Sve napisano u uvodniku prije tjedan dana potpisujem i sedam dana kasnije. S tim što je u naslovu Dobar, loš, Hrvat trebalo stajati prvi dio, jer je priča o dobrom, lošem i Hrvatu dobila svoj nastavak: još dok prošli broj Hrvatske riječi nije ni tiskan nađeni su novi neprijatelji iz Hrvatske.
Iz Srbije je ekspresno ispraćeno pet državljanki Hrvatske (uz još nekoliko stranaca koji su sudjelovali na jednoj radionici) uz obrazloženje da je to urađeno »radi zaštite i sigurnosti građana Srbije«. Nije taj potez ostao bez reakcije službenog Zagreba, a epilog je preporuka Ministarstva vanjskih poslova Republike Hrvatske da državljani Hrvatske bez nekog važnog razloga ne putuju u Srbiju i izbjegavaju mjesta gdje se okuplja veći broj osoba.
Poslije nepoželjnih Hrvatica »ustaše su ponovno napale Srbiju«, a iza prosvjeda »stoji hrvatska sigurnosna služba«, ali kako je poručio gradonačelnik Subotice Stevan Bakić neće to tek tako proći. I nije. Bakićev govor o ustašama čuo se dalje od Banijskog prela gdje je održan i pokrenuo je brojna reagiranja i negativne komentare. (Da se ne lažemo, ima i onih kojima su Bakićeve riječi baš bile melem za uši.) Od osude takvog govora u jednoj Subotici koji predstavlja »napad na sigurnost Hrvata u Subotici« i predstavlja »otvorenu mržnju prema Hrvatima« do pozivanja nadležnih da reagiraju na ovakav govor i zahtjeva oporbe za Bakićevu smjenu.
Naredni Bakićev istup trebao je valjda biti neka vrsta isprike. Ako se isprikom može nazvati to što je rekao kako su ga pogrešno razumjeli, kako su za njega isti svi građani Subotice i kako je ustašama zapravo nazvao one koji ruše Srbiju i još je dodao kako njegova izjava ne bi trebala plašiti subotičke Hrvate, jer, eto, pojasnio je tko su te ustaše.
Dok je Bakić sve to iznosio na konferenciji na novinare, pala je Vlada, jer je premijer Miloš Vučević podnio ostavku. Vlada radi u tehničkom mandatu do novih imenovanja. Ili izbora. A prosvjedi traju.
I da: danas nam je rođendan. Točno je 22 godine od tiskanja prvog broja Hrvatske riječi. Nije okrugla obljetnica, pa ga obilježavamo skromno. A nije ni vrijeme za neka velika slavlja.
Z. V.
