Kolumne
(Iz)bori (se)
Rok za predaju izbornih lista za lokalne (i beogradske) izbore istekao je u nedjelju u ponoć. Do tada su stranke i koalicije radile na terenu, odnosno na prikupljanju potpisa potpore koji se predaju uz listu kandidata za lokalne izbore. Nekima je to išlo lakše i brže, neki su se malo više pomučili, neki su se trudili, ali nisu uspjeli, a neki se nisu ni potrudili, kao oni koji su listu predali sa samo jednim potpisom (od potrebnih 1.000). Neki su osjetili posljedice tek usvojenih dopuna Zakona o biračkom spisku, pa im je lista odbijena, jer su kandidati mjesto prebivališta promijenili nekoliko tjedana prije. A zakonska dopuna (koju je tražila oporba) kaže da na novoj adresi neće moći glasovati oni koji su prebivalište promijenili u proteklih jedanaest mjeseci. No, trebalo se sjetiti da to isto važi i za kandidate za zastupnike. Ili je možda sve to opstrukcija i pokušaj vlasti da ih spriječi sudjelovati na izborima (pucajući iz njihovog oružja), kako tvrde ti koji su odbijeni.
To je samo jedan od paradoksa ovih izbora. Dio oporbe koji bojkotira beogradske izbore u nekim lokalnim sredinama sudjeluje na izborima, pa su sada birači zbunjeni tko i gdje izbore bojkotira, tko, gdje i s kim izlazi na izbore.
Bit će zbunjeni i kada 2. lipnja dobiju glasački listić, jer je popis onih koji žele trčati izbornu utrku ili točnije rečeno boriti se za dio vlasti u nekim gradovima i općinama i prije nego što su proglašane sve liste dulji od 10. Razumljivo. Lokalni izbori nam se ne događaju svako malo, kao oni republički, već će se na novu političku priliku opet čekati četiri godine.
No, možda će taj popis negdje biti i skraćen. Možda će dio oporbenih stranaka uslišiti poziv drugih, također oporbenih, stranaka koje opet pozivaju na povlačenje iz izbornog procesa.
Možda birači neće znati tko, s kim i zašto izlazi na izbore. Možda neće znati kakvi su lokalni programi i koje lokalne probleme pretedenti za vlast (ili barem svoj stolac u lokalnom parlamentu), oni za koje trebaju glasovati stavljaju u prvi plan. Ali dosadno biti neće.
Z. V.
