Intervju
Suša i prepolovljen urod nova realnost
Najzastupljenija kultura u ratarskoj proizvodnji u Srbiji je kukuruz. Ovog proljeća zasijan je na 961.215 hektara. Kukuruz je zbog ishrane stoke značajan za proizvođače, a za državu predstavlja važan izvozni proizvod. No, i ova godina bit će godina sa smanjenim prinosima, što je posljedica suše i visokih temperatura. O tome smo razgovarali sa znanstvenim suradnikom Instituta za ratarstvo i povrtlarstvo Novi Sad dr. sc. Dušanom Dunđerskim.
► U nekim dijelovima Vojvodine kiše nije bilo mjesec i pol dana, a i tamo gdje je bilo padaline su bile zanemarive. Ratari kažu da najviše trpe kukuruz i soja. Kukuruz je i dalje najrasprostranjenija ratarska kultura, jer poljoprivrednici ga siju zbog ishrane stoke, ali i zbog toga što ga mogu čuvati i prodavati kada im odgovara cijena ili treba novac. Zato sada sa zabrinutošću prate stanje na njivama. Kako ocjenjujete trenutačno stanje kukuruza? Koji dijelovi Vojvodine su najugroženiji?
Stanje kukuruza na parcelama nije onakvo kakvim smo se nadali na početku vegetacije, s obzirom na to da su padaline u svibnju bile skoro svakodnevne i osigurale su povoljne uvjete vlažnosti, kako u površinskim, tako i u dubljim slojevima zemljišta. Ipak, cijeli lipanj obilježilo je toplo i suho vrijeme s veoma malom količinom padalina koje nisu ni približno zadovoljile potrebe kukuruza za vodom u tom periodu. U našim agroekološkim uvjetima kukuruz u lipnju prolazi kroz faze intenzivnog porasta i formiranja klipa. U posljednjoj dekadi lipnja i početkom srpnja ulazi u fazu metličenja i svilanja kada su potrebe za vodom i mineralnim dušikom najveće. Na pitanje koji dijelovi Vojvodine su najugroženiji teško je dati uopćen odgovor. Višegodišnje iskustvo nam govori da je Banat najozbiljnije ugrožen, ali je sigurno bolje reći da su lokaliteti s manje produktivnim tipovima zemljišta, odnosno lokaliteti sa zemljištima slabijeg poljskog vodnog kapaciteta najugroženiji, prije svega pjeskovita zemljišta.
► Može li se još spasiti ovogodišnji rod kukuruza ili su kiše zakašnjele?
Ako ne bude ozbiljnijih padalina u narednih 10-15 dana, jedino hibridi koji još uvijek nisu ušli u proces svilanja imaju šansu da za uspješnu oplodnju iskoriste kasnije padaline. Ipak, to ne znači da će prinos biti spašen ako ne bude padalina i u fazi nalijevanja zrna.
► Koliko su klimatske promjene u Vojvodini u posljednjih deset godina utjecale na proizvodnju kukuruza?
U proteklih desetak godina klimatski ekstremi doveli su do velikih oscilacija u prinosima kukuruza. Posebno se izdvajaju godine izrazite suše – 2012., 2015., 2017., 2022., 2024., a po svemu dosad viđenom i ova će godina biti takva. Republički zavod za statistiku je, na primjer, procijenio prosječan prinos 2022. na samo oko 4,8 t/ha, što je drastično ispod potencijala od 7-8 t/ha u »normalnim« godinama. Te 2022. godine Srbija je proizvela oko 3,3 milijuna tona kukuruza manje nego 2020. zbog ekstremnih vremenskih prilika. Klimatološki podaci potvrđuju uzrok – ljeto 2022. bilo je treće najtoplije ikada zabilježeno u Srbiji (u Novom Sadu prosječna ljetna temperatura bila je čak +2,6°C iznad višegodišnjeg prosjeka), uz rekordno nizak nivo padalina u mnogim dijelovima Vojvodine. U pojedinim krajevima Banata tog ljeta jedva da je pala četvrtina uobičajene kiše, a u Zrenjaninu je čitavog srpnja 2022. zabilježeno samo 1,5 mm padalina. Posljedično, mnoge njive u sjevernom Banatu ostale su bez ikakvog roda. U Somboru, ljeto 2022. godine je bilo najsušnije od 1931. godine. Slično je bilo i 2017. i 2012. – te godine spadaju među pet najtoplijih ljeta u povijesti mjerenja u Srbiji, a prosječni prinosi kukuruza tada su također bili ispod 5 t/ha. Nasuprot tome, 2018. i 2019. bile su povoljnije godine, s dovoljno padalina tijekom ljeta i prinosima bliskim ili iznad višegodišnjeg prosjeka. Nakon katastrofalne 2022., naredna 2023. godina donijela je nešto bolje uvjete. Zahvaljujući povoljnijoj raspodjeli padalina, prosječan prinos se oporavio na oko 6,8 t/ha, a ukupna proizvodnja dostigla je 6,2 milijuna tona. Ipak, taj rod je i dalje bio ispod prosjeka. Razlog za to su bile superćelijske oluje s naletima vjetra preko 100 km/s i obilnim količinama padalina u kratkom razdoblju koje su dovele do polaganja kukuruza. Važno je napomenuti da su klimatske promjene učinile ovakve scenarije znatno učestalijim – od 2000. godine imamo dvostruko više ekstremno suhih ljeta nego u drugoj polovini 20. stoljeća. Drugim riječima, ciklus u kome se na svakih par godina ponavlja velika suša i prepolovljen rod kukuruza postao je nova realnost.
► Zašto kukuruz posebno teško podnosi sušu?
Za razliku od hibrida starije generacije, suvremeni hibridi se odlikuju osobinama koje se smatraju izuzetno povoljnim u smislu adaptacije na sušne uvjete: stay green svojstvo, erektofilni (uspravni) listovi, sinkronizirano metličenje i svilanje, bolja efikasnost korištenja vode i mineralnog dušika. Ipak, ono na što se ne može utjecati su potrebe kukuruza za vodom i temperaturom. Tipične potrebe kukuruza za vodom su 90 mm u lipnju, 100 mm u srpnju i 95 mm u kolovozu. U istom periodu, optimalne temperature trebaju biti od 20 do 23,3 C. Tada se, ako su ostali faktori u optimumu, može očekivati pun genetski potencijal za prinos hibrida. Svakako, ovo bi bio idealan scenarij i u proizvodnji se rijetko može očekivati. Postoje i takozvane kritične temperature i to su maksimalne temperature koje biljke mogu podnijeti. Kod kukuruza, ta temperatura iznosi 35 C. Preko toga dolazi do slabije oplodnje, što se manifestira slabije nalivenim zrnima na pojedinim dijelovima klipa i smanjenjem broja zrna. U ovoj godini krajem lipnja i početkom srpnja temperature su dostizale i 40-41 C, što svakako utječe na generativnu fazu kukuruza.
► Koje sorte ili hibridi kukuruza pokazuju bolju otpornost na sušu?
Preporučuje se gajenje više hibrida različitih FAO grupa zrenja na gospodarstvu – kombinacija ranih, srednjih i kasnih hibrida povećava šansu da bar dio usjeva izbjegne sušni stres u kritičnoj fazi. Ranije FAO grupe cvjetaju ranije i obično izbjegnu najviše temperature, dok kasniji hibridi mogu iskoristiti eventualne kasnije kiše. Diverzifikacija dužine vegetacije znači da će se oplodnja različitih hibrida odvijati u različito vrijeme, pa su manje šanse da cijeli urod strada od jednog vala suše. Naravno, izbor hibrida treba prilagoditi i tipu zemljišta: na lakim, pjeskovitim zemljištima bolji su rani i srednje rani hibridi, dok kasniji hibridi bolje uspijevaju na glinovitim zemljištima.
► Osim nižih prinosa, koje druge probleme izaziva suša kada govorimo o uzgoju kukuruza?
Visoke temperature i sušni uvjeti mogu utjecati na pojavu truleži klipa kukuruza i stvaranje mikotoksina. Pojava aflatoksina, vrlo opasnog mikotoksina koji producira gljiva Aspergillus flavus, povećava se u uvjetima vodnog stresa. Odnos vrsta iz roda Fusarium također može biti izmijenjen zbog promjena temperatura, favorizirajući F. graminearum koja producira osam različitih mikotoksina i koja ima veći temperaturni optimum od ostalih vrsta. Efekti povišenih temperatura na kukce mogu se ispoljiti u vidu promjene geografske rasprostranjenosti, reproduktivne sposobnosti, prezimljavanja, rasta populacija, broja generacija, sinkronizacije razvitka kukaca i biljke domaćina, načina širenja, migracije i prisutnosti biljaka domaćina. Diabrotica virgifera virgifera prijeti da se proširi na nove regije zbog smanjenog mortaliteta prezimljujuće generacije i povećane brojnosti u uvjetima viših temperatura. Predviđeno širenje kukuruznog plamenca nije značajno, ali uslijed porasta sume minimalnih temperatura moguće je da ova vrsta razvije i treću generaciju godišnje i time nanese veće štete proizvodnji kukuruza. Korovi imaju veći genetički diverzitet od usjeva, kompetitivniji su i bolje adaptirani na promjene uvjeta vanjske sredine u odnosu na gajene biljke. Povećan je i rizik od pojave alergija zbog enormne produkcije peludi ambrozije pri višim koncentracijama CO2.
► Ima li smisla ulagati u genetska istraživanja i razvoj tolerantnijih sorti kukuruza posebno prilagođenih sušnim uvjetima?
Da, ulaganje u oplemenjivanje kukuruza radi dobivanja hibrida tolerantnijih na sušu je najsnažnija poluga mjera adaptacije na klimatske promjene. Treba naglasiti tolerantnijih, jer ne postoji kukuruz koji je potpuno otporan na sušu. Ipak, novi hibridi pokazuju bolju prilagodljivost stresnim uvjetima i mogu ublažiti gubitke u prinosu tijekom sušnih godina. Globalna istraživanja potvrđuju da povećanja tolerancije na sušu i toplinu može bitno umanjiti očekivani pad prinosa uslijed klimatskih promjena. Kako se pod klimatskim promjenama ne podrazumijeva samo suša, treba raditi na selekciji i oplemenjivanju i na druge aspekte klime. Na primjer, često se događa da su dugi periodi suše praćeni jakim olujama uz jake nalete vjetra i uz obilne padaline, što može dovesti do polaganja kukuruza. Takva je situacija bila 2023. godine. U sušnim uvjetima otežano je usvajanje vode i mineralnog dušika, gdje se također mogu stvoriti racionalniji hibridi u pogledu potrošnje.
► Može li se dogoditi da se zbog klimatskih promjena smanje površine pod kukuruzom i korist nekih drugih kultura koje mogu bolje podnijeti novu klimatsku realnost?
Klimatske promjene već utječu na sjetvenu strukturu – primjećuje se smanjenje površina pod kukuruzom u korist drugih kultura. U sjevernoj Bačkoj (subotički atar) došlo je do velikog zaokreta: umjesto do tada dominantnog kukuruza, ratari su posijali znatno više ozime pšenice i ječma. Konkretno, pšenica je povećana za oko 50%, dok je kukuruz zasijan na upola manje površina nego što je uobičajeno. Ako se trend ekstremnih temperatura nastavi, moguće je da će se površine pod kukuruzom dodatno smanjivati u korist ozimih kultura i kultura koje bolje podnose sušu. Sirak ili proso su tolerantniji na sušu i mogu poslužiti kao zamjena za kukuruz u ishrani stoke, ali ipak za sada te kulture nisu mnogo zastupljene kod nas i kukuruz će još dugo ostati kultura broj jedan zbog svog značaja za stočarstvo.
► Koje su nove tehnologije ili metode navodnjavanja dostupne poljoprivrednicima u Vojvodini i u kojoj su mjeri trenutačno primjenljive u praksi?
Tradicionalno navodnjavanje pokriva vrlo mali postotak oranica – tek između 2 i 5% poljoprivrednih površina se navodnjava u Srbiji. Razlog su visoki troškovi infrastrukture i ograničeni vodni resursi. Važno je napomenuti da navodnjavanje nije svemoguće rješenje. U uvjetima ekstremno vrelih ljeta klasično navodnjavanje može imati smanjen efekt jer voda brzo isparava, a na zemljištu se stvara pokorica. Razlog za to je značajno smanjenje plodnosti zemljišta zbog smanjenja organske tvari i nemogućnosti zemljišta da akumulira vodu. Zato se kao ideal dugoročno navodi subirigacija (dovođenje vode kroz podzemne cijevi direktno u zonu korijena biljaka), ali je ona i tehnički i financijski zahtjevna. Ono što je realnije proizvođačima jesu agrotehničke mjere koje će konzervirati rezerve nakupljene zimske vlage u zemljištu. Tako na primjer treba razmatrati prelazak na konzervacijske sisteme obrade zemljišta, jer će veća količina žetvenih ostataka na površini imati ulogu u smanjenju isparavanja vode i smanjenju temperature zemljišta. To je kratkoročan efekt ovakvog načina obrade; dugoročno, dolazi do nakupljanja veće količine organske tvari i povećanja plodnosti zemljišta, kao i smanjenja erozije vjetrom. Ovaj tip erozije u Vojvodini godišnje odnosi 0,9-2 t/ha površinskog sloja zemljišta te značajno ugrožava kvalitetu zemljišta. Uvođenje pokrovnih usjeva preko zime (npr. ozima raž ili mješavine leguminoza) može spriječiti da zemlja prezimi gola i erodira, a u proljeće ti pokrovi obogaćuju zemljište organskom tvari i drže vlagu.
► Jesu li su poljoprivrednici u Vojvodini spremni i dovoljno obrazovani da se prilagode novim uvjetima uzgoja, posebno kada su u pitanju klimatske promjene?
Naravno, ali je potrebno organizirati i proširiti edukativne programe i radionice o prilagođavanju klimi. (nejasna rečenica) Novi uvjeti iziskuju i nova znanja, tako da se ne treba ustručavati da potražite savjete od instituta poput novosadskog ili zemunskog, ili od vaše lokale poljoprivredne stručne službe.
► Koje mjere bi, po Vašem mišljenju, Država ili Pokrajina, mogle poduzeti kako bi ublažili efekte klimatskih promjena?
Država i Pokrajina imaju veliku ulogu u prilagođavanju klimatskim uvjetima i trebale bi poduzeti niz sustavnih mjera. Rješenja se moraju tražiti na institucionalnoj razini, jer su suše i klimatski ekstremi društveni i ekonomski problem, ne samo poljoprivredni. Prioritet je razvoj infrastrukture za navodnjavanje, ali uz obvezno povećanje stočnog fonda i upotrebe stajskog gnojiva zbog smanjenja ispiranja zemljišta. Budući da će ekstremne vremenske neprilike biti sve češće, važno je imati pouzdan sistem prognoza prinosa i praćenja suše. U EU postoji program MARS za prognozu prinosa, dok je kod nas ta praksa ograničena. Država bi mogla uspostaviti sveobuhvatniji servis agrometeoroloških biltena i upozorenja, u suradnji s RHMZ-om, kako bi poljoprivrednici blagovremeno prilagođavali svoje mjere. Neophodno je ubrzati razvoj i uvođenje u proizvodnju sorata i hibrida tolerantnih na sušu i visoke temperature. Država tu može pomoći kroz financiranje znanstvenih istraživanja i opreme u institutima, ali i kroz bržu registraciju i distribuciju novih sortnih rješenja domaćim proizvođačima. Također, trebalo bi kreirati programe potpore za prelazak na alternativne kulture u krajevima gdje kukuruz više ne daje stabilne rezultate – npr. subvencije za sjetvu sirka, prosa ili drugih kultura tolerantnijih na sušu. Država treba nastaviti i proširiti edukativne programe o prilagođavanju klimi. Osim toga, neophodno je ojačati poljoprivredne stručne službe – zaposliti više agronoma savjetodavaca i omogućiti im da aktivno izlaze na teren i prenose znanja o novim hibridima, tehnikama i mjerama zaštite od klimatskih ekstrema.
► Kako onda vidite budućnost proizvodnje kukuruza u Vojvodini u narednih pet do deset godina, uz očekivanje daljeg povećanja temperature i smanjenja padalina? Hoće li se kukuruz ovdje uopće moći proizvoditi?
Ako se ostvare prognozirani klimatski trendovi – češća ekstremno sušna ljeta, duže toplotne epizode – bez mjera adaptacije mogli bismo vidjeti nastavak pada prosječnih prinosa i sve veću varijabilnost. Povijest nam već sada daje naznake budućnosti: u posljednjih 20 godina najniži rod kukuruza zabilježen je upravo u najtoplijim ljetima, koja su sada sve učestalija. Proizvodnja kukuruza će se morati prilagođavati novim uvjetima, uz pomoć znanosti. To podrazumijeva prelazak na hibride kraće vegetacije, raniju sjetvu, konzervacijsku obradu zemljišta, optimizaciju gustine sjetve, adekvatan sustav gnojidbe uz smanjenje količine primijenjenog dušika u sušnim godinama, kao i primjenu biostimulatora i regulatora rasta na bazi aminokiselina, algi, huminskih kiselina, mikroorganizama i hormona koji pomažu biljkama da aktiviraju vlastite mehanizme obrane.
► Koje ključne poruke biste kao stručnjak poslali poljoprivrednicima kako bi se bolje prilagodili novim uvjetima ratarske proizvodnje?
Klimatski uvjeti se mijenjaju i to više nije pitanje budućnosti već sadašnjosti. Proizvodnja kukuruza više se ne može voditi po inerciji, već se mora pažljivo planirati, svake godine iznova, u skladu s očekivanim vremenskim uvjetima. Prvo i najvažnije: ne oslanjajte se na jedan hibrid ili jednu FAO grupu zrenja, već napravite diverzifikaciju hibrida kako biste smanjili rizik od potpunog podbačaja u slučaju nepovoljne godine. Drugo: čuvajte vlagu u zemljištu. Kvalitetna i pravovremena obrada zemljišta, konzervacijski sistemi obrade, pokrovni usjevi, kao i ranija sjetva kako bi se što prije počele koristiti zalihe zimske vlage u sušnim godinama mogu značajno pomoći da usjev prebrodi kritične faze. Treće: ne sijati pregusto. Gustina sjetve mora se prilagoditi očekivanom nivou vlage i rasporedu mineralnog dušika po profilu zemljišta – u godinama s lošijim rasporedom dušika i manjom rezervom vlage sjetva mora biti rjeđa, kako bi svaka biljka imala više prostora i resursa. Četvrto: ne zaboravite na ishranu biljaka, ali pažljivo s dušikom. U sušnim uvjetima višak dušika može pogoršati stres, dok kalij i fosfor postaju još važniji. I peto: koristite znanje koje vam je dostupno. Obraćajte se savjetodavnim službama, pratite preporuke instituta, educirajte se. Mnogo toga se može učiniti i bez velikih ulaganja, ali uz dobru informaciju i pravovremenu odluku. Na kraju, ne zaboravimo: proizvodnja hrane u Srbiji nije samo pitanje profita – to je pitanje sigurnosti cijele države. Kukuruz je temelj našeg agrara i stočarstva. Da bi opstao u novim uvjetima, mora se proizvoditi pametno, fleksibilno i uz podršku struke.
Intervju vodio: Ivan Ušumović
