Aktualno
Stradalo i do 50 posto društava
U Srbiji je u tijeku masovno uginuće pčela i do sada je stradalo više od 50 posto pčelinjih društava. Najvjerojatniji uzrok toj pojavi je prošlogodišnja suša i nedostatak peluda zbog čega su loše hranjene tijekom perioda odgoja, izjavio je agenciji Beta predsjednik Saveza pčelarskih organizacija Srbije Rodoljub Živadinović. Dodao je i da se prikupljaju podaci o uginućima u cijeloj Srbiji, ali da se za sada zna da je u nekim općinama uginulo i 90 posto pčelinjih društava. Najgori gubici zabilježeni su u Vojvodini, gdje su poneki pčelari izgubili i cijele košnice.
Suša – najveći neprijatelj
Jedno pčelinje društvo čini od 20.000 do 50.000 pčela i nekoliko tisuća trutova. Živadinović je izjavio kako se pretpostavlja da je osnovni uzrok uginuća nedostatak peluda jer su uginuća manja u dolinama rijeka gdje je bilo vlage i cvjetovi su ipak dali izvjesne količine peluda. Prema njegovim riječima, u uvjetima izuzetno visokih temperatura i manjka vlage pčele su bile slabo ishranjene, zbog čega im opada imunitet i tada lakše podležu virusnim bolestima. Postoji više od 20 vrsta virusa, a u svakoj košnici ih ima bar dvije-tri vrste. Naveo je kako je slična situacija i u Mađarskoj, pa čak i u SAD-u gdje je do sada stradalo 62 posto društava.
Zbog uginuća pčela štetu će imati poljoprivreda jer će se smanjiti oprašivanje, pod uvjetom da pčelari u Srbiji ne obnove društva. Prema dosadašnjim najavama, to neće ni učiniti jer se proizvodnja meda ne isplati zbog uvoza krivotvorenog meda čija je cijena od dva do pet puta niža od proizvođačke cijene meda u Srbiji. Procjena je, prema njegovim riječima, da proizvodnja jedne trećine hrane na planetu zavisi od oprašivanja pčela.
Potrebna bolja reakcija države
Predsjednik Beogradskog udruženja pčelara Stanko Rajić rekao je za tjednik Vreme kako je još jedan od problema i nedostatak odgovarajuće edukacije za ovaj posao. Istakao je kako u poljoprivrednim srednjim školama postoje smjerovi poput ratarstva, voćartsva i povrtlartsva, ali smjer za pčelartsvo ne postoji, a samim tim i broj stručnih pčelara je izrazito mali. S druge strane, smatra i kako bi trebalo uvesti pravilo kako se ne može svatko baviti pčelarstvom, bez prethodno prođene obuke. Dodao je i da je Srbija uložila puno sredstava u subvencioniranje razvoja pčelarstva, ali da to nije dovoljno. Naveo je i primjer Danske, gdje je svaki poljoprivrednik dužan ostaviti pet posto svoje njive za korovsko bilje, a kasnije im država pokrije taj nedostatak.
»Ne očekujem nikakvu reakciju države zato što je za to potrebna želja da se nešto uradi, a toga nema« zaključuje Rajić.
Zelena pustinja
Predsjednik Udruženja pčelara Avram Maksimović iz Sombora Savo Tadić potvrdio je i kako je u Zapadnobačkom okrugu ista situacija.
»Gubici su veliki, napose oni pčelinjaci koji su bili u ataru. Ovi koji su bili kraj rijeke mnogo su bolje prošli. Gubici idu od 30 posto do totalnih gubitaka. Imali smo problema s velikom sušom i pčele se nisu uspjele pripremiti za zimu. Na terenu gdje ja pčelarim imao sam i trovanje u dva navrata. Kako vidim na terenu, dobar dio pčelara odlučio je dići ruke od pčelarstva. Velika su stradanja, male su cijene meda i neizvjesnost je velika. Ovi što su opstali dat će još jednu šansu, ali meda će biti manje ove godine zbog nedostatka pčela. Bit će lošije oprašivanje poljoprivrednih kultura, već se vidi na jagodama da su lošije oprašene. Pčelarstvo kao pčelarstvo je u problemu, ali u problemu će biti i ostatak poljoprivrede koja zavisi od oprašivanja«, rekao je on.
Tadić je suglasan kako je potrebna bolja intervencija države, osobito na području analize meda koji se uvozi.
»Sumnjamo da med koji dolazi u Srbiju po cijeni od 1,30 eura ne može sa svim troškovima analiza i transporta biti pravi med. Analize bi trebale biti rigorozne i potrebno je da se falsifikati eliminiraju. Suočeni smo u poljoprivredi sa simptomom ‘zelene pustinje’. Znači, kada imate neku njivu, recimo ako se na njoj nalazi suncokret, tamo imate samo pelud suncokreta i ništa više. Kada je velika suša, pčele ne mogu pronaći raznovrstan pelud koji im je potreban za razvoj. Pčelari će se morati prilagoditi ili seljenjem pčela u jesen ili dodavanjem neke proteinske ishrane, što nas opet vraća na analize jer ako nam nešto nedozvoljeno pronađu u medu, mi to onda ne možemo prodati. Ako država ne pokaže volju i zaštiti pčelare i potrošače od meda sumnjive kvalitete, mislim da nam se crno piše. Ne vrijedi više ulagati, cijena je prepolovljena, loši su vremenski uvjeti i jednostavno kada se podvuče računica na kraju onaj koji radi u nekoj tvornici za 70.000 ili 80.000 dinara ima veća primanja od mene koji imam oko 500 košnica«, kaže naš sugovornik.
I. B.
