Tema

Neizvjesna suradnja i koalicije

Za manje od mjesec dana, 2. lipnja, građani Srbije ponovno će glasati. Ovoga puta na lokalnim i beogradskim izborima. Prema Zakonu o lokalnim izborima, izborna lista podnosi se neposredno izbornoj komisiji u pismenom i elektroničkom obliku na propisanom obrascu, a najkasnije 20 dana prije dana glasanja, odnosno do 13. svibnja.

Do tada stranke moraju prikupiti potpise i sklopiti eventualne predizborne koalicije. Hrvatske manjinske stranke, Demokratski savez Hrvata u Vojvodini i Demokratska zajednica Hrvata, najavili su izlazak na izbore.

Pred ovogodišnje lokalne izbore DZH je pozvao DSHV na zajednički izlazak, stranke su razmijenile nekoliko priopćenja i za sada nema naznaka o tome kakve će se koalicije stvarati. DZH je takav poziv uputio i pred republičke i pokrajinske izbore, ali do koalicije nije došlo. DSHV je išao u koaliciji »Ujedinjeni za pravdu« zajedno s bošnjačkom Strankom pravde i pomirenja, a DZH u koaliciji s drugim manjinskim strankama i pokretima u koaliciji »Zajedno za budućnost i razvoj – koalicija za mir i toleranciju«, sastavljenoj od 13 stranaka i pokreta. Epilog izbora je da u ovom sazivu niti na republičkoj ni pokrajinskoj razini hrvatske manjinske stranke nemaju svoje predstavnike.

Izborna pravila

Lokalni izbori se ove godine održavaju po pravilima uvedenim neposredno prije parlamentarnih i lokalnih izbora održanih 26. travnja 2020. godine. Tada je snižen zakonski izborni prag s 5 na 3 posto važećih glasova kao uvjet za sudjelovanje u raspodjeli mandata. U isto vrijeme je, da bi se očuvao broj predstavnika stranaka nacionalnih manjina, zakon uveo »bonus« – količnici stranaka nacionalnih manjina prilikom pretvaranja glasova u mandate, metodom najvećeg količnika, uvećavaju se za 35 %.

Prema Zakonu o lokalnim izborima, izbornom listom nacionalne manjine »smatra se ona izborna lista za koju je izborna komisija utvrdila da je osnovni cilj njenog podnošenja predstavljanje i zastupanje interesa nacionalne manjine, kao i zaštita i poboljšanje prava pripadnika nacionalne manjine, u skladu s međunarodnim pravnim standardima«. Izborna komisija utvrđuje da izborna lista ima položaj izborne liste nacionalne manjine istovremeno kada je proglašava, a na prijedlog podnositelja izborne liste. Izborna komisija može zatražiti mišljenje nadležnog nacionalnog vijeća nacionalne manjine o tome može li određena izborna lista imati položaj izborne liste nacionalne manjine. Podnositelj izborne liste nacionalne manjine može biti samo politička stranka nacionalne manjine ili koalicija koju čine isključivo političke stranke nacionalnih manjina. Izborna lista može imati položaj izborne liste nacionalne manjine samo ako prema podacima posljednjeg popisa stanovništva na teritoriju jedinice lokalne samouprave žive pripadnici nacionalne manjine koje ta izborna lista predstavlja i ako je postotak pripadnika te nacionalne manjine u ukupnom broju stanovnika na tom teritoriju manji od 50 %. Izborna komisija može proglasiti izbornu listu nacionalne manjine ako podnositelj izborne liste dostavi broj potpisanih i ovjerenih izjava birača da podržavaju izbornu listu koji je dvostruko manji od broja koji se traži po općim pravilima ovog zakona i koji ovisi od broja upisanih birača u jedinici lokalne samouprave (i iznosi od 200 do 3.000, na primjer u JLS koja ima najviše 100.000 upisanih birača taj broj je 800).

Raspodjela mandata

Izborna lista nacionalne manjine sudjeluje u raspodjeli mandata i onda kada dobije manje od 3 % glasova od broja birača koji su glasali. U tom slučaju, kada se raspodjeljuju mandati primjenom sustava najvećeg količnika, količnici izbornih lista nacionalnih manjina koje su osvojile manje od 3 % glasova uvećavaju se za 35 %. Što u stvari znači ovo uvećanje i na koji način je olakšalo strankama nacionalnih manjina ulazak u lokalne skupštine u dosadašnjem razdoblju?

U znanstvenom radu pod nazivom »Posljedice izmjena zakonskog izbornog praga na predstavljenost stranaka nacionalnih manjina – lokalni izbori u Srbiji 2020. godine« Milan Jovanović i Nikola Perišić analizirali su kako su ove izmjene zakona utjecale na reprezentativnost predstavničkih tijela koja se htjela postići ovim izmjenama zakona. U radu se navodi kako podaci pokazuju da nakon uvođenja ovih promjena nije došlo do rasta broja stranaka nacionalnih manjina na izborima, ali da su stranke nacionalnih manjina po pravilu osvajale veći broj mesta u lokalnim skupštinama. Osobito se to odnosi na Savez vojvođanskih Mađara kao dominantne stranke ove nacionalne manjine, u korpusu Bošnjaka i Albanaca gdje postoji izraženija stranačka kompeticija taj rast je bio manji, dok su stranke malobrojnijih nacionalnih manjina postale vidljivije u lokalnim skupštinama.

»Snižavanje izbornog praga s 5 % na 3 % birača koji su glasali je izborni inženjering vlasti sračunat da se umanje efekti bojkota izbora. Štiteći se od djelovanja izbornog inženjeringa iniciranog voljom naprednjačke većine, Savez vojvođanskih Mađara predložio je da se uvede bonus od 35 % dodatnih glasova na količnike stranaka i koalicija nacionalnih manjina prilikom raspodjele mandata. Cilj je bio da se očuva pozicija stranaka nacionalnih manjina, odnosno, broj zastupnika i vijećnika koje su osvajale u predstavničkim tijelima«, navode autori.

Bonus od 35 % dodatnih glasova na količnike stranaka nacionalnih manjina prilikom raspodjele mandata primjenjuje se samo ukoliko stranke ne prijeđu zakonski izborni prag od 3 % koji se inače na njih ne odnosi (već važi prirodni oprag, odnosno broj glasova potrebnih za dobijanje jednog mandata).

»Prve analize rezultata lokalnih izbora održanih 2020. godine pokazuju nekoliko značajnih posljedica ovog rješenja. Nije primijećen rast broja izbornih lista stranaka, pa ni stranaka nacionalnih manjina, na lokalnim izborima. Ovaj ciklus nije donio prognoziranu veću fragmentaciju u lokalnim izbornim arenama. Ovakvo rješenje donijelo je strankama nacionalnih manjina općenito veći broj mandata. Predlagač, Savez vojvođanskih Mađara, osvojio je 2/3 više vijećnika u odnosu na prethodni ciklus lokalnih izbora iz 2016. godine. U slučaju stranaka Bošnjaka i Alabanaca ove posljedice nisu tako izoštrene, prvenstveno zbog veće konkurencije. Bonus je omogućio u rijetkim situacijama osvajanje vijećničkog mjesta strankama malobrojnijih nacionalnih manjina. Podaci o djelovanju bonusa za stranke nacionalnih manjina pokazuju da je on zaštitio stečene pozicije stranaka nacionalnih manjina, donio veći broj vijećnika, otvorio šanse strankama malobrojnih nacionalnih manjina da budu vidljivije u lokalnim skupštinama«, zaključuju Jovanović i Perišić.

Autori ističu i kako »glavni akteri, stranke i koalicije, posebno iz korpusa nacionalnih manjina, nisu imale dovoljno vremena za analizu potencijala bonusa i razrade strategije izbornog nastupa da ga što bolje iskoriste«.

»Drugo, izbori 2020. godine održani su u atmosferi bojkota i pandemije. To je smanjilo izlaznost birača što je dodatno utjecalo na djelovanje spomenutog mehanizma na raspodjelu mandata. Treće, potrebne su produbljenije analize konzekvenci ovog rješenja koje će uslijediti. One će usporediti djelovanje bonusa na parlamentarnim i pokrajinskim izborima, s jedne strane, i lokalnim izborima, s druge strane«, stoji dalje.

Dosadašnji rezultati na lokalu

Izborni sustavi, broj stranaka i koalicijski partneri su se mijenjali tijekom trideset godina višestranačja, a hrvatske stranke su se s promjenljivim uspjehom uspjele izboriti za mandate. Osim DSHV-a, druge stranke su postizale vrlo skromne rezultate ali jesu osvajale određeni broj glasova.

Na portalu DSHV-a se navodi kako su »ostvareni izborni rezultati DSHV-a ovisili o mnogobrojnim čimbenicima: brojnosti, odnosno koncentriranosti hrvatskoga biračkog tijela, stranačke homogenosti, stupnja popularnosti stranke među hrvatskim stanovništvom, objektivnosti izbornog procesa, koalicijskoga nastupa, postojanja drugih hrvatskih manjinskih stranaka, izbornog sustava (većinski ili razmjerni) i dr.«. Prema podacima objavljenim na ovom protalu na prvim lokalnim izborima 1992. godine DSHV je osvojio 13 vijećničkih mjesta u Skupštini, tada Općine Subotica. Tijekom izbornih ciklusa taj broj se mijenjao da bi na posljednjim lokalnim izborima osvojio dva mandata u Subotici. Ističe se u ovome tekstu kako je »političko središte stranke, u kojem je ostvarivala i najbolje izborne rezultate, ostala Subotica. Na općinskoj razini imao je predstavnike u subotičkoj općini. Godine 1992. – 13 vijećnika, 1996. – 3, 2000. – 5 uz još 4 vijećnika HNS-a, 2004. – 5 prema razmjernome izbornom sustavu. U somborskoj općini imali su 1992. – 1 vijećnika, 1996. – 1; 2004. – 2 i u apatinskoj općini 2004. – 1 vijećnika.

Na lokalnim izborima održanim 2008. DSHV je osvojio vijećnička mjesta u gradskim skupštinama Subotice, Sombora, Apatina i Bača. Prema koalicijskom sporazumu, DSHV je u Subotici imao šest vijećnika, koji su svoje mandate ostvarili kao kandidati liste »Za europsku Suboticu – Boris Tadić – DS - G17 plus – DSHV – SDP«. Kao kandidati na listi »Za europski Sombor – Boris Tadić«, predstavnici DSHV-a ostvarili su tri vijećnička mandata, u Apatinu jedan i u Općini Bač jedan. Na sljedećim izborima 2012. DSHV je nastupio u koaliciji oko DS-a na listi »Izbor za bolji život – Boris Tadić«. U lokalnim skupštinama je DSHV osvojio 4 mandata u Subotici, 2 u Somboru, 1 u Apatinu, 1 u Baču i 1 u Srijemskoj Mitrovici. Međutim, taj se rezultat nije ponovio na sljedećim izborima 2016. DSHV je išao u koaliciji »Za pristojnu Suboticu – DS-DSHV-LDP-Nova« i osvojio četiri vijećnička mjesta u Subotici i u Somboru jedno. Na posljednjim održanim izborima održanim 2020. DSHV je išao u koaliciji Vojvođanski front koji je osvojio 4,98 % glasova i dobili su dva mandata, a na ove izbore izašla je i lista Hrvatski demokratski forum koji je osvojio 1,2 % glasova, ali ne i mandat.

S kim je suradnja na izborima moguća?

Predsjedništvo Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini je 23. travnja donijelo odluku o sudjelovanju na lokalnim izborima koji će biti održani 2. lipnja. U priopćenju se, među ostalim, navodi kako je prema postojećim zakonskim rješenjima, budući ne postoje zajamčeni mandati, »samostalnim izbornim nastupom« teško osigurati političku zastupljenost. Stoga će DSHV »nastaviti graditi ona politička partnerstva u predizbornim savezima koja će jamčiti sudjelovanje autentičnih predstavnika hrvatske zajednice u procesima donošenja odluka« i da »ti savezi moraju počivati na sličnim političkim vrijednostima izabranih partnera«.

»Otvoreni smo i nadalje za suradnju s drugim političkim opcijama u hrvatskoj zajednici, s tim da osnova eventualne predizborne suradnje mora počivati na ostvarenim rezultatima u ranijim izbornim ciklusima. Čvrsto vjerujemo također da ćemo nastaviti zajednički nastupati na izborima uz podršku svih konstruktivnih institucija i organizacija Hrvata u Vojvodini. Ponovnim ostvarenjem tog našeg političkog cilja – sudjelovanjem u izborima i osvajanjem vijećničkih mandata, otklanjanje velikog broja deficita koji prate naš put prema demokratskom društvenom djelovanju u punom kapacitetu, bit će uspješno nastavljeno«, zaključuje se u priopćenju.

U priopćenju Demokratske zajednice Hrvata, koje je uslijedilo nakon tog priopćenja se navodi:

»Koliko god smo iznenađeni (ako smo uopće dobro razumjeli), pozivom DSHV na pregovore oko izlaska na lokalne izbore 2. lipnja 2024. toliko je to moguća potvrda dosadašnjih naših nastojanja da se svi Hrvati objedine oko zajedničkog političkog cilja, a to je snažnija participacija naših sunarodnika u svim sferama političkog života u Srbiji. Otvoreni smo, i bez ikakvih uvjetovanja, razgovarati s DSHV-om i ostalim činiocima ukupnog društvenog i političkog života Hrvata u Srbiji. U očekivanju vašeg poziva na razgovore, srdačan pozdrav i svako dobro«.

Do zaključenja ovog broja našeg tjednika nismo uspjeli dobiti odgovor ni od jedne niti druge stranke vide li mogućnost zajedničkog nastupa na izborima, odnosno u kakvim savezima/koalicijama izlaze na izbore.

J. D.