
Nova nada za više od 14.000 kućanstava
Udruga građana Zelena oaza pokrenula je u travnju 2024. peticiju pod nazivom »1 dinar za priključak plina«, zajedno s lokalnim stanovnicima. Kao rezultat toga vijećnici Grada Subotice usvojili su plan plinifikacije 15 prigradskih naselja u prosincu 2024. godine. Time se otvara novo poglavlje u rješavanju dugogodišnjeg problema žitelja grada Subotice, a projekt će provesti tvrtka Srbijagas, koja je ujedno i investitor u, može se reći, obnovljeni projekt. Ova odluka omogućuje realizaciju jednog od najvažnijih infrastrukturnih projekata za Suboticu i njena okolna naselja. Projekt plinifikacije podrazumijeva izgradnju više od 500 kilometara plinske mreže, uključujući 7,5 kilometara magistralnih plinovoda. Ukupna vrijednost radova iznosi 37.799.800 eura, a kada bude završen, omogućit će da više od 14.000 kućanstava, kao i brojni gospodarski subjekti, dobiju pristup ekonomičnom i ekološki prihvatljivom izvoru energije. Ovaj projekt obuhvaća naselja poput Hajdukova, Kraljevog Briga, Bačkog Dušanova, Tavankuta, Višnjevca, Mirgeša i drugih, koja su desetljećima čekala na priključenje na plinsku infrastrukturu. Ovaj projekt ima za cilj ravnomjerniji razvoj svih dijelova grada, uz podizanje kvalitete života u prigradskim sredinama. Plinifikacija je ključna za stvaranje boljih životnih uvjeta u ovim naseljima, ali i za gospodarski razvoj područja koje ima veliki potencijal za poljoprivredu, obrtništvo i turizam.
Sjećanje na nedovršene radove
Ovo nije prvi pokušaj plinifikacije subotičkih naselja. Još 2006. godine privatna tvrtka Telefonija započela je projekt plinifikacije u 12 prigradskih mjesnih zajednica, ali je projekt obustavljen kada je tvrtka otišla u stečaj. Tada je postavljeno 350 kilometara plinske mreže i izgrađene su dvije mjernoregulacijske stanice, u Novom Žedniku i Mišićevu (koja nije dovršena), no mreža nikada nije stavljena u funkciju. Tadašnji projekt, koji je koštao oko 11,5 milijuna eura, ostavio je naselja Žednik, Novi Žednik, Đurđin, Čantavir, Bačko Dušanovo, Bajmak, Tavankut, Višnjevac, Mirgeš, Mala Bosna, Bikovo i Verušić bez mogućnosti korištenja plina, što je za mještane značilo višegodišnje oslanjanje na skuplje i manje ekološke izvore energije.
Tome Vojnić Mijatov, mještanin Donjeg Tavankuta, dobro se sjeća gorepomenutog neuspjelog pokušaja provođenja plinske mreže.
»Budući da je firma Telefonija otišla u stečaj, cijeli projekt je završio na sudu zbog imovinsko-pravnih odnosa. Cijevi su postavljane diljem Gornjeg i Donjeg Tavankuta, na sve strane, gdje ima i gdje nema kuća. Kada je rađen fiksni telefon, iskoristili su priliku i položili su u zemlju plinske cijevi. Osim Tavankuta, Mirgeš je također dobio plinsku mrežu, čak je infrastruktura postavljana na rubne dijelove Mirgeša prema Čikeriji gdje su nekada bile kuće, a sada se tamo nalazi šuma. Njima su bili bitni podaci iz katastra: ako je bila ucrtana kuća, oni su cijevi postavili, bez obzira kakvo je faktičko stanje na terenu. Podstanica u Mišićevu nije završena, ona je trebala biti ključna za dopremanje plina do Gornjeg Tavankuta odakle bi se dalje provodio do Donjeg Tavankuta i Mirgeša. Tada je po selu sve bilo iskopano, na svakoj strani ulice je bio kanal i tada su postavljene razne žice i cijevi ispred svake kuće. Trajalo je to dosta dugo, bilo je mnogo problema oko kidanja ranije postavljenih instalacija, telefonskih žica, struje, jer je očito bio problem što nigdje te instalacije nisu bile pravilno ucrtane. Naspram ulaza u kuće čak su postavljane deblje cijevi kako teret od prikolica, traktora i ostalih strojeva ne bi oštetio postavljenu instalaciju. Po mom mišljenu, mreža je dobro razgranata, kada su se ljudi prvobitno bunili zbog postavljanja cijevi prema Čikeriji, svima sam govorio kako ne znamo kakve će biti tendencije naseljavanja nakon petnaest ili dvadeset godina. Možda će unučad naslijediti zemlju od djedova na kojima je ostao ucrtan salaš, pa će na tom mjestu lakše podići neku novu kuću ili vikendicu zbog već postojećeg stanja u katastru. Ako to urade, teoretski bi mogli tada imati sve potrebne priključke za grijanje«, rekao je Tome Vojnić Mijatov.
Odluka Skupštine grada
Kako smo rekli na početku teksta, zahvaljujući inicijativi i zajedničkom naporu građana, lokalne samouprave i države, plinifikacija ponovno postaje stvarnost. Razgovarali smo s članicom vijećničke grupe Skupštine grada Subotice »DSHV – SPP – Za pravednu Suboticu« Mirom Tumbas, budući da je i sama žitelj Donjeg Tavankuta.
»Na šestoj sjednici Skupštine grada Subotice u okviru pete točke dnevnog reda bilo je razgovora o plinifikaciji prigradskih naselja na teritoriju Grada Subotice koja još nemaju plin. Budući da je plin već proveden u Subotici, na Paliću, Kelebiji i Šupljaku, došao je red na ostala naselja da dobiju svoju plinsku mrežu. Ono što je interesantno jeste kako za izradu projektno-tehničke dokumentacije i izvođenje radova gradu nisu potrebna budžetska sredstva, već sredstva osigurava Srbijagas kao i strateški partner. Sredstva potrebna za realizaciju ovog projekta iznose 37.799.800 eura i to osigurava Srbijagas za 2025. godinu. Predviđa se fazna izgradnja. Na Skupštini smo imali priliku čuti kako je Gradsko vijeće donijelo odluku o davanju odobrenja, a Skupština grada je također izglasala odluku o usvajanju programa plinifikacije. Naša vijećnička grupa je također glasovala za usvajanje ovog programa«, rekla je Mira Tumbas.
Prvi koraci projekta planirani su za početak 2025. godine i uključuju izradu tehničke dokumentacije, dobivanje potrebnih dozvola i izvođenje pripremnih radova. Očekuje se da će radovi biti završeni u najkraćem mogućem roku kako bi stanovnici što prije osjetili prednosti suvremenog načina grijanja. Završetkom projekta cjelokupno područje Subotice bit će pokriveno plinskom mrežom, čime će se značajno smanjiti emisija štetnih plinova i doprinijeti zaštiti okoliša. Osim toga, plinifikacija će omogućiti uštede u kućanstvima i pružiti dodatnu sigurnost korisnicima, osobito u zimskom razdoblju.
I. U.