Intervju
Puna i kontinuirana potpora Hrvatima u Srbiji
Predsjednica Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu Hrvatskog sabora izv. prof. dr. sc. Vesna Bedeković nedavno je boravila u službenom posjetu hrvatskoj zajednici u Srbiji, u sklopu obilježavanja Dana rođenja biskupa Ivana Antunovića. Tom prigodom su Bedeković kao i ostali dužnosnici iz Hrvatske najavili daljnju i snažnu potporu ovdašnjem obrazovanju na hrvatskom jeziku.
Profesionalna, akademska pa i politička karijera naše sugovornice vezana je uz područje obrazovanja. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu doktorirala je u području društvenih znanosti – polje pedagogije. Radila je u školama, obnašala je dužnosti pročelnice dvaju odjela Virovitičko-podravske županije, bila dekanica Veleučilišta u Virovitici. Od 2005. do 2020. izvodila je nastavu na fakultetima u Osijeku, Zagrebu i Mostaru.
Područje njezinog znanstvenog interesa su interkulturalna pedagogija i obrazovanje na manjinskim jezicima. Suautorica je dva osnovnoškolska udžbenika, autorica dva visokoškolska udžbenika, urednica dviju uredničkih knjiga te autorica ili suautorica 106 znanstvenih i stručnih radova. Kao izlagačica sudjelovala je na 68 nacionalnih i međunarodnih znanstvenih skupova, konferencija i kongresa. Kao znanstvena istraživačica sudjelovala je u realizaciji više znanstveno-istraživačkih projekata. Bila je i zamjenica predsjednika Posebnog stručnog povjerenstva za provedbu Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije i koordinaciju strategija i djelovanja na području obrazovanja i znanosti u Hrvatskoj.
Političku karijeru započela je 2007. godine, obnašajući prvo dužnost članice Općinskog poglavarstva Općine Pitomača a potom kao vijećnica u skupštini Virovitičko-podravske županije. Od 2016. do 2019. zastupnica je u 9. sazivu Hrvatskog sabora i predsjednica saborskog Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu. Također, od 2020. do 2021. obnašala je dužnost ministrice u Vladi Hrvatske, vodeći resor demografije, obitelji, mladih i socijalne politike. Od 2021. do danas zastupnica je u 10. i 11. sazivu Hrvatskog sabora i predsjednica saborskog Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu.
Boravili ste nedavno službeno u Srbiji. Kako ocjenjujete prilike među Hrvatima u Srbiji, njihov položaj?
Ovo nije moj prvi boravak u Srbiji. U proteklih desetak i više godina posjetila sam razne zajednice Hrvata Bunjevaca, Šokaca i Srijemaca u Vojvodini. Kontinuirano gledano položaj Hrvata kao manjinske zajednice u Srbiji svake se godine poboljšava. Iako još uvijek, nažalost, nisu dovoljno vidljivi u javnom prostoru, Hrvati su živa, optimistična i snažna zajednica koja u Srbiji ima snažnu potporu Katoličke crkve, oko četrdeset aktivnih udruga u području kulture, gotovo tristo manifestacija godišnje i sve kvalitetniju cjelovitu nastavu na hrvatskom jeziku te nastavu s izbornim predmetom koju pohađa oko tisuću učenika. Kada je riječ o razini na kojoj bi njihova manjinska prava u Srbiji trebala biti ostvarena – ne nužno veća, nego samo jednaka kao i za većinski narod – koraci u poboljšanju su još uvijek spori i nedostatni, a učinjeni su najvećim dijelom vlastitim snagama samih ovdašnjih Hrvata te uz potporu državnih tijela i institucija matične domovine Hrvatske. Ostvarivanje prava u području kulture, informiranja, službene uporabe materinskog jezika i pisma, a osobito u području obrazovanja na hrvatskom jeziku zahtijeva financijske, materijalne, institucionalne i ljudske resurse. Tu važnu i presudnu ulogu ima Hrvatsko nacionalno vijeće kao predstavničko tijelo Hrvata preko kojega pripadnici hrvatske nacionalne manjine ostvaruju svoja prava na manjinsku samoupravu. Rad Vijeća kontinuirano i partnerski podupire Vlada Hrvatske na čelu s našim premijerom Andrejem Plenkovićem koja je u sklopu velikog kapitalnog projekta izgradila i opremila tri dječja vrtića u Subotici. Početkom novog poglavlja u životu hrvatske zajednice u Srbiji smatram izgradnju Hrvatskog doma – Matice u Subotici koju je također u cijelosti financirala Vlada Hrvatske. Matica nije samo zgrada, nego je kuća i dom za sve, osobito za djecu i učenike. Matica je dom u kojemu se odgaja, razvija i promiče svijest o važnosti učenja i govorenja hrvatskog jezika kao temelja identiteta, kulture, pripadnosti i opstojnosti Hrvata koji žive izvan matične domovine Hrvatske. Osim Vlade Hrvatske i pojedinih resornih ministarstava (Ministarstva vanjskih i europskih poslova, Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, Ministarstva demografije i useljeništva, Ministarstva regionalnog razvoja i EU fondova), u čitavom nizu projekata koji podupiru rad HNV-a i unaprjeđuju život Hrvata u Srbiji također sudjeluju i Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Hrvatska matica iseljenika, Agencija za odgoj i obrazovanje te hrvatske županije, gradovi i općine. Osobito sam ponosna na to što rad HNV-a podupire i županija u kojoj ja živim, Virovitičko-podravska županija. Naš župan Igor Andrović prošle je godine ovdje u Subotici s predsjednicom HNV-a Jasnom Vojnić potpisao ugovor o financijskoj potpori projektima Vijeća. Također, dogovorena je i gospodarska suradnja, a razmotrene su i mogućnosti studijskih putovanja i posjeta ovdašnjih učenika i profesora Virovitičko-podravskoj županiji kako bi upoznali kulturnu baštinu naše županije. Smatram da ovakvi posjeti, razmjene i studijska putovanja značajno osnažuju ovdašnju hrvatsku zajednicu, ali jednako tako i nas u Hrvatskoj. Osiguravanje financijskih, infrastrukturnih, materijalnih i kadrovskih uvjeta za kvalitetan život i rad pripadnika hrvatske nacionalne manjine pridonosi osnaživanju položaja Hrvata u Srbiji. To je pravi put prema kvalitetnijem životu i boljem položaju hrvatske manjinske zajednice u Srbiji na kojemu ima još puno prostora za napredak. Na tom putu postoje i izazovi koje je potrebno jasno i nedvosmisleno komunicirati.
Predsjednica ste Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu Hrvatskoga sabora. Bavi li se ovo tijelo i pitanjima vezanima za obrazovanje i kulturu Hrvata izvan Hrvatske?
Odbor za obrazovanje, znanost i kulturu jedno je od radnih tijela Hrvatskog sabora čiji djelokrug rada obuhvaća poslove utvrđivanja i praćenja provođenja politike, pri čemu u postupku donošenja zakona i propisa ima prava i dužnosti matičnog radnog tijela u područjima koja se odnose na rani i predškolski odgoj, osnovno, srednje i visoko obrazovanje, znanost, kulturu i tehničku kulturu, međunarodnu znanstvenu i tehničku suradnju, zaštitu kulturnih dobara, povijesne građe i naslijeđa te suradnju s vjerskim zajednicama. U tom se kontekstu Odbor bavi i pitanjima koja su vezana za obrazovanje i kulturu Hrvata izvan Hrvatske. U posljednjih nekoliko mjeseci Odbor je održao dvije tematske sjednice vezane za obrazovanje Hrvata izvan Hrvatske. U studenome prošle godine održana je tematska sjednica na kojoj se raspravljalo o položaju lektora hrvatskog jezika na stranim visokim učilištima u inozemstvu. Na sjednici se raspravljalo o temama od izuzetne važnosti, ne samo za lektore nego i za očuvanje hrvatskog jezika kao temelja hrvatskog nacionalnog identiteta, pri čemu je naglašeno kako hrvatski jezik nije samo sredstvo komunikacije već i nositelj kulture, povijesti i tradicije. Lektori hrvatskog jezika na inozemnim visokim učilištima na tom zadatku imaju važnu i nezamjenjivu ulogu kao ambasadori hrvatskog jezika u svijetu, prenositelji znanja i ključni sudionici u izgradnji mostova između Hrvatske i drugih država. U tom je kontekstu istaknuta i važnost otvaranja lektorata hrvatskog jezika na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Novom Sadu 2018. godine te uloga lektorata u učenju i njegovanju hrvatskog jezika i književnosti u Srbiji. Među najvažnijim izazovima s kojima se susreću lektori istaknuta je problematika ograničenosti mandata na trajanje od tri godine te je istaknuta potreba produženja mandata na dulje razdoblje uz mogućnost zanavljanja mandata uz suglasnost matične institucije. Također, u travnju ove godine održana je zajednička tematska sjednica Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu i Odbora za Hrvate izvan Hrvatske na kojoj se raspravljalo o stanju, izazovima i perspektivama hrvatske nastave u inozemstvu kao posebnom aspektu obrazovnog programa čiji je cilj očuvanje i razvoj hrvatskog identiteta namijenjen mladima i djeci koji žive u drugoj kulturnoj i jezičnoj sredini, s posebnim naglaskom na ulogu učitelja, nastavnika, profesora i koordinatora koji brinu o izvođenju hrvatske nastave u inozemstvu te značaj povezivanja iseljeništva s matičnom domovinom. U radu tematske sjednice sudjelovala je i kolegica saborska zastupnica i predsjednica HNV-a Jasna Vojnić koja je na sjednici govorila o stanju i izazovima hrvatske nastave u Srbiji.
Hrvatska, odnosno njezino resorno ministarstvo, šalje profesore hrvatskog jezika na rad u hrvatskim zajednicama izvan Hrvatske. Koliko se to u praksi pokazalo važnim?
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih trenutno organizira i financira hrvatsku nastavu cjelovito ili djelomično u 22 zemlje, od čega u 11 zemalja članica Europske unije te u 11 zemalja izvan EU. Sustavom hrvatske nastave u inozemstvu trenutno je obuhvaćeno je oko 5.300 učenika s kojima radi 92 učitelja. Praksa pokazuje važnost profesionalne učinkovitosti školovanih učitelja, nastavnika i profesora koji posjeduju čitav spektar didaktičko-metodičkih i ostalih specifičnih kompetencija koje su potrebne za rad s različitim uzrastima djece i učenika, ali i za komunikaciju s roditeljima i širom društvenom zajednicom. Također, izuzetno važno je to što su učitelji, nastavnici i profesori koje Ministarstvo šalje na rad u hrvatskim zajednicama koje žive izvan Hrvatske izvorni govornici hrvatskog jezika, ali i stručnjaci koji su osposobljeni za održavanje nastave na standardnom hrvatskom književnom jeziku. Da bi njihov rad bio kvalitetan izuzetno ih je važno profesionalno osnaživati i omogućavati im kontinuirano stručno usavršavanje i dolazak u Hrvatsku na stručne skupove na kojima imaju mogućnost razmjene stručnih i profesionalnih iskustava i dobre prakse, što je izuzetno važno i za matičnu zemlju i za Hrvate koji žive izvan matične domovine.
Na nedavnoj proslavi praznika hrvatske zajednice istaknuli ste važnost govorenja i učenja materinskog, hrvatskog jezika i među Hrvatima izvan Hrvatske. Koliko je to zastupljeno u praksi vezano za hrvatske manjine u okruženju?
Za stjecanje i osvještavanje vlastitog identiteta, osobito djece i mladih u formativnoj dobi, izuzetno važnim smatram učenje i govorenje materinskog jezika – onoga koji se uči od majke i oca, obitelji i predaka, ali jednako tako i učenje standardnog književnog jezika i pisma u okviru školskog sustava. To je pravo koje treba biti omogućeno svim pripadnicima manjinskih zajednica u zrelim, odgovornim i demokratskim državama. Jezik je neraskidiva i trajna veza svakog naroda, bez obzira na granice, prirodne i druge prepreke, udaljenost i daljine koje dijele njegove pripadnike, a hrvatski jezik je veza, duša i zrcalo hrvatskog naroda – zrcalo u kome se ogleda identitet, duhovno biće, pripadnost i opstojnost hrvatskog naroda. U tom je smislu zadaća, ali i dužnost hrvatskog obrazovnog sustava podupirati i osnaživati učenje i uporabu standardnog hrvatskog jezika svugdje gdje žive Hrvati izvan matične domovine. Uz njegovanje svih hrvatskih narječja i njihovih idioma te idioma kojima se služi dio Hrvata u inozemstvu, među kojima su i Hrvati u Srbiji, hrvatski standardni jezik je sustav koji je uređen normom na svim jezičnim razinama i važno je učiti njegova pravila tijekom školovanja. Također, hrvatski jezik jedan je od službenih jezika Europske unije te je u svojoj ukupnosti i cjelovitosti kao temeljna sastavnica hrvatskoga identiteta i hrvatske kulture dio europskoga identiteta i europske kulture. Ugledajući se na praksu i zakonodavne okvire zemalja članica EU poput Francuske, Slovačke, Poljske, Litve, Slovenije, Švicarske i Belgije, koje su uporabu svojih jezika uredile posebnim zakonom o jeziku, Hrvatski sabor je 26. siječnja 2024. godine donio Zakon o hrvatskom jeziku koji čini osnovu oblikovanja konzistentne jezične politike kojom se osigurava sustavna i stručna skrb o hrvatskom jeziku, kako u zemlji, tako i u inozemstvu. U tom smislu praksa pokazuje da, bez obzira na različitosti i specifičnosti pojedinih modela učenja i uporabe hrvatskog jezika koje su uvjetovane specifičnim okolnostima svake pojedine zemlje u kojoj žive Hrvati izvan granica matične domovine, ali jednako tako i sve složenijim globalnim izazovima, učenje i uporaba hrvatskog jezika pripadnika hrvatske nacionalne manjine koji žive u bližem i daljem okruženju ima kontinuitet i kvalitetnu osnovu za daljnji razvoj i budućnost. Pritom izuzetno važnom smatram primjerenu i afirmativnu komunikaciju između matične domovine Hrvatske, zajednica Hrvata koji žive izvan matične domovine i predstavnika vlasti zemalja u kojima Hrvati žive diljem svijeta. Bez obzira na poneka različita stajališta koja proizlaze iz specifičnih odnosa između pojedinih zemalja, zadatak, ali i odgovornost nam je ista – to je traženje i iznalaženje zajedničkih afirmativnih rješenja, jer odnos prema manjinama je mjerilo i odraz demokratske zrelosti zemlje. U tom je kontekstu manjine potrebno promatrati i tretirati kao zajedničko bogatstvo i dodanu vrijednost svakog uređenog, odgovornog i demokratskog društva.
U Hrvatskoj postoje 22 nacionalne manjine koje ostvaruju svoja prava i u području obrazovanja. Kažite nam više o tom obrazovanju – modelima, udžbenicima, potpori države...
Prava nacionalnih manjina u Hrvatskoj regulirana su Ustavom i Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina, dok je obrazovanje na jeziku i pismu pripadnika nacionalnih manjina regulirano odredbama Zakona o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina. Pripadnici nacionalnih manjina svoje ustavno pravo na odgoj i obrazovanje, ovisno o brojnosti na pojedinim područjima, ostvaruju u okviru tri osnovna modela: Model A – nastava na jeziku i pismu nacionalnih manjina; Model B – dvojezična nastava; Model C – njegovanje jezika i kulture. U pojedinim se sredinama organiziraju i posebni oblici školovanja poput nastave u kojoj se jezik nacionalne manjine uči kao jezik sredine ili kao posebni oblici nastave poput ljetnih i zimskih škola te dopisno-konzultativne nastave ili posebnih programa za uključivanje učenika romske populacije u odgojno-obrazovni sustav. Vlada Hrvatske, osim što osigurava besplatne udzbenike, besplatan školski obrok i besplatan školski prijevoz za sve učenike osnovnih škola, osobito podupire odgoj i obrazovanje na jeziku i pismu nacionalnih manjina. Tiskanje udžbenika i radnih materijala za pripadnike svih nacionalnih manjina koji se u Hrvatskoj školuju u okviru različitih modela i posebnih programa koje sam opisala financira se sukladno odredbama Zakona o udžbenicima i drugim obrazovnim materijalima za osnovnu i srednju školu. Također, na temelju kriterija koje postavlja Savjet za nacionalne manjine Vlada financira razne projekte i programe udruga i ustanova nacionalnih manjina u području informiranja, izdavaštva, kulturnog amaterizma i kulturnih manifestacija, čime snažno podupire ostvarivanje kulturne autonomije manjinskih zajednica koje žive u Hrvatskoj.
Tijekom profesionalne, akademske i političke karijere surađivali ste s Hrvatima u Mađarskoj, Austriji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Rumunjskoj i nekim drugim zemljama. U tom kontekstu, možete li povući paralelu s Hrvatima u Srbiji?
Povući paralelu nije tako jednostavno jer svaka zemlja u kojoj žive i školuju se pripadnici hrvatske manjine ima čitav niz specifičnosti u skladu s kojima su oblikovani i razvijeni raznovrsni modeli obrazovanja, kao i pristupi participaciji u društvenom životu i suradnji s akterima na kulturnoj sceni domicilne zajednice. Međutim, ono što je isto i zajedničko svim Hrvatima koji kao manjinski narod žive izvan granica matične domovine, to je želja za davanjem i dijeljenjem hrvatske kulture, hrvatskog jezika i identitetskih vrijednosti, uz istovremeno uvažavanje, prihvaćanje, otvorenost i afirmativnost prema pripadnicima domicilnog naroda i drugim majinskim narodima s kojima žive u zajednici. Uvjeti rada nisu svuda isti, najčešće ovise o financijskim, materijalnim, infrastrukturnim i kadrovskim resursima, o potpori kako matične tako i domicilne zemlje, ali velikim dijelom i o neiscrpnom entuzijazmu pojedinaca. Najčešće su to učitelji, nastavnici, profesori, kulturni radnici i intelektualci. Kako je područje mog znanstvenog interesa interkulturalna pedagogija i obrazovanje na manjinskim jezicima, u okviru znanstveno-istraživačkih projekata u kojima sam sudjelovala kao znanstveni istraživač, susretala sam se raznim hrvatskim zajednicama, primjerice s karaševskim Hrvatima u Rumunjskoj, gradišćanskim Hrvatima u Austriji, pomurskim Hrvatima u Mađarskoj, bokeljskim Hrvatima u Crnoj Gori i s Hrvatima u Bosni i Hercegovini. Također, u okviru programa kulturne suradnje i raznih službenih posjeta imala sam prigodu i čast u više navrata boraviti i susretati se s bunjevačkim i šokačkim Hrvatima u Srbiji te s hrvatskim iseljenicima u Kanadi i Sjedinjenim Američkim Državama. Ako bi nam, u kontekstu svih mojih dosadašnjih iskustava i neposrednih kontakata sa zajednicama Hrvata koje sam posjetila, referentna točka za povlačenje paralele s Hrvatima u Srbiji bila promišljanje motivacije za očuvanje vlastitih korijena i nacionalnog identiteta, tada mogu reči da Hrvati u Srbiji, unatoč bronjim preprekama i teškim okolnostima koje u sličnim varijacijama imaju i druge zajednice Hrvata koje žive izvan matične domovine u raznim dijelovima svijeta – niti su odustajali, niti će odustati. Matična domovina Hrvatska im na tom, nimalo lakom, putu pruža punu podršku: zajednički njegujemo blago rasutih i bogatstvo zajedništva.
Obnašali ste i dužnost ministrice za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku. U kontekstu ovih područja kako vidite situaciju među Hrvatima u Srbiji?
Demografska tranzicija, osobito njena posttranzicijska etapa, nezaustavljivo mijenja demografsku sliku svijeta, svih država EU, uključujući i Hrvatsku. Jednako tako mijenja se i demografska slika Hrvatskoj susjednih država izvan Europske unije pa tako i Srbije. U tom smislu dijelimo slične demografske, socio-ekonomske i vrijednosne izazove koji utječu na kvalitetu života ljudi. Pitanje demografske i socijalne politike je područje koje zahtijeva horizontalni pristup i skrb svih državnih tijela i ministarstava, a zadatak i obveza svake države je pružati potporu svojim građanima u svim aspektima života, uključujući manjinske zajednice na domicilnom području i sunarodnjake koji koji kao manjinske zajednice žive izvan granica matične države. Hrvatska zajednica u Srbiji, osim sa sve izraženijim depopulacijskim trendovima, suočava se i s čitavim nizom socio-ekonomskih izazova i izazova koji su vezani za obrazovanje, očuvanje identiteta i opstanak na ovim područjima. Vlada Hrvatske posredstvom resornih ministarstava, državnih tijela i institucija, Hrvatima u Srbiji pruža punu i kontinuiranu potporu, bilo da je riječ o izgradnji i opremanju dječjih vrtića, kadrovskom snaženju hrvatske nastave, izgradnji kulturnih institucija ili o osiguravanju posebnih upisnih kvota, stipendija i smještaja u studentskim domovima za studente koji s ovih prostora žele doći studirati u matičnu domovinu Hrvatsku. Sve ove aktivnosti, projekti i programi čine mozaik čiji je svaki dio usmjeren prema dobrobiti i unaprjeđuju kvalitete života naših sunarodnjaka Hrvata u Srbiji.
Djelujete i u prostoru tradicijske kulture, kao koreografkinja, umjetnička voditeljica KUD-a Pitomčanka, predavačica i demonstratorica izvornih pjesama i plesova. Pratite li rad ovdašnjih hrvatskih KUD-ova i udruga?
S obzirom na moj trenutni posao, više nažalost nemam dovoljno vremena za neposredni koreografski rad, istraživanje baštine moga kraja i bavljenje tradicijskom kulturom i izvornim pjesama, plesovima i napjevima. Međutim, u srcu uvijek ostaje privrženost tradiciji i tradicijskoj kulturi, jednako kao i nastupi, veze i prijateljstva uspostavljena s dragim ljudima i ovdašnjim KUD-ovima, primjerice s HKPD-om Silvije Strahimir Kranjčević iz Berega, HKPD-om Matija Gubec iz Tavankuta, kao i s tavankutskim slamarkama i gđom Jozefinom Skenderović. Hrvatska zajednica u Srbiji ima oko četrdeset aktivnih udruga u području kulture i gotovo tristo manifestacija godišnje. Neke od njih pratim preko medija, a na neke povremeno i osobno odlazim, primjerice na Dužijancu u Subotici ili na Mikine dane u Beregu. Osobito mi je drag Festival bunjevački pisama koji ovdje u Subotici ima dugu tradiciju. Posebno emotivno sam doživjela njegovo prošlogodišnje 24. izdanje na kojemu je najboljim debitantom proglašen moj sumještanin, moj bivši učenik i sjajan mladi glazbenik Ivan Barčan s pjesmom Na astalu dva čokanja čiji tekst i glazbu potpisuju također moji sumještani Marinko Barčan i Rajko Stilinović.
Intervju vodili: Željka Vukov i Davor Bašić Palković
