ANTUN KOVAČ, NA DVORU PAŠINOG TUNE– ANTUN KOVAČ PAŠIN (Bački Monoštor, 4. Travnja 1945.) u rodnom mjestu završio pučku školu (1960.), Srednju tehničku građevinsku školu u Subotici (1964.), a na Višoj tehničkoj građevinskoj školi u Subotici apsolvirao (1967.), radio kao projektant za ceste u GP Dušan Staničkov do 1990. godine, te nastavio istu djelatnost u poduzeću Projektbiro, do kraja veljače 2009. godine. Sada je umirovljenik. Pjesme je objavljivao u listovima – Glasilu građ. poduzeća Dušan Staničkov, Sombor (1972.-1985.); – Miroljub, Sombor, (1997. – 2009.); – Hrvatska riječ, Subotica (2003. – 2004.); – Zvonik, Subotica 2003; – Mjesečnik HMI Matica, Zagreb 2005; Časopisima: Klasje naših ravni, 2003; Godišnjacima: Subotička Danica, Subotica, (2002. – 2008.); Zbornicima: – Monoštorska lirska traganja (1938. – 1998.), 1999; – Raspleteni snovi, Rešetari, 2000; – Dukat ravnice, Sombor, 2003; – Lira naiva, Subotica (2003. – 2008.); – Svitanje riječi, Rešetari 2003; – Nad vremenom i ognjištem, Rešetari, 2004; – Domovinski smiješak u letu vremena, Rešetari 2005; – Harmonija u zemlji bodrića, Sombor, 2005; – Šokačka čitanka, Osijek 2006; – Dodiri, odlasci, Rešetari 2006; – Odbljesci kruga, Rešetari 2007; – Uz rub vremena, Rešetari 2008; – Tragovi sjećanja, Sombor, 2008. Za svoje pjesničke ostvaraje dobio je: Drugu nagradu na natječaju za «najlipču preljsku pismu Velikog prela 2007. godine» u Subotici, sa pjesmom: Iđe niko, nosi ništa i Prva nagrada na tradicionalnoj manifestaciji «Šokačko veče 2008. godine» u Sonti, na natječaju za «najlipšu pjesmu pisanu šokačkom ikavicom», sa pjesmom Salaš na spratu.
