U usporedbi s razvijenim demokracijama višestranački život u Srbiji još je u povojima. Tek su mu 34 godine. Prijelomna je bila 1990. godina kada su u Srbiji održani prvi višestranački izbori. Prvi puta poslije Drugog svjetskog rata. I godinu dana od rušenja Berlinskog zida. I poslije višestranačkih izbora u drugim dijelovima još uvijek jedinstvene Jugoslavije.
Skoro tri i pol desetljeća kasnije u zvaničnom registru političkih stranaka Ministarstva državne uprave i lokalne samouprave je 120 stranka. Ovu brojku treba shvatiti uvjetno jer od ovih 120 neke više ne postoje, nisu aktivne ili nemaju članstvo, ali i dalje pune popis jer nije pokrenuto njihovo zvanično gašenje. Više od polovine stranaka upisanih u registar vode se kao stranke nacionalnih manjina. Ali i taj podatak treba uzeti sa zadrškom, jer dijela manjinskih stranaka s popisa već dugo nema u političkom životu.
Politička stranka vojvođanskih Hrvata osnovana je 15. srpnja 1990. godine. Pet mjeseci prije prvih, prosinačkih, višestranačkih izbora u Srbiji. Iza je ostalo 34 godine sudjelovanja u političkom životu Srbije, u oporbi ili kao dio vladajuće većine, uz sva previranja koja ne može izbjeći niti jedna stranka.
Bez obzira koliko lakoće ima djelovanje u oporbi, prirodno je da svaka stranka, bila većinska ili manjinska, želi na vlast (ili bar biti dio vlasti).
U svoja najznačajnija postignuća u proteklih godinu dana DSHV je izdvojio to što su predstavnici hrvatske zajednice u procesima donošenja odluka zastupljeni na sve tri razine vlasti.
Za?
Protiv?
Uzdržani?
Oni koji su za, reći će kako se sudjelovanjem u vlasti može utjecati na donošenje odluka, progurati neka politički zakočena stvar, na stol staviti pitanje manjinskih prava, riješiti neki komunalni problem koji za obične ljude »život znači«, sve ono što se iz pozicije ljutog kritičara vlasti ne može.
Oni koji su protiv, reći će kako im ne paše državna politika uz još pokoji razlog za protiv.
No, u politici se donose i teške odluke. Gleda se dalje od jednog dana, tjedna ili mjeseca.
Z. V.
