Monoštor je područje očuvanih šuma, ritova, močvara, rukavaca Dunava. U blizini Monoštora je i najveće loviše jelenske divljači kojim gazduje Javno poduzeće Vojvodinašume. Ali u okolici Monoštora su i lovni tereni na kojima lovi i o kojima brine Lovačka sekcija u Monoštoru. Aktivno je pedesetak lovaca, među njima i dvije žene, a odnedvano je na čelu Lovačke sekcije Ivan Periškić, mladi Monoštorac kome je lov samo jedna u nizu aktivnosti, a sve su vezane za Monoštor i ono što selo i njegova okolica imaju.

Uzgoj, njega, zaštita, pa tek onda odstrel

Prvi lovac u selu Ivan nije postao tek tako. Trebalo je proći sve stepenike, od pomlatka, pripravnika, do lovca.

»Od četrnaeste godine sam član Lovačke sekcije Bački Monoštor koja djeluje u sustavu Lovačkog udruženja Zapadna Bačka iz Sombora. Od sedamnaeste do osamnaeste godine sam bio pripravnik, a nakon toga aktivni član sekcije u punom kapacitetu što znači da imam sva prava i obveze opisane u aktima sekcije. Lov je za mene način života, a za mene to doslovno znači živjeti s prirodom«, kaže Ivan.

Pojašnjava da su lovci organizirani u lovačkim udruženjima i njihovim sekcijama. Kaže, na prvom mjestu su uzgoj, njega i zaštita divljači i tek na kraju kaže dolazi odstrel.

»Naravno da to nije sve. Postoji još čitava mreža povezanih, srodnih ili logičnih aktivnosti koje se ostvaruju prije, između i nakon pobrojanih aktivnosti da bi sekcija funkcionirala na pravi način. Lovište je podijeljeno u revire gdje se o svakom reviru brine određeni broj lovaca«, pojašnjava Ivan.

Kao predsjednik, Ivan ima dodatnih obveza i odgovornosti, ali kako je rastao uz lovce znao je što prihvaća i što će mu biti obveze.

»Svi smo mi lovci u svoje slobodno vrijeme. Relativno dugo sam u društvu pa sam znao što me čeka izborom za predsjednika. Moja zadaća kao predsjednika, naravno pored onih zadataka koji važe za svakog lovca, je da organiziram rad sekcije, sazivam Upravni odbor i Skupštinu sekcije, pratim zakonitost u radu, nove propise koji eventualno budu doneseni u ovom području, te bliska surađnja s lovcima koji obavljaju dužnosti lovnika sekcije. Suradnja s lovnicima je vrlo bitna, jer se oni bave organiziranjem lova bilo da je to grupni ili pojedinačni lov te organiziranjem brojanja divljači. Osim toga, kao predsjednik sekcije održavam vanjske kontakte kroz suradnju s lovačkim udruženjem Sombor, s inspekcijama koje su nadležne za praćenje propisa iz ovog područja, mjesnom zajednicom na čijem teritoriju sekcija radi te sa svim institucijama i pojedincima koji pokažu interes«, kaže Ivan.

Lovci su na terenu i kada nisu u lovu

Za neupućene lovci su ljudi s puškama koji ubijaju divljač, ali takav dojam imaju samo oni koji ne poznaju rad lovačkih sekcija i društava i sve ono što lovci na terenu čine kako bi održali divljač na području o kome brinu.

»Svim članovima sekcije bitno je održati bonitet (vrijednost) lovišta i matični fond divljači u lovištu. Bonitet je ocjena zasnovana na više parametara koji određuju njegovu vrijednost, a oni najvažniji su prisustvo vode, zaklona, hrane, mira koje imaju životinje. Lovište je kao jedno cjelovito područje podijeljeno na manja područja koja se nazivaju revir, a u matičnom fondu uvijek se gleda na lovište kao cjelinu. Reviri se dodjeljuju lovcima (grupa lovaca) i oni se u okviru svog revira, kad se ukaže potreba, moraju brinuti o ishrani divljači, pratiti brojno stanje divljači i sva događanja i promjene u reviru. Ako dođe do smanjenja broja neke vrste divljači ispod određenog broja, pušta se divljač iz uzgoja, a odstrelom se odstranjuje prekobrojna divljač«, kaže naš sugovornik.

U monoštorskom lovištu su divlje svinje, predatori kao što su šakali, lisice i jazavci, zatim srneća divljač, zečevi, fazani, patke, guske i prepelice. Zec i srneća divljač trenutačno se ne love, jer je brojnost ove vrste drastično opala. Na teritoriju od oko 2.000 hektara na kojima love monoštorski lovci je i 19 automatskih hranilica.

»Što se tiče ishrane divljači, iznosimo u lovište velike količine kukuruza i ostale vrste hrane. Lovci su na terenu i kada nisu u lovu. Hranu za divljač financiramo sami, nešto dobijemo, nešto sami proizvedemo. Tijekom godine organiziramo i akcije čišćenja terena«, kaže Ivan i dodaje da lovci na teren izlaze prikladno odjeveni u lovačku uniformu.

Ivanova lovačka priča samo je jedna od onih koje bi se mogle ispričati o ovom svestranom Monoštorcu. Po struci je master inženjer šumarstva – smjer lovstvo. Uposlen je u gimnaziji i srednjoj stručnoj školi Nikola Tesla u Apatinu, gdje predaje stručne predmete iz područja prerade drveta.

»Slobodno vrijeme koristim za rad u svojoj radionici u kojoj se bavim obradom drveta. Neki kažu da sam umjetnik, no ja se samo trudim drvetu dati i neku upotrebnu vrijednost izrađujući od njega stvari koje se mogu koristiti u svakodnevnom životu, a gdje god mogu dajem mu osobnost. Od trinaeste godine bavim se drvetom. U početku sam pravio drvene igračke, kako kod nas kažu dičje figurice. Prvo sam ih izrađivao za sebe pa sam onda izrađivao poklone za druge da bih se vrlo brzo izvještio te počeo i prodavati svoje uradke. Danas radim širok spektar da kažem proizvoda nastalih obradom drveta, od satova, podloški za trofeje, namještaja, pepeljara, predmeta od rogova, privjesaka, kuhinjskih elemenata, gumba, lustera te čak i kravate od jelenskih rogova«, kaže Ivan koji sve pobrojano pravi u radionici koja je opremljena suvremenim strojevima.

Ne odbija ni posjetitelje u svojoj radionici; nerijetko su to djeca, a Ivan ih upoznaje s tajnama svog umijeća rada u drvetu.

»Događa mi se da želim nešto uraditi i za svoju dušu, imam ideje ali često ne stižem. U slobodno vrijeme, pa makar to bili rani jutarnji ili kasni noćni sati, i drvo dođe na red«, kaže Ivan.

Kao posebnost ističe izradu medvjeda u hrastovom stablu. Postavljen je kao turistička atrakcija ispred kuće njegovih roditelja. Figura je to medvjeda rađena u deblu hrasta starom oko 260 godina. Visina medvjeda je 1,7 metara, a obujma u jednom dijelu 3,5 metra. Uz osmijeh još dodaje da mu se obitelj već generacijama bavi pčelarstvom te da i on poznaje sve tajne ovog zanata. Ne bavi se pčelarstvom no roditeljima Ivici i Anici rado pomaže i oko tog posla.

Željko Šeremešić