopisu Nova riječ 2014. godine u Subotici. Nadam se da ću svu napisanu prozu i poeziju moći objaviti u posebnoj knjizi«, navodi on.
Objavio je i naslov Monografija Frljaza kraja s Pustarom Šebešić, gdje je opisao povijest jedne od dvanaest pustara u subotičkom ataru, s naglaskom na Frljazu, kao dijela ove pustare. Za potrebe knjige podatke je pronalazio i u muzejima u Subotici, Segedinu, Beču, Zagrebu i Budimpešti.
»U toj sam knjizi opisao i stanovnike koji su obitavali na ovim prostorima, počevši od starog vijeka pa do početka XXI. vijeka, kada je Frljaza kraj skoro cijeli iselio, a plodne njive sada prekrivaju ove prostore«, dodaje on.
S bačkim zavičajem, o kojemu piše, nije ni fizički prekinuo veze. Kako kaže, često posjećuje rodni kraj i ovdašnju brojnu rodbinu. Dodaje i da prati događanja među Hrvatima u Srbiji, kao redoviti gledatelj HRT-ove emisije Glas Domovine.
Orčić je obiteljski čovjek. Godine 1974. oženio je Margitu iz Vinkovaca, s kojom ima dvoje djece: sin je završio Građevinski fakultet, a kći Medicinski. U mirovini je od 2007. godine i od tada je bio u mogućnosti baviti se nekim stvarima za koje prije nije imao vremena.
»Od tada sam bio u mogućnosti realizirati svoje inovacije, čije sam prototipove izlagao na brojnim izložbama inovacija u Europi, Aziji, Sjevernoj i Južnoj Americi te u Africi. U tom periodu sakupio sam i svoju napisanu građu o zavičaju, invetivnom radu te napisao nekoliko knjiga«, kaže naš sugovornik na kraju razgovora.
D. B. P.
