Tema
Medijska pismenost mladih
Posljednjih godina sve se više govori o medijskoj pismenosti, a razlog je sve veći upliv medija i društvenih mreža u svakodnevni život svih generacija, osobito djece i mladih. Sve kategorije populacije, a najviše mladi koji su većinu vremena online, bombardirane su informacijama iz različitih medijskih izvora i zato medijska pismenost postaje izuzetno značajna kompetencija kako bi se informacije i medijske poruke iz mora medijskih sadržaja mogle analizirati, procjenjivati i razumijevati. Ove kompetencije ključne su za donošenje informiranih odluka i efikasno sudjelovanje u društvenom i političkom životu.
Pojedini istraživači koji istražuju medijsku pismenost konceptualiziraju je kao set vještina za analizu, evaluaciju i komunikaciju poruka. Drugi se fokusiraju na ekonomske strukture informativnih medija, vlasništvo i kontrolu nad njima. Treći smatraju kako je najvažnija kritička orijentacija prema informativnim medijima i skepticizam prema njihovim proizvodima. Ipak, većina istraživača slaže se kako je medijska pismenost multidimenzionalni konstrukt, a da edukacija za medijsku pismenost treba pripremiti ljude za kritičko razmišljanje, da su u stanju čitati, analizirati i dekonstruirati medijske poruke. Time se i pojedinci trebaju osnažiti da razumiju, razvijaju i dijele informirane poglede koristeći alate koji su na raspolaganju u okruženju digitalnih medija.
Dimenzije medijske pismenosti
U istraživanju koje je proveo Centar lokalne demokracije u Subotici na uzorku od 320 ispitanika među srednjoškolcima u Subotici, Bačkoj Topoli i Kanjiži o medijskoj pismenosti nastojalo se, uz mapiranje medijskih navika mladih, utvrditi dimenzije medijske pismenosti te utvrditi relacije između medijskih navika i medijske pismenosti.
Kako bi se izmjerila medijska pismenost korištena je skraćena Skala medijske pismenosti kao upitnik samoprocjenjivanja, koja se sastoji od 18 tvrdnji podijeljenih u šest kategorija: pristup, analiza, evaluacija, kreacija, refleksija i akcija. Ove kategorije pokrivaju različite aspekte medijske pismenosti –razumijevanje kako pristupiti medijima, kritičko analiziranje medijske poruke, procjenjivanje vjerodostojnosti izvora, kreiranje medijskih sadržaja, reflektiranje o vlastitoj upotrebi medija i poduzimanje akcije na temelju medijskih poruka. Ispitanici su trebali procijeniti u kojoj mjeri se svaka tvrdnja odnosi na njih osobno s modalitetima odgovora: 1) uopće se ne odnosi na mene, 2) uglavnom se ne odnosi na mene, 3) niti se odnosi niti ne odnosi na mene, 4) uglavnom se odnosi na mene, i 5) u potpunosti se odnosi na mene.
Analizirani su postotci (učestalost) pojedinih odgovora, kao i međusobna povezanost tvrdnji kako bi se utvrdilo mogu li se identificirati prepoznatljive dimenzije medijske pismenosti. Uspoređeni su i rezultati sociodemografskih grupa na dimenzijama medijskih navika i medijske pismenosti, kako bi se utvrdilo postoje li statistički značajne razlike između dobnih i spolnih skupina.
Utvrđeno je postojanje četiri dimenzije medijske pismenosti. Prva je »Evaluativno-analitička dimenzija« koja ukazuje na sposobnost analize i procjene medijskih poruka i kredibilnosti medija; druga »Reflektivno akcijska dimenzija« koja ukazuje na razmišljanje (reflektiranje) o vlastitoj upotrebi medija i poduzimanja akcija na osnovu medijskih poruka, treća ukazuje na sposobnost »Kreiranja medijskih sadržaja«, a četvrta na sposobnost »Pristupa i korištenja različitih medija«.
Analiza je pokazala da učenice u većoj mjeri iskazuju sposobnost pristupa medijima i reflektivno-akcijsku dimenziju medijske pismenosti u odnosu na ispitanike muškog spola, najstariji učenici (18-19 godina) u većoj mjeri iskazuju evaluativno-analitičku medijsku pismenost, a najmlađi najčešće iskazuju sposobnost kreiranja medijskih sadržaja. Također, ispitanici čije majke i/ili očevi imaju srednje četverogodišnje ili visoko obrazovanje u većoj mjeri iskazuju sposobnost kreiranja medijskih sadržaja.
Obrasci medijskog ponašanja
Treći cilj ovog istraživanja bio je utvrditi relacije između medijskih navika i dimenzija medijske pismenosti kako bismo utvrdili postoje li prepoznatljivi obrasci medijskog ponašanja. Utvrdili smo četiri specifična obrasca medijskog ponašanja.
Prvi obrazac »zabava i društvene mreže« ukazuje na preferiranje zabavnih sadržaja, vještinu pristupa medijima i korištenje društvenih mreža kao sredstva informiranja. Ovaj obrazac odnosi se na mlade koji znaju kako koristiti pretraživače na Internetu, koji su u stanju pristupiti širokom spektru medija i koristiti ih, najčešće koriste društvene mreže za informiranje i pri tome preferiraju mahom zabavne sadržaje.
Drugi obrazac »reality programi« povezuje preferiranje rijalitija i srodnih programa, te blogova i podkasta sa sposobnošću za kreiranjem medijskih sadržaja.
Treći obrazac, kojeg smo nazvali »analitičko-politički«, povezuje preferiranje političkih i ekonomskih sadržaja u medijima i evaluativno-analitičku dimenziju medijske pismenosti. Ovakav obrazac upućuje na sposobnost procjenjivanja kredibilnosti medijskih izvora, sposobnost analiziranja i dekonstruiranja medijskih poruka. Ovi mladi sposobni su identificirati pristrasnost medija, identificirati tehnike uvjeravanja u oglašavanju, znaju prepoznati stereotipe u medijima, mogu razlikovati činjenice od mišljenja i ocijeniti je li izvor medija pouzdan ili ne.
Četvrti obrazac, kojeg smo nazvali »društvenost i kultura«, povezuje preferiranje kulturnih i društvenih tema u medijima i medijsku pismenost koja uključuje reflektivnu i akcijsku dimenziju. Ovi mladi razmišljaju o utjecaju medija na njihova uvjerenja, mišljenja i emocije, svjesni su svojih medijskih navika i koliko vremena provode koristeći medije, te su u stanju koristiti medijske poruke da se zalažu za neki stav ili problem, da se uključe u smisleni dijalog s drugima i da koriste medijske poruke za donošenje odluka na osnovu informacija. Drugim riječima, ukazuje na sposobnost pojedinca za refleksiju o vlastitom korištenju medija i sposobnost da se poduzimaju akcije na temelju refleksije o medijskim porukama.
U pogledu raširenosti pojedinih obrazaca utvrđeno je da većina ispitanika zna kako pristupiti i koristiti različite medije, zna kako koristiti pretraživač da pronađe informacije na internetu, većina smatra da su svjesni svojih medijskih navika i da su u stanju identificirati kako medijske poruke utječu na njihove emocije. Kod mlađih srednjoškolaca dominira vještina pristupa medijima i vještina kreiranja medijskih sadržaja ali u domeni zabave i zabavnih sadržaja, dok s godinama raste evaluativno-analitička medijska pismenost kao i preferiranje sadržaja kao što su političke i ekonomske teme.
J. D.
