STJEPAN BARTOŠ, IGRA OPASNIH POJEDINOSTI– U ovih osam dramskih postaja, na privremenom ovozemaljskom putu iz ničega u ništa, zapljusnuti smo senzibilitetom prepoznatljive stripovske duhovitosti, smiješnih i «otkačenih» situacija, opsesijom Bartoševih junaka avanturizmom, dok istodobno danomice čame na đubrištu, prepletanjem bajkovitih zamisli i ironijskog diskursa, indikativnih relacija u odnosima spolova, kao i živih i mrtvih – a sve nas to navodi na povlačenje paralela, između ponuđenih drama i svijeta zbilje. U tom kontekstu one bude u nama pomisao kako se nalazimo pred nužnošću nove, velike društvene rekonstrukcije. I premda Bartošev rukopis izvrsno funkcionira u jezičnoj razini, za sada se samo možemo pitati; a kakav bi bio njegov stvarni učinak na gledatelje, budući da su, nažalost, male mogućnosti za postavljanje ovih drama, barem u ovom podneblju, gdje još uvijek nema iole suvislog odgovora na pitanje: kada će i u kakvom obliku profunkcionirati, primjerice, Hrvatska scena subotičkog kazališta? (M. Miković)
