Tek kada se neposredno suoči s glupošću, čovjek počne razmišljati o životnim apsurdima kojima je okružen. Mogu mu tako na pamet pasti primjeri neobičnih ili čak i izmišljenih zanimanja koja su, odreda, služila za uhljebljavanje osoba koje u drugim prilikama ne bi mogla dobiti radno mjesto. Postojao je tako meteorolog u bajmačkom Poljoprivrednom kombinatu Ravnica ili pak vrtlar u subotičkoj Industriji mesa i konzervi 29. novembar; dovitljivi Goran Paskaljević snimio je 1976. film Čuvar plaže u zimskom periodu, maestralni Ivo Brešan napisao je grotesknu tragediju Hidrocentrala u Suhom dolu (odu promašenim investicijama), a nenadmašni Magnus i Bunker smislili su Ministarstvo za istraživanje ruda i gubljenje vremena. Ako vam malo mašta nakon ovoga proradi, ne bi bilo iznenađenje da i sami dođete do zanimljivih zanimanja poput bibliotekara u rudokopu, pedikira na gradilištu ili trenera aerobika u pogrebnom poduzeću. Sve u svemu, zanimanja koja je najbolje opisao moj dida Stipan: »Alaj volim ovaj režim, plata iđe a ja ležim«.

Tek kada se neposredno suoči s dosadnjakovićem, čovjek počne razmišljati i o njegovoj štetnosti. Recimo, komarac. Gluho doba noći, on te svojim zujanjem pored ušiju budi i ne da ti sna, a ti se bezuspješno lupaš po glavi. Ako ustaneš i upališ svjetlo, velike su šanse da nećeš uraditi ništa: i dalje ga nećeš uspjeti ubiti, a potpuno razbuđivanje je zagarantirano. Stoga, vjerujem, većina nas riskira davanje neznatne količine krvi zarad malo više količine dragog sna.

Javno vodoprivredno poduzeće Vode Vojvodine upravo je to: kombinacija apsurda i dosadnjakovića. Ne znaš zašto postoje, a kontinuirano ti iz lisnice sišu novac.

Posljednji primjer su računi koje su Vode Vojvodine uputile na račun građana u vidu naknade za odvodnjavanje za ovu godinu za zemljište upisano u katastarske općine. Pozivajući se na xy članaka wc zakona o ovome i onome Vode Vojvodine u rješenju »korisnicima« njihovih »usluga« uz navedeni iznos taksativno i u formi »posrednog imperativa« (da ne kažemo poluprijetećeg tona kakvim se državne institucije uvijek služe u ophođenju s građanima) objašnjavaju što, kako i kada trebaju učiniti da bi račun pravodobno bio namiren. Zanimljivo, ali isto tako i toliko uobičajeno, ništa u rješenju – makar u formi letka kakve šalju supermarketi, butici, fastfoodovi i sl. – ne piše o njihovim dužnostima, aktivnostima ili pak planovima. Još zanimljivije: o aktivnostima i planovima (posebno onim investicijskim) ništa se ne može čuti, vidjeti ili pročitati u medijima. Eto, recimo, pokušajte se sjetiti kada ste posljednji put čuli, vidjeli ili pročitali izjavu direktora ovog poduzeća Srđana Kruževića o tome na što troše sredstva građana Vojvodine za koje je potpisao rješenja o računima ili pak kakvi su im planovi za sljedeću godinu.

Zemlja, gospodine Kruževiću i gospodo iz Voda Vojvodine, gori i puca od suše, a vi građanima šaljete račune za odvodnjavanje! Taj posao, gospodine Kruževiću i gospodo iz Voda Vojvodine, umjesto vas već godinama unazad radi priroda, i to udarnički! Toliko da se u Tavankutu i Mirgešu žeđ utaljuje iz dovezenih cisterni, a u dijelovima Subotice bez vodovoda kopanjem šahti u dublje slojeve. Razmjere suše su tolike da se u nekim dijelovima zemalja u okruženju zbog suše građani mole na ograničenu potrošnju vode, a u ekstremnijim slučajevima proglašavaju su i elementarne nepogode. Dakle, neke od država zbog suše građanima žele koliko-toliko pomoći. Kod nas upravo suprotno: u vlastitim rukama produbljen bunar baca se grumen soli kako bi se utolila žeđ za xy članaka iz wc zakona! Neke od zemalja u okruženju – primjerice Mađarska i Hrvatska – u svakom selu imaju funkcionalan sustav uličnih kanala koji su izgrađeni još u vrijeme Marije Terezije, a kod nas su oni u najvećem broju zatrpani, pa ni sredstva koja na godišnjoj razini uberu Vode Vojvodine nisu dovoljna za njihovo »odtrpavanje« kao jedan od najprostijih vidova »investicijskog ulaganja« ovog poduzeća. Uostalom, zašto bi se u takvo što i »investiralo« kada samim mjesnim zajednicama, odnosno građanima, na pamet ne pada da zasuču rukave i sami to učine? A možda tako primitivnih investicija ni nema ni u jednom od xy članaka wc zakona niti pak u Statutu Voda Vojvodine koje se ipak bave ozbiljnijim poslovima. Kojim? E, to možda spada u domenu poslovne tajne. Bitno je da račun bude čist.

Z. R.