Širom Vojvodine
Zajednička strast prema rodnom gradu
Knjiga Subotica 2 autora Dražena Prćića, novinara i pisca i Dejana Mrkića Lanskog, publicista i arhivista u Povijesnom arhivu Subotica, predstavljena je u četvrtak, 15. svibnja, u Gradskoj knjižnici Subotica. Sadrži 60 priča o gradu, njezinim ljudima, događajima, toponimima te zanimljivostima, uz fotografije a, kako navode dvojica autora, posvećena je Subotici i Subotičanima, živima i onima kojih više nema među nama.
Povijesna zadaća knjige
Priče u knjizi datiraju od 1945. godine na ovamo, polovicu ih je na hrvatskom napisao Prćić, a drugu polovinu Mrkić na srpskom jeziku. Budući da se znaju od djetinjstva i da ih povezuje zajednička strast prema Subotici, u kolovozu prošle godine dogovorili su zajedničko izdavanje knjige koja je svjetlost dana ugledala već nakon devet mjeseci. Dejanove priče su već objavljene u Subotičkim novinama, a Draženovih 30 novih će se vremenom naći u tjedniku Hrvatska riječ.
Dražen Prćić ističe kako ova knjiga ima povijesnu zadaću, a to je da sačuva nešto što je lijepo.
»U ovoj knjizi su priče o jednom lijepom vremenu, o lijepim događajima, o dobrim ljudima i ne želimo da se to zaboravi. Posebno se zahvaljujem svima koji su sudjelovali u mojim pričama, jer to je jedina razlika između Dejana i mene, a to je da on priča o fenomenima, a ja o ljudima i u svakoj mojoj priči je jedan akter živ.«
Dodaje kako je Subotica jedan nepresušni bunar lijepih stvari iz kojeg oni samo vade vjedro po vjedro i pretaču to u lijepe priče. Tijekom promocije ispričao je jednu koja podsjeća na mnogo toga iz lijepe prošlosti ovog grada:
»Svi smo mi išli u kino, a dok gledaš film moraš nešto jesti. Tako je tu priča o galebovoj čokoladi. Kupili smo je, idemo u kino, a budući da bi svi gledali taj film, karata nema pa idemo kod tapkaroša. Nakon kina ide se u diskoteku Largo, a nakon nje u neki od kafića. Malo stariji se sjećaju da su prva tri popularna kafića, ako izuzmemo Lav koji je više bio adaptirani bar, bila nazvana po bojama: Crveni, Plavi i Žuti. I tako se dođe do jutra«, naveo je Prćić, dodajući kako su Subotičani često preskromni, a puno je razloga da se bude ponosan Suboticom.
»Ona je grad koja je u svijetu u nekim stvarima bila prva ili odmah druga. Primjerice, imali smo nogomet 1901., zabilježeni tenis 1885., imali smo avion 1910., kino Lifka 1911. To su četiri svjetske stvari i uvijek smo bili tu, prvi ili drugi. Bili smo tu i u umjetnosti, književnosti...«
Priče iz druge polovine XX. stoljeća
Dejan Mrkić na portalu gradsubotica.co.rs, pod pseudonimom Lansky potpisuje više od tisuću priča, a i danas ih objavljuje jednom tjedno. Navodi kako su Dražen i on za izvor tema u knjizi uzeli drugu polovinu XX. stoljeća.
»To je neko vrijeme koje puno vas pamti, netko će to nazvati ‘jugonostalgijom’, a Jugoslaviju ne možemo zamisliti sada, već je pamtimo upravo iz tog vremena, s nama kakvi smo onda bili. Ovo je knjiga o prošlosti, o nama u prošlosti, kada smo bili bolji i pametniji i vredniji i plemenitiji. Razmišljajući koje bi bile teme i čime bi se priče bavile, došli smo do nekih gradskih čvorišta, kao što su kafići, diskoteke, restorani ili neka mjesta naših zajedničkih uspomena. Spomenuo bih recimo da smo nekad imali 20 diskoteka, a sada nema nijedne. Predmet mog interesiranja i istraživanja je socijalistička privreda Subotice, odnosno njezini proizvodi koji se nalaze po cijeloj zemlji, pa i cijelom svijetu i mnogi će živjeti duže od nas, već su nadživjeli tvornice koje su ih stvorile. A to je nešto što se jako razlikuje od onoga što imamo sada. Danas imamo neke tvornice u kojima ne znamo što se točno proizvodi. Tako je i tadašnja privreda zastupljena kao jedna od brojnih tema u knjizi«, kaže Dejan Mrkić.
Komplementaran stil i način pisanja
Osim autora, o knjizi je na predstavljanju govorio njezin recenzent, ravnatelj Povijesnog arhiva Subotica Stevan Mačković.
»Prvo riječ-dvije o samim autorima. Dražen je, može se reći, doajen pisane riječi – knjige, romani, pripovijetke. S druge strane, moj kolega Dejan pisao je za naš časopis Ex Pannonia, a u ovoj formi ova je knjiga njegov prvijenac. Može se reći da su se pronašli, da im je stil i način pisanja komplementaran i praktično se slažu. O čemu pišu? Subotičani, lokalpatrioti, o čemu da pišu nego o Subotici? O onome što je bilo, čega više nema, o ljudima koji više nisu među nama, ali i o onima koji su i dalje tu, o stvarima i događajima koje je većina nas preživjela, doživjela, osjetila. Tu će se pronaći svaki čitatelj i imat će priliku usporediti svoja sjećanja s onim kako su ga opisali Dražen i Dejan. Ni Dejan kao arhivist profesionalac, ni Dražen kao arhivist amater nisu za sastavljanje ove knjige previše koristili podatke iz Arhiva, ali su, budući da je knjiga ilustrirana, koristili dio fotografija«, rekao je Mačković.
Na promociji knjige, u okviru glazbenog programa, nastupile su Simona Šefčić na gitari i Jelena Popović na klaviru, učenice drugog razreda srednje Muzičke škole u Subotici.
Knjiga Subotica 2 autora, objavljena je u nakladi subotičke Minerve i može se kupiti od autora.
I. Petrekanić Sič
