Počela je nova školska godina. Za one koji prvi puta sjedaju u školske klupe važan životni korak, bez obzira na to koliko nisu svjesni toga. Za one koji poslije osam godina otvaraju novo poglavlje također važan životni korak. U školskim klupama od 2. rujna su i učenici koji se obrazuju na svom materinskom jeziku. U cjelovitoj nastavi u osnovnim i srednjim školama ili samo prate izborni predmet jezik nacionalne manjine s elementima nacionalne kulture. Pravo na obrazovanje na materinskom jeziku u Srbiji nacionalnim manjinama garantira Ustav Srbije, a to pravo potvrđeno je Zakonom o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina. Prema podacima dostupnim na internetskoj stranici Ministarstva prosvjete, u Srbiji to pravo obrazovanja na materinskom jeziku koristi više od 45.000 učenika, a u 189 škola realizira se nastava na jednom od osam jezika nacionalnih manjina.
Obrazovanje na hrvatskom jeziku nije tako ničija milost, dobra volja već manjinsko pravo koje Hrvati imaju kao i ostale nacionalne manjine. To bi valjda trebali znati oni koji u dnevnu politiku sada uvlače i obrazovanje na hrvatskom jeziku (i neka druga manjinska prava) potaknuti nespretnom odlukom sinjskog gradonačelnika o zabrani izložbe fotografija koju financira Srpsko narodno vijeće, a za prvog čovjeka Sinja neprihvatljivo je da se takva izložba priređuje u gradskom prostoru.
Još jedna u nizu pukotina u krhkim hrvatsko-srpskim odnosima. A kako u intervjuu za naš tjednik kaže Darko Baštovanović »određeni čimbenici unutar političkih i medijskih krugova u Srbiji imaju tendenciju kapitalizirati na kriznim situacijama, stvarajući i perpetuirajući narative koji potiču međunacionalne tenzije«.
I da se vratim na obrazovanje. Za ovu školsku godinu najavljena je nacionalna čitanka. Za učenike koji nastavu prate na srpskom jeziku. Još nije stigla do škola, nije poznat njen sadržaj, pa ni to koliko će u nacionalnoj čitanci biti mjesta za toleratno društvo, uvažavanje drugih i drugačijih, ali je zakonom definirana kao obvezno nastavno sredstvo. I da ne bude zabune i straha, ne tiskaju je strani nakladnici.
Z. V.
