Rezultati popisa stanovništa u Hrvatskoj (kao i popisa u Srbiji) stara su vijest. O njima se (ponovno) govorilo; oni su se analizirali, na osnovu njih pravile projekcije za naredna desetljeća i iznosila moguća rješenja. Sve to na VI. Hrvatskom iseljeničkom kongresu u Puli. Nisu sudionici koji su se detaljno bavili crnom demografskom statistikom poštedjeli ni ministra za demografiju i useljeništvo koji je rekao što je imao i otišao dalje, bez želje da čuje što imaju kazati drugi koji se tim problemom bave, ne kratkoročno s aspekta politike već dugoročno analiziraju demografska kretanja i posljedice.
A dugoročni trendovi su takvi da će do kraja ovog stoljeća Hrvatska izgubiti 27 posto svog stanovništva i pasti na brojku od 2,8 milijuna. Ako je za utjehu, bolje neće proći ni druge zemlje EU. Izuzetak je Njemačka kojoj će pol milijuna radnika koje prima svake godine tek održati glavu iznad vode.
Hrvatska slamku spasa vidi u mogućem povratku iseljenika. Na prvu generaciju teško da se više može računati, druga i treća mogle bi biti, ali će im trebati jak mamac koji bi ih natjerao da se oni koji su u dalekim zemljama izgradili svoj život vrate u zemlju predaka.
U ukupnim brojkama zanemarivo, ali za 39.107 Hrvata u Srbiji i ne, demografsku bilancu Hrvatske barem malo popravili su Hrvati iz Srbije. Neki odu zbog studija i ostanu, neki odu u potrazi za poslom, prvo privremenim, a neki odmah prelome i odu za stalno. Koliko je takvih, može se samo nagađati.
Popravljaju Hrvati iz Srbije demografsku sliku Hrvatske još od 90-ih. Ali tada se odlazilo u mnogo težim okolnostima nego danas. Takva je i priča rođenog Srijemca, sada uspješnog poduzetnika u Hrvatskoj. I nije jedina. Bilo ih je na stranicama Hrvatske riječi u ribrici Naši po svijetu nekoliko. (Bit će ih još.) Kao što je bilo i priča o Hrvatima koji su se bez straha i zadrške zbog posla ili nekog drugog razloga preselili u Srbiju. Iz Splita, Vukovara, Osijeka...
Poklopile su nam se u ovom broju tjednika, uz neumoljive brojke, dvije takve priče.
Z. V.
