Rođen sam onda
Kad rat bijaše
Krvavi mi svi dani bili,
Kroz cijelu mladost
Grčila se usta,
Samo se zrno otrovno sijaše.

Krvave ruže, krvave večeri
Čupali su iz mene radost,
Ali moje biće
Jako je bilo
I mada nije uživalo mladost
Još nigdje i nikada
 Nisam zaplak o…

Mjesto igranki, noćnih pijanki,
Barut miriše iz ždrijela
Dvije podzemne zmije,
A ja na sjeveru čuvam opijela
Pradjedova mojih
Koje zemlja krije….

gggggggggggggg

Blaško H. Vojnić svršio je pučku školu i klasičnu gimnaziju u Varaždinu te djelomice Zagrebu, iako je podrijetlom Subotičanin. Studije prekida iz materijalnih razloga i bavi se žurnalistikom i publicistikom. Prvom se pjesmom javio davne 1929. godine u listu akademskih zagrebačkih sveučilištaraca »Luča«, da bi se već u časopisu »Pupoljci« sredinom 30-ih minula stoljeća afirmirao kao izgrađeni pjesnik. Godine 1935. tiska mu se prva samostalna poetska knjiga naslovljena »Kapi srca«. Ta knjiga, čak i u okviru njegova ukupna književna opusa ostaje najupečatljivijom zbirkom pjesama.