Hrvatska nacionalna manjina u Srbiji proslavila je u srijedu, 16. listopada, Dan rođenja bana Josipa Jelačića, koji je jedan od četiriju praznika Hrvata u Srbiji. Proslava je, kao i svake godine, organizirana u Jelačićevom rodnom Petrovaradinu. Kako je to bilo u vrijeme kada je ovaj broj Hrvatske riječi već bio u tisku, o toj proslavi u narednom broju.

Praznici nacionalnih manjina priznato su pravo svake priznate manjine u Srbiji. Iz tog priznatog prava proizlaze i neke obveze onih koji su to pravo nacionalnih manjina i ozakonili. U slučaju praznika nacionalnih manjina to znači da se na njihov praznik u sredinama gdje je jezik nacionalne manjine u službenoj uporabi trebaju istaći zastave nacionalne manjine. Kako je to izgledalo, vidjeli ste i čitali na stranicama Hrvatske riječi u ožujku i lipnju kada su Hrvati u Srbiji slavili sv. Josipa i Dan rođenja biskupa Ivana Antunovića. Da vas podsjetim: zastava hrvatske nacionalne manjine vijorila se jedino na subotičkoj Gradskoj kući iako bi toga dana trebala biti na svim ustanovama i poduzećima gdje se inače vijore državne i pokrajinske zastave. Uz njih, naravno.

I za razliku od prijašnjih proslava praznika, ovoga puta puhali su neki drugačiji politički vjetrovi, pa to što zastava nije bilo nije zato što nisu htjeli već nisu imali, jer problem je, kako doznajemo, nastao kada se pokazalo da oni koji su trebali istaknuti zastave nemaju što staviti.

Poslije više godina zastave hrvatske nacionalne manjine vratile su se i u Sombor, točnije mjesta gdje je hrvatski jezik u službenoj uporabi, a to su Monoštor, Bereg i Lemeš. U Monoštoru i Beregu išlo je glatko jer su iz nekih prijašnjih vremena, ćušnute u nekom kutu, ostale zastave. Lemešani koji su, pet godina nakon što je hrvatski jezik uveden u službenu uporabu, prvi puta istaknuli zastavu hrvatske nacionalne manjine snašli su se, pa se u srijedu zastava zavijorila i na zgradi mjesne zajednice u tom selu.

Naredni praznik je u prosincu. Čekamo.

Z. V.