Tema
Festival dobre volje i optimizma
Iako se u javnosti slabo izlazilo s procjenama koliko je u subotu, 17. svibnja, bilo ljudi na prosvjedu pod nazivom »Sever zove«, nije nedostajalo onih koji su objavili da je to bio najveći skup do sada u Subotici. Tih 8.500 u večernjim satima (za vrijeme šesnaestominutne tišine) ili pak petnaestak tisuća, koliko su se procjene kretale »u piku« (u poslijepodnevnim satima), treba, naravno, uzeti s rezervom jer su se ljudi kretali po širem centru grada, od Trga žrtava fašizma, preko Ulice braće Radića, u Raichlovom parku, na Korzou i kod Gradske kuće. Ali, koliko god da ih je bilo, Subotičani će se složiti da je ovakvih skupova već bilo, i s više posjetitelja. Centar grada bio je krcat i 5. listopada 2000., u večeri kada je pao režim Slobodana Miloševića, bio je i godinu ranije na prosvjedu protiv NATO bombardiranja; bio je i 1968. u vrijeme održavanja obnovljene Dužijance, a ako i Palić pribrojimo Subotici, onda je i mnogi Praznik rada (bez kiše) imao veći broj posjetitelja.
Izložbe plakata i gostoprimstva
Pa ipak, subotnji skup u Subotici jedinstven je u odnosu na sve ranije po tome što su ga organizirali mladi, a na njega su se odazvale sve kategorije društva nezadovoljne stanjem u državi, i to iz svih njenih krajeva. Počelo je s Novim Sadom, pa se nastavilo u Kragujevcu, Nišu, Beogradu, Novom Pazaru i Kraljevu, a da istoga dana u Nišu nije bio miting i kontramiting i u Novom Sadu na prosvjed u Suboticu bi se sigurno slilo na desetke tisuća ljudi.
Počelo je u petak navečer dočekom oko 500 studenata koji su pješačili do Subotice i gdje ih je u centru po hladnom vremenu dočekalo više tisuća građana, a nastavljeno je u subotu u ranim poslijepodnevnim satima blokadom šireg središta grada. Građani su tako u parku na Trgu žrtava fašizma mogli pogledati izložbu »Sve žrtve sistema«, gdje su na 27 panoa iscrtani i ispisani zločini i nepočinstva aktualnog režima prema vlastitim građanima.
Među brojnim građanima koji su donirali hranu ili sudjelovali u njenoj pripremi izdvajamo jednog Žedničanina koji je za subotu dao dvadeset svojih prasadi, kao i Osnovnu školu 10. oktobar koja je svoje prostorije ustupila za prenoćište gostiju. Osim toga, i sugrađani su za vikend primali mlade goste na prenoćište, a u nedjelju ih automobilima i vozili do svojih domova.
»I po ovoj izložbi vidi se da su mladi inteligentni i pametni jer su odabrali ono što je najbitnije što se događalo i što se događa u ovom društvu. Nadamo se da će i do promjena doći i da će se one, što je najbitnije, dogoditi mirnim putem«, kaže o viđenom Josip Kujundžić iz Subotice.
Možda ni kilometar dalje, u pravoj pješačkoj oazi, u Ulici braće Radića trajala je izložba gostoprimstva Subotičana na otvorenom – kod »štanda« Žedničana prava narodna kuhinja, ali s »meni ponudom«: gulaš, grah i pečena prasetina. Pa sad ti vidi što ćeš. Nešto dalje peku se pljeskavice, a prije toga nude ti se zamotanice, prisnac, slani i slatki kolači, slatkiši, sokovi, kava... Ispred banera na kom piše »Zbor građana Mala Bosna« Ružica Matković kaže nam da su njeni sugrađani, osim što su pripremili hranu i piće za studente i posjetitelje, prikupili i novčane donacije za studente.
»Jako mi je drago vidjeti ovoliki broj ljudi, posebno mladih. Mislim da energija nije potrošena i da ovo neće i ne može stati. Studenti imaju zahtjeve od kojih ne odustaju, veliki broj građana je uz njih, tu su i poljorivrednici, profesori, bajkeri... Svi normalni građani su uz njih«, kaže Ružica Matković, dodajući da očekuje od studenata da naprave listu za izbore (kada god oni bili), ali i od oporbe »da im ne smeta: da ne bojkotira i ‘ne podmeće klipove’«.
Među brojnim zastavama – državnim, gradskim, općinskim, studentskim, onih s ideološkim opredjeljenjem – vidimo i onu koja je bila i u Novom Sadu, Nišu, Beogradu... rusinsku. Nosi ju Zvonko Baran iz Ruskog Krstura, mladić koji živi u inozemstvu, ali dođe na svaki prosvjed.
»Svaka čast domaćinima na organizaciji. I ovaj prosvjed pokazuje koliko je nezadovoljstvo građana i koliko je probuđena svijest građana. Zaista se nadam da će građani, kada god budu, izaći na izbore u velikom broju i da vlasti neće biti dovoljni ni sadašnji birački spiskovi da ih pokradu. Naravno, za to bi najbolje bilo da mladi formiraju svoju listu, a mi ćemo ih podržati«, kaže Baran.
Goran Nikičić iz Kanjiže kaže da je sa suprugom došao podržati studente i mlade da konačno doživi promjene koje čeka više od 30 godina.
»Nadam se da će ovaj režim što prije otići, ali se bojim toga što će iza njih ostati i da će mladi zbog toga grcati. I pored toga, i današnji prosvjed pokazuje da tu ima puno mladih, puno smijeha i dobrog raspoloženja. To je normalno jer mladi vole osjećaj slobode i nesputanosti, a upravo to danas nedostaje«, kaže Nikičić, dodajući da se ni studenti ne bi trebali ograđivati od oporbe jer im je potrebna podrška svih koji su protiv ovog režima.
Iako nema podataka o tome, subotički ugostitelji zacijelo su u subotu imali iznadprosječan promet (i profit) jer su zakupljeni prostori u središtu grada bili dupkom puni umornih i žednih gostiju. Nove buđelare zacijelo će potražiti i prodavači bedževa, zviždaljki, truba i ostalih rekvizita kojih je u centru grada bilo dvadesetak i svatko od njih utržio je pazar kakvom se vjerojatno nije nadao. Posebno je bio tražen, i najranije rasprodan, bedž s natpisom »nećeš pravdu?«.
All You need is... ja ne znam kako se kaže zajedništvo
Nakon trbuha, zaljubljenici duha tu su glad mogli utažiti u Parku Ferenca Raichla, gdje su djelatnici u kulturi organizirali izložbu transparenata, otkuda su jednoga trenutka, krećući se prema Gradskoj kući, formirali »lanac zajedništva« u kom im se pridružilo više stotina građana.
»Tražili smo riječ koja nam je najbitnija, a onda smo shvatili da nam je zajedništvo najpotrebnije u ovom trenutku. Druga ideja bila je da se i ostali ljudi uključe, cijeli grad«, kratko je objasnio glumac Drame na srpskom subotičkog Narodnog kazališta Vladimir Grbić.
Iako bez hrane, pića, izložaba i performansa, najveća gužva bila je, naravno, u središtu grada, gdje su se slile kolone Subotičana i gostiju iz svih pravaca. Atmosfera kao ona u Novom Sadu ili Nišu – festivalska: razgovori, druženja i dobro raspoloženje. Uoči šesnaestominutne tišine na bini na Malom korzou gostovali su i studenti koji su se nedavno biciklima i pješice uputili u Strasbourg i Bruxelles, iznoseći svoja iskustva i dojmove s tog puta, a nakon toga prisutnima su se obratili i dekan Ekonomskog fakulteta u Subotici Aleksandar Čučković, te subotički student Filozofskog fakulteta u Novom Sadu Vedran Peić.
»Od svog nastanka Subotica je bila multietničko naselje, ali je vremenom postala i multikulturalna sredina i po tome je prepoznatljiva. Multikulturalnost je svijest o tome da je ljepše i bolje živjeti zajedno, jedni s drugima nego jedni pored drugih. Studenti su u svom protestu multikulturalnosti pridali posve novu dimenziju: multikulturalnost nije cilj, ona je polazište i u to se uvjeravamo svakoga dana«, rekao je Čučković, dodajući da je naše društvo posljednjih desetljeća uništeno, te da se samo povjerenjem može ponovno izgraditi.
Vedran Peić bio je kratak, ali i originalan:
»Prošle godine Dan grada proslavljen je uz gosta koji se zove Jelena Karleuša. Mi smo donijeli jednu važnu odluku: subotički studenti u blokadi proglašavaju 17. svibnja za Dan grada. Vi nama Karleušu, mi vama studente – Dobra večer, Subotico«.
Nakon toga uslijedila je šesnaestominutna tišina, a zatim je održan koncert Beogradskog sindikata čije su članove provokatori u jednom trenutku s leđa počeli gađati jajima, ali su zahvaljujući studentima i građanima (a ne policiji) oni ubrzo u tome spriječeni.
Zlatko Romić
