Vinko Fišter je rođen u gradiću Kučanec, tik kraj Zagreba, osmoga ožujka 1945. godine . Nakon svršene pučke škole i one Primijenjene umjetnosti u Zagrebu 1966. godine, djeluje u statusu slobodna umjetnika, najprije u Parizu, potom u Sesvetama.
    Fišter je likovni umjetnik sav u apstrakciji (možda najbolja je poredba ona s pokojnim belgijskim likovnim genijem Pietom Mondrianom): on do krajnosti intenzivirano istražuje geometrijsku poetiku prostora likovnog djela, on shvaća funkciju boje na način zen-budista ili jazz-glazbenika (»Manje je više«), on shvaća umijeće svođenja reljefa i filozofije aplikacija na pravu mjeru.
    Fišter se uspješno bavio i keramikom, emajlom i designom knjiga, radio je uspjele plakate za razne manifestacije – od kazališnih predstava, preko suvremenog performancea do djelanja u osmišljavanju enterijera. Od 1980. godine Vinko Fišter posvećuje se skulpturama, isprva u siporeks-tehnici, potom u (vugrovačkom) kamenu i mramoru. Njegove najvažnije samostalne izložbe su: u Zagrebu (od 1971. pa nadalje), Karlovcu, te Sesvetama i Sisku, a od inozemnih, nedvojbeno ona izvornoga crteža u Havani (Republica Cuba), 1976. godine. Njegovi posljednji radovi nose nepatvoreni duh jednog svjetonazora bliskog, istovjetnom gotovo, moglo bi se reći, jednoga Roberta Rauschenberga, ma kako to retrogradno (ili čak i banalizirano) moglo zvučati. Veliko, a opet nedostatno priznato ime hrvatske i europske likovne umjetnosti.