
ILIJA OKRUGIĆ SRIJEMAC, ŠALJIVE POEME– Od šaljivih poema iz triptiha namijenjenog đakovačkom biskupskom dvoru, čini se da je najpopularnija među Okrugićevim prijateljima koji su sva tri spjeva imali mogućnost čitati, u tom krugu, možda, čak i legendama, bila Bucanijada. Kao i sve Okrugićeve šaljive poeme, i ovu karakteriziraju ne samo epski i lirski, no i dramski elementi, a napose je zanimljiva, ne samo kao tugovanka za nastradalim Tordinčevim psom Buckom, već i kao parodija pogrebne pjesme, kojom se razotkrivaju, ne pseće, no ljudske mane i slabosti. Premda se u Bucanijadi, kao glavni protagonist pojavljuje pas, to djelo, ipak, ne karakteriziraju sva žanrovska obilježja životinjskog epa, kakav je, primjerice, u njemačkoj književnosti, poznat ponajviše po Geotheovu Liscu Reinekeu. A kad je riječ o primjerima iz hrvatske književnosti, moguće je usporediti Okrugićevo izravno obraćanje psu Bucanu i njegovoj pasjoj družini s isto tako izravnim obraćanjem Gospodskom Kastoru, na koje se, dakako, nakon autora Bucanijade, odlučio Silvije Strahimir Kranjčević u svojoj poznatoj socijalnoj apsostrofi. A dirljiva priča o Bucanovu životu, te o bolu svih koji su ga voljeli i kojima je, itekako, nedostajao nakon svoje nasilne smrti, može se usporediti i s, ne samo pasjim životopisom, iz, također potonjeg, romana Vladimira Nazora Šarko. (Jasna Melvinger)