Tema
Zavodi za kulturu trebaju biti prepoznatljiviji
U ponedjeljak, 12. svibnja, u Novom Sadu održana je prezentacija istraživanja i završna konferencija projekta »Zavodi i kultura – percepcija građana pripadnika nacionalnih manjina«, koji je realizirao Centar za slobodne izbore i demokraciju (CeSID) uz podršku Ministarstva za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog. Projekt je posvećen identificiranju kulturnih potreba i interesa pripadnika mađarske, rumunjske, rusinske, slovačke i hrvatske zajednice, kao i pružanju prijedloga vezanih uz djelovanje zavoda za kulturu nacionalnih zajednica. Istraživanje o percepciji i potrebama građana mađarske, rumunjske, rusinske, slovačke i hrvatske nacionalne zajednice u vezi s kulturnim sadržajima provedeno je u razdoblju od 6. do 12. veljače 2025. godine na uzorku od 108 punoljetnih pripadnika nacionalnih zajednica. Kvalitativno istraživanje provedeno je s tri predstavnika udruga građana.
Balans između tradicije i novih kulturnih formi za mlade
Rezultate istraživanja predstavio je izvršni direktor Centra za slobodne izbore i demokraciju (CeSID) Bojan Klačar.
»Istraživanje je pokazalo kakva je percepcija ljudi o kulturnim sadržajima koje konzumiraju i o radu zavoda. Naravno, tu se može pronaći mnogo elemenata u kojima ljudi iskazuju svoj stav o tome što im nedostaje, što je to što bi se moglo popraviti, a s druge strane može se pronaći i koji su to elementi na kojima bi zavodi mogli poraditi. Nema nikakve dileme da je ovo istraživanje pokazalo kako je potrebno jednim dijelom okrenuti se mladima. Drugi važan zaključak je da je potrebno napraviti balans između tradicionalnih formi kulture koje su i dalje važne starijim ljudima i nekih inovativnijih formi koje su prilagođenije mladim ljudima. Pokazalo se i da ljudi i dalje veoma vjeruju svom okruženju, nakon toga idu televizije i portali, a na drugoj strani, i to je najvažniji zaključak kada je riječ o zavodima za kulturu, jest taj da se pokazalo kako većina ljudi ne zna čime se ti zavodi bave«, kazao je Klačar.
Na nekim mjestima istraživanje je pokazalo da svaka druga osoba nema jasnu predodžbu o njihovom radu. Ne može se odgovornost za to pripisati isključivo zavodima za kulturu, osobito imajući u vidu činjenicu da se većina njih suočava s kadrovskim problemima.
»U uvjetima koji nisu idealni, teško je očekivati potpunu prepoznatljivost. Ipak, smatram da jedan od ključnih zaključaka treba biti taj da je nužno raditi na povećanju vidljivosti i prepoznatljivosti rada zavoda za kulturu. Ljudi koji imaju kontakt sa zavodima uglavnom jesu zadovoljni nihovim radom, što je jedan dobar kapital za budućnost«, kazao je Klačar.
Preporuka zavodima je intenziviranje komunikacija između njih samih. Druga preporuka je iskorak prema većinskoj zajednici, pri čemu, kako kaže Klačar, to nije odgovornost samo na manjinskoj zajednici, nego se ruka mora ispružiti i s druge strane kako se ne bi zaboravilo da sva kulturna baština, bez obzira tko stoji iza nje, na kraju ostaje i pripada svim ljudima koji ovdje žive.
»Trebalo bi da postoji mnogo više komunikacije između većinske i manjinske zajednice, po čemu je nekad Vojvodina bila i poznata«, rekao je on.
Među nazočnima na konferenciji bio je i vršitelj dužnosti ravnatelja Ministarstva za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog. Josip Bako.
»Pohvaljujem svaki put kada smo predmet bilo kakvih istraživanja. Drago nam je što smo objekti istraživanja od drugih i da se druge nevladine organizacije kao što je CeSID interesiraju za manjinska prava. Ovo nije istraživanje koje bi bilo znanstveno, da imamo rezultate koji bi bili konačni i na koje bismo se mogli osloniti, konkretno radi se o 108 ispitanika za sve manjinske zajednice. Ne bih rekao da uzimam s jednom dozom rezerve, ali ovo istraživanje je bilo više informativnog tipa, možda jedan početak, gdje će onda nastaviti to istraživanje širiti, možda će dobiti neka nova sredstva, projektno se financirati, kako bi dobili neke konkretnije odgovore«, istakao je Bako.
Dodao je da je svaka suradnja dobra, kao i da komunikacija i suradnja već postoji.
»Svaki put kada se suradnja između zavoda dogodi to bude i medijski vidljivije. Mi smo imali takve inicijative u prošlosti, nekoliko puta uspješno. To jeste komplicirano za organiziranje jer su zavodi u Zrenjaninu, Senti, Subotici i Novom Sadu. Plus, mi sami ne kreiramo na taj način sadržaje, nego imamo suradnike koji se bave kulturnom produkcijom. Međutim, to ne znači da suradnja ne treba postojati, ona postoji, samo je moramo dimenzionirati na taj način da dobijemo i publiku. Ono što je meni ključno, koliko god bio nereprezentativan uzorak, a mislim da jeste takva situacija na terenu, da ljudi još uvijek, mislim i na pripadnike naše zajednice, nisu čuli za Zavod za kulturu i da tu još uvijek ima prostora da mi budemo vidljiviji i na području Subotice gdje nam je sjedište, ali i šire gdje god žive pripadnici naše zajednice. Ove godine krećemo s uličnim knjižnicama koje neće biti samo u Zavodu, nego i u drugim mjestima. Gledat ćemo da to bude višegodišnji projekt i nastojat ćemo da ne budemo suboticocentrični, nego i da s tim Danom Zavoda koji smo pokrenuli prošle godine kada smo proslavili 15 godina rada, da je to dobar način da budemo vidljiviji. Mi jesmo vidljivi u znanstvenim i kulturnim krugovima, ali trudit ćemo se da budemo vidljiviji i široj zajednici«, rekao je Bako.
Rezultati istraživanja
Kulturni sadržaji koje predstavnici nacionalnih zajednica najčešće prate su: gledanje serija, filmova i odlazak u kino (26%), slušanje glazbe i posjećivanje koncerata (17%) te čitanje knjiga (9%). Najveći postotak ispitanika prati kulturni sadržaj koji im se sviđa bez obzira na materinji jezik i kulturu nacionalne zajednice kojoj pripadaju – 60%. Četvrtina ispitanika (26%) dijeli mišljenje da nema dovoljno prilika za konzumiranje kulturnog sadržaja na jeziku njihove manjinske zajednice.
U lokalnoj sredini, pokazuju rezultati istraživanja, najviše nedostaju društveni događaji za mlade i druženje mladih (20%), događaji vezani uz sport (14%) i kazališne predstave (14%). Interes za kulturni sadržaj koji uključuje suradnju između manjinske zajednice kojoj ispitanici pripadaju i pripadnika većinskog naroda zabilježen je kod 63% ispitanika. Istraživanje pokazuje i kako 47% ispitanika nije upoznato s radom zavoda za kulturu nacionalne zajednice kojoj pripadaju, dok je 43% ispitanika upoznato s postojanjem zavoda. Ispitanici koji su upoznati sa zavodom za kulturu svoje nacionalne zajednice uglavnom navode da su zadovoljni radom ove institucije. Nešto manje od polovice ispitanika (48%) dijeli mišljenje da građani iz njihove nacionalne zajednice preferiraju tradicionalne kulturne sadržaje (folklor, narodne običaje, narodnu umjetnost, povijesne sadržaje) u odnosu na suvremene sadržaje. S gledišta pripadnosti nacionalnoj zajednici, najveći postotak ispitanika (36%) izjavio je da bi suvremeni kulturni oblici (multimedijski sadržaji, novi pristupi) trebali biti više zastupljeni u kulturnim sadržajima. Trećina ispitanika (32%) navodi da kulturne institucije ne nude sadržaj relevantan za njihovu nacionalnu zajednicu. Prisutnost materinjeg jezika u kulturnom sadržaju važan je faktor za ukupno 35% ispitanika. Najveći postotak ispitanika (36%) izjavio je da bi kulturni sadržaj njihove zajednice trebao igrati veću ulogu u promicanju interkulturalizma, ali u mjeri koja ne bi ugrozila kulturni sadržaj njihove zajednice.
Interesantno je istaći da istraživanje pokazuje da način na koji se ispitanici najčešće informiraju o kulturnim sadržajima vezanim uz nacionalnu zajednicu kojoj pripadaju jest putem prijatelja i obitelji (27%), dok je 21% ispitanika informirano o ovoj temi putem televizije, web stranica i portala. Društvene mreže za informiranje o kulturnim sadržajima u nacionalnoj zajednici koristi 19% ispitanika, 4% ispitanika informira se putem dnevnih novina i časopisa, dok se samo 1% informira putem radija. Drugim riječima, izravni oblik komunikacije prevladava nad informacijama dobivenim putem medija. Društveni događaji za mlade, koji će utjecati na veće druženje mladih, su, prema petini ispitanika, kulturni događaj koji najviše nedostaje u njihovoj lokalnoj sredini. Uzimajući u obzir rezultate istraživanja, zavodi bi u većoj mjeri trebali temeljiti svoje buduće aktivnosti u okviru suvremenih kulturnih oblika (multimedijskih sadržaja). Može se reći da građani koji pripadaju korpusu nacionalnih zajednica čijom se kulturom zavodi bave percipiraju kulturnu baštinu i jezik svoje zajednice kao važan dio svog identiteta, bez obzira na društvene promjene, generacijske razlike ili nedostatak kulturnih resursa i podrške. Modernizacija rada, proširenje raspona prepoznavanja izravnom komunikacijom s građanima i intenzivnije korištenje modernih komunikacijskih kanala nameću se zavodima kao imperativ.
Ivan Benčik
