Kolumne
Prognoza tehničkih nepogoda
Sva je sreća što praznici i blagdani padaju i danima koji bi inače bili radni, jer da ne padaju tako padali bi stropovi na glave djece. Samo je, naime, činjenica da je u ponedjeljak bio drugi dan Uskrsa spasila djecu iz Osnovne škole Karađorđe u Saranovu (Općina Rača) da se strop s kompletnom konstrukcijom ne sruči na njih za vrijeme nastave. Da stvar bude gora, riječ je o školi čija je rekonstrukcija završena prije četiri mjeseca – dakle dva kasnije nakon masovnog ubojstva u Novom Sadu – i u što je ulupano četrdeset milijuna dinara. Da nije, dakle, bio svetac mi bismo danas na 16 žrtava u Novom Sadu i osam zbog požara u staračkom domu u Barajevu zbrajali i pobijenu i ozlijeđenu djecu u ovom šumadijskom selu zbog toga što netko nije uradio posao renoviranja kako treba, zbog toga što je netko dao dozvolu da se nakon toga u taj objekt uđe i zbog toga što se netko na ovom poslu dobro financijski omastio.
Gledano iz lokalne perspektive, mi još i dobro stojimo. Od masovnog ubojstva u Novom Sadu u Subotici je 1. travnja poginuo jedan šezdesetpetogodišnji radnik kada se na njega obrušila veća količina zemlje na gradilištu u blizini željezničkog kolodvora, a istoga dana – prema neslužbenim informacijama – na gradilištu u Kumičićevoj ulici ozlijeđen je još jedan radnik koji je završio u subotičkoj Općoj bolnici. Istraga je, naravno, u tijeku.
Za to vrijeme svakodnevno se normalno odvijaju nenormalne stvari. Kamere sugrađana svako malo zabilježe otpala vrata na autobusima novoga prigradsko-gradskoga prijevoznika, kratere na tek zakrpljenim cestama ili biciklističkim stazama ili pak ono što je posebno atraktivno Subotičanima: anomalije na podvožnjaku iza Nove općine. Nakon što je Jugoslav Ivić svojim video uratcima otkrio pukotine na tek izgrađenom mostu i »majstore« kako ih jesenas popunjavaju pur-pjenom, podvožnjak je postao pravi hit za snimanje. Više je osoba, naime, na vlastite zidove društvenih mreža okačilo napuknuća na zidovima tijekom cijele dužine podvožnjaka, od nekadašnje Bašte Doma JNA pa skoro do Lidla i radnike kako ih – baš kao da je riječ o grafitima – premazuju sličnom bojom kako ogoljene pukotine ne bi zjapile u lica prolaznika. Rezultat nakon toga prije bi se mogao promatrati kao neocijenjeni rad avangardnog umjetnika negoli kao stručna sanacija nestručno urađenog posla, jer su zidovi izbrazdani dugim i krivudavim linijama koje bi više odgovarale nekom suvremenom kavezu s tigrovima u zoološkom vrtu negoli ključnoj prometnici u gradu. Ali... možda je baš i najbolje ovako kako izgleda jer upravo te tigraste linije na zidovima ne samo da govore o kakvom ekonomskom tigru je ovdje riječ nego služe i kao opomena onima koji ispod podvožnjaka svakodnevno prolaze. Dok se na nekoga ne sruči.
U međuvremenu pokazalo se i da je priča predsjednika Aleksandra Vučića o tome da željeznička stanica u Subotici neće biti otvorena dok na njoj ne budu i natpisi na mađarskom bila zapravo samo obična verbalna pur-pjena kojom su se začepljavali mnogo veći problemi. Natpisi na mađarskom su postavljeni, ali putnici karte za Sombor ili pak za Segedin i dalje kupuju u »bodi« ispred kolodvora dok su vrata na glavnom ulazu – kao uostalom i u cijeloj zgradi i na cijelom kolodvoru – zamandaljena do daljnjeg. Obećanja da će željeznički promet na relaciji Subotica – Novi Sad biti otvoren samo da se postave natpisi na mađarskom, pa onda u prosincu, pa eventualno veljači ove godine... za ovih pol godine isparila su kao i dim lokomotive čija su se usta punila ugljenom. Niti vlakovi prometuju, niti putnici mogu na veći dio kolodvora niti netko od nadležnih (tipa: Goran Vesić) o tome više i priča.
A i kako bi pričao kada je grad iz dana u dan opterećen problemima od kojih ne znaš koji je veći: da li ustašama koje bi opet da ruše našu Srbiju (Stevan Bakić), glasnom manjinom koja terorizira tihu većinu (Bálint Pásztor) ili pak nevoljama Veljka Vojnića da objasni je li on muz... direktor Naše radosti i ako nije u kakvom svojstvu jeste. Realno gledajući – uz dekane, te bitange i fukare, i one koji se vole lupati po guzi i općenito biti na gomili – to su zaista veći problemi od onih hoće li se zid sručiti na tebe dok prolaziš biciklom ili pak pitanja dokle će izdržati most na Segedinskoj cesti. Jer, kao što je poznato, rješenje za ove tričarije već postoji samo ga još nitko nije objelodanio: u informativne emisije – zajedno s prognozom vremena i biometeorološkim uvjetima – uvrstiti i prognozu tehničkih nepogoda u kojoj bi se građane – po načelu žutog, narančastog i crvenog alarma – informiralo gdje će danas biti pukotina na novoizgrađenoj cesti, koji će se novi most odroniti, koji će objekt zbog neispravnih instalacija izgorjeti i u kojoj će se tek renoviranoj učionici sručiti strop. Mogućnost greške u odnosu na kolege meteorologe vjerojatno bi bila manja.
Z. R.
