Kolumne
Pur-pjena, nova kolekcija šminke
Kada bi vam netko ovih dana rekao kako se osjeća sigurnim kao i do sada, vjerojatno biste pomislili da nešto s njim ili nije u redu ili da nije odavde. Jer, kako smo za ovih nekoliko dana vidjeli, opasnost se krije i iznad nas i pokraj nas. Stoga, ako sebe uhvatite da češće negoli do sada upirete pogled gore i provjeravate stanje krova ili fasade, a onda se osvrćete oko sebe i gledate ima li u blizini mladića s kapuljačama, maskama, palicama ili nečim sličnim u ruci, postoji vjerojatnoća da je riječ o običnoj psihozi. Ali, postoji vjerojatnoća i da ste u pravu. Jer... vrata pakla i na ovom parčetu Kugle polako se otvaraju.
Prolazite li, recimo, pješice, biciklom ili automobilom ispod nadvožnjaka na Segedinskoj cesti, a da ste pritom na društvenim mrežama još i odgledali razmjerno kratki video zapis subotičkog glazbenika i snimatelja Jugoslava Ivića pod nazivom Subotički podvožnjak – prvih godinu dana teško da vam na um neće pasti slika donedavne nadstrešnice na željezničkom kolodvoru u Novom Sadu. U svom je video zapisu, u trajanju od četiri minute i trideset sedam sekundi, Ivić zabilježio dobar dio fušeraja koji je »zub vremena« već načeo nakon puštanja nadvožnjaka u promet. Golim okom kamere tako se vidi nagriženost betona koji razdvaja kolnik i pločnik kao da je riječ o ostacima srednjovjekovne utvrde, a u unutrašnjosti podvožnjaka autor se pita od kakvog je materijala napravljen kondenz s kog skoro da curi voda na temperaturi od plus pet stupnjeva Celzijevih. Ipak, ono što je najupečatljivije u ovom videu (moguće i ne najkarakterističnije, pa i potencijalno najopasnije) svakako je ono što su brojni građani vidjeli već proljetos: načete »mini nadstrešnice« na ulazima, odnosno izlazima iz podvožnjaka, koje su se – valjda zbog lošeg materijala – odvojile od zida s kojim su spojene i stvorile oveću rupu. Poput onih podužih reklama za kućanske ili kuhinjske reklame, mogli bismo u nastavku reći »i to nije sve« jer odmah slijede slike dvojice radnika koji u rujnu ove godine sa skele »popravljaju« ono što su »kolege« prije njih radili, a pokraj njih prolaze pješaci i biciklisti. Da ne prepričavam dalje sadržaj ovog dokumentarca (kojega je mogao snimit svatko i bilo kada, a nije), još samo ukratko: problem je riješen, vjerovali li ne, pur-pjenom! I, naravno, nakon toga uredno našminkan tako da sve za »svetinu«, kako voli reći premijer Miloš Vučević, djeluje cakum-pakum.
Nadvožnjak na Segedinskoj cesti u promet je pušten 16. prosinca prošle godine, a političari nisu propustili priliku istaknuti kako je to urađeno »15 dana prije roka«. Tako je dojučerašnji ministar građevinarstva, prometa i infrastrukture Goran Vesić tim povodom izjavio kako je nadvožnjak na Segedinskoj cesti »jedan od najzahtjevnijih objekata na trasi brze pruge« koja će (i) Subotičanima donijeti »veliku ekonomsku dobit« dok je gradonačelnik Stevan Bakić istaknuo kako je ovo »najveća i najbitnija točka na rekonstrukciji i izgradnji brze pruge na dionici Novi Sad – Subotica«.
Najveća i najbitnija točka, ekonomska dobit pa još 15 dana prije roka tako su preko noći postali sinonim za sumnju i strah koje ovih dana osjeća svaki čovjek pri zdravoj pameti kada prođe pokraj neke novootvorene zgrade i objekta. Laži izrečene oko rekonstrukcije nadstrešnice na željezničkom kolodvoru u Novom Sadu otvorile su kod građana brojna pitanja, ali i promišljanje o tome kakva je kvaliteta do sada završenih radova na prometnicama, tunelima, nadvožnjacima, ali i zgrada i čitavih stambenih blokova koji se grade diljem zemlje, pa tako i u Subotici. Priznala to ili ne, većina građana – baš poput razumijevanja u nogomet i žene – preko noći postala je i građevinski inženjer, arhitekt ili statičar, jer su u one prave (i »prave«) izgubili povjerenje. S tim u vezi, zaista je i više nego čudno što subotički arhitekti, inženjeri i statičari nisu »podigli glas« i javnosti predočili ono što svojim laičkim okom vide i obični građani. Tu vjerojatno nije riječ samo o nadvožnjaku na Segedinskoj cesti, jer, eto, nedavno je u promet pušten i Majšanski most (bez biciklističke staze!), također veoma prometno frekventan jer spaja dva dijela grada.
Stoga je video zapis Jugoslava Ivića ne samo vrijedan dokument o tome kako se radilo i gradilo u »jučerašnjoj povijesti« nego i opomena svakom kome je život bližnjega ili ljudski općenito bitniji od statusnog, »ekonomskog« i stranačkog interesa. Jer, vlakovi na relaciji Beograd – Subotica – Budimpešta još nisu ni krenuli, a rupe na nadvožnjaku krpaju se pur-pjenom! Uostalom, što zna pur-pjena što je lokomotiva. Ili obratno. Svejedno.
Z. R.
