Intervju

Regulativa je dovedena do točke besmisla

»Odvojenost politike od realnosti se najbolje očitava u izjavi Ursule von der Leyen o prosvjedima seljaka. Na upit seljaka zašto prosvjeduju, seljaci kažu: protiv politika Europske komisije i Ursule von der Leyen. Kada su pitali Ursulu von der Leyen zašto seljaci prosvjeduju, ona je rekla: zbog klimatskih promjena«, kaže za Hrvatsku riječ ekonomist dr. sc. Neven Vidaković.

Profesor je na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa, ali i čovjek s velikim iskustvom u bankarskom i investitorskom svijetu. S njim smo razgovarali o trenutnom stanju ekonomije u svijetu i regiji. Prepoznatljiv je po vrlo jasnom i otvorenom načinu govora i kritikama usmjerenim prema političarima koji upravljaju ekonomijama kako Europske unije tako i država članica. No, on tvrdi kako nije »kritičan nego nema kloniran um i nije ekonomski klon da stalno ponavlja iste stvari bez razuma«.

Kako vidi trenutno stanje ekonomije u svijetu, u EU i u državama regije pročitajte u intervjuu.

Kako vidite trenutno stanje svjetske ekonomije? Krenimo sa Sjedinjenim Američkim Državama.

Trenutno je stanje velikoga ekonomska preslagivanja. Zapadni svijet koji se okuplja oko G7 je u dubokoj krizi. Sjedinjene Američke Države imaju velikih problema s državnim dugom i već je mjesecima u političkoj paralizi. Dolaskom Trumpa na vlast to se možda promijeni ako republikanci pobijede i u Senatu i u Kući predstavnika, ali to tek treba vidjeti. Državni dug SAD-a je postao globalni problem. SAD mora naći na godišnjoj razini oko dva bilijuna dolara za vlastite potrebe, a države koje su prije kupovale njihov dug sada to više ne rade. Kina ne želi, a EU ne može financirati svoje deficite. Tako da SAD mora samostalno financirati svoj dug. Na razini od 10 % BDP-a to je jako teško i ne može trajati godinama. Zbog vlastitoga duga SAD će morati napraviti fiskalnu konsolidaciju i smanjiti državnu potrošnju. Kada to krenu raditi, ući će u recesiju i to će imati velike posljedice za zapadni svijet. Tokovi novca će se okrenuti i nastupit će globalna nelikvidnost. Takvo stanje je posebno loše za male ekonomije kao što su naše.

Kakvo je stanje u Europskoj uniji i ostatku svijeta?

S druge strane, EU je u stagflaciji, nije u stanju generirati ekonomski rast, a monetarna politika onemogućuje ozbiljan razvoj u ovome trenutku. Pri tome političari u EU još uvijek nisu shvatili da se je svijet promijenio i da Europa više nije centar svijeta. Svijet se više ne okreće oko EU. Ostatak svijeta okupljen je oko BRIC zemalja, posebno Kine. Taj ostatak svijeta raste i ubrzano se razvija, dok je EU zapala u san o vlastitoj važnosti koji više ne postoji. Kinezi su u mnogim poljima preuzeli primat i sada okupljaju druge zemlje oko sebe kako bi preuzeli globalni primat. Činjenica da SAD više ne može držati korak s Kinom se jasno očituje u raznim politikama kojima nastoje smanjiti trgovinsku razmjenu s Kinom, sve pod izlikom nacionalne sigurnosti. Nemojte zaboraviti: kada se velika nacija poziva na nacionalnu sigurnost kada se radi o slobodnoj trgovini, onda je to uvijek znak slabosti.

U kakvom je stanju danas Europska unija? Kritizirali ste birokratizaciju i regulativu EU, kakve su tendencije danas?

EU je u ozbiljnoj krizi. Čak i veliki zagovaratelji EU kao George Soros kažu da ovakva EU više nije održiva, barem ne na način na koji trenutno funkcionira. Regulativa je dovedena do točke besmisla. Tisuće ljudi sjede u uredu i kreiraju u svojim glavama svijet koji ne postoji, zatim na temelju toga imaginarnoga svijeta donose beskonačne propise koje nitko više ne može pratiti. Rezultat toga je uništenje poljoprivrede u trenutku kada nam je hrana najpotrebnija. Odvojenost politike od realnosti se najbolje očitava u izjavi Ursule von der Leyen o prosvjedima seljaka. Na upit seljaka zašto prosvjeduju, seljaci kažu: protiv politika Europske komisije i Ursule von der Leyen. Kada su pitali Ursulu von der Leyen zašto seljaci prosvjeduju, ona je rekla: zbog klimatskih promjena. Političari jednostavno sve okreću u svoju korist i stavljaju sebe u centar svega, a ne narod. Takvo stanje mora rezultirati »događanjima naroda« i velikim političkim previranjima. Mi smo sada svjedoci tih previranja, a onda će se samo povećavati.

Rekli ste kako su paralele između Jugoslavije 80-ih i Europske unije danas zapanjujuće. Na što ste mislili?

Početkom 1980-ih socijalistička paradigma je došla do svoga vrhunca. Imate tri primjera odluka. Istočni blok se nije mogao promijeniti zbog ukorijenjene ideologije. Kinezi su rekli »kapitalizam da, demokracija ne« i vidimo danas kako stoje. Jugoslavija je imala razvijeno tržiše i bila je ekonomski otvorena. Pa 1960-ih Đuro Đaković je imao join venture s General Electricom, 1972. godine u Jugoslaviji je izašla knjiga oca neoliberalizma Miltona Friedmana, ali 1980-ih Jugoslavija mijenja smjer. Okreće se birokratizaciji i centralnom planiranju. Kako resursi postaju sve oskudniji (nema deviza) pojačava se ekonomska nestabilnost kroz politički nacionalizam. Znamo kraj. Sve to imate danas. Mađar jednostavno neće da mu netko iz Moskve (čitaj Bruxellesa) vodi život. Svi u EU gledaju samo sebe, a ne EU. Kako EU gubi politički i ekonomski globalni značaj mora doći i do destabilizacije političkoga sustava.

Koja je onda budućnost EU?

Imate ozbiljnu ekonomsku krizu koja se rješava povećanom birokratizacijom i regulacijom, a ne ekonomskim napretkom. Regulativa će biti sve veća i veća. Već su počeli prosvjedi. Slično kao i u Jugoslaviji sredinom 1980-ih. Nakon EU parlamentarnih izbora doći će do političke blokade u institucijama EU isto kao što je došlo do paralize kasnih ‘80-ih u Jugoslaviji. Politička paraliza će još više usporiti sistem i prebaciti problem na narod. Kao rezultat nemiri i prosvjedi će se pojačati. U političkom smislu već imamo značajno razilaženje pojedinih država od centralne politike kao što smo imali i u Jugoslaviji. Tako da će se nemiri i nestabilnosti samo povećavati. Ekonomska nestabilnost izazvana strukturnom inflacijom će uskoro početi izazivati političku nestabilnost.

Kako ocjenjujete danas monetarnu i ekonomsku politiku koju vodi Europska centralna banka?

Monetarna politika ECB-a je izrazito destruktivna. ECB provodi previše restriktivnu monetarnu politiku. Previše novca je povučeno iz opticaja i ekonomije više ne mogu normalno funkcionirati. Pri tome ECB kaže da će nastaviti povlačiti novac i u 2025. godini. Činjenica da nema ekonomskoga rasta, da potrošnja građana pada, inflacija je kontinuirano iznad 2 %, samo pokazuje da ECB ne može shvatiti da izvori inflacije nisu monetarni i da se ne mogu riješiti monetarnim tehnikama. Rezultat toga je destrukcija privrede u trenutku kada su investicije u razvoj i nove tehnologije najpotrebnije.

Vrlo ste kritični prema ekonomskoj politici koja se vodi u Hrvatskoj. U čemu vidite najveće probleme?

Nisam kritičan nego nemam kloniran um i nisam ekonomski klon da stalno ponavljam iste stvari bez razuma. Ekonomija u kojoj industrijska i poljoprivredna proizvodnja kolapsiraju nije jaka i otporna ekonomija. To nije kritika nego iznošenje ekonomskih podataka. Tako da klonirana priča o tome kako povlačimo sredstva iz EU i zato smo super nije ozbiljna analiza ekonomije. Da je ekonomija super, ne bi 400.000 ljudi odselilo iz Hrvatske.

Kako građani jedne zemlje mogu jednostavno procijeniti i ocijeniti ekonomsku politiku i programe koje predlažu političari? Drugim riječima: kako da prepoznaju hoće li biti poboljšanja ili ne za njih? Koji su najvažniji pokazatelji stanja ekonomije koje treba gledati – bruto društveni proizvod ili koji drugi?

Građani ne mogu ocijeniti ekonomske programe, jer ekonomski programi samo daju prazna obećanja, a ne viziju društva. Recimo, svi politički programi kažu: ekonomski rast, rast plaća, uređenija država i slično. Neki ponekada daju i nekoliko konkretnih brojki, ali to je sve. Gledano iz ovoga kuta svi programi su isti. Nitko ozbiljan ne nudi povećanje korupcije. Sve to rezultira da se i vlast ponaša kao reakcija na događaje izvana, a ne kao netko tko upravlja društvom i nacijom. Političari moraju upravljati procesima i kreirati povoljnu strukturu ekonomije, a ne kreirati društvo podređeno političarima. To vrijedi i za Hrvatsku i za EU i za Srbiju.

Ako 80 % investicija dolazi iz EU fondova, što to znači za Hrvatsku? Kakva je situacija s drugim zemljama članicama EU, povlače li i oni ta sredstva u tolikoj mjeri?

Da. Hrvatska je u stanju teške ovisnosti o drugima. Zato i imamo rast BDP-a, a pad industrijske proizvodnje. Rast BDP-a dolazi od investicija financiranih EU sredstvima, ali te investicije ne otvaraju nova radna mjesta niti kreiraju otpornost ekonomije. Zato i imamo pad industrijske proizvodnje, a rast BDP-a. Mi EU sredstvima popravljamo zidove i obnavljamo spomenike. Istina, jeste da gradimo i nešto infrastrukture, ali tu infrastrukturu nema tko koristiti. Na taj način privremeno kreiramo rast BDP-a, ali taj rast će i nestati kada presahnu EU fondovi.

Kakav ekonomski model slijedi posljednjih godina Hrvatska?

Model kreiranja povećanja ekonomske i politike ovisnosti o EU. Pri tome glavna karakteristika toga modela je stav vladajućih i institucija da su Hrvati u stvari glup i nesposoban narod kojima trebaju upravljati stranci. Takav stav već godinama zastupaju klonirani ekonomisti, a vlada Andreja Plenkovića je provođenje ovoga stava dovela do savršenstava. Cijele grane industrije su uništene samo kako bi se povećala ovisnost o EU.

Rekli ste kako je u Hrvatskoj potrebno razviti tržište kapitala kako bi građani mogli imati i druga ulaganja osim u nekretnine i držanje novca u banci. Zašto se tržište kapitala toliko sporo razvija u bivšim realsocijalističkim zeljama? Je li to neko naslijeđe socijalizma ili nečiji interesi?

Razvija se sporo, jer model razvoja koji se primjenjuje nije prikladan i nema smisla. Postoji točna formula kako se razvija tržište kapitala. Nju nije teško primijeniti, ali je netko mora primijeniti. Dok je ne primijeni, ne može doći do razvoja tržišta kapitala. Zato i imamo značajan rast cijena nekretnina, jer ljudi nemaju gdje staviti štednju koju im jede inflacija. Nepostojanje investicijske alternative nužno tjera građane da ulažu novac u nekretnine. To se može promijeniti samo s razvojem tržišta kapitala.

Ako bi se usporedile ekonomske situacije u državama bivšeg istočnoeuropskog bloka, koje države vode uspješnu a koje manje uspješnu ekonomsku politiku po Vašem mišljenju?

Poljska i Češka najuspješniju. Zatim idu Mađarska i Slovenija. Ostali vode manje uspješnu politiku. Uspješnost ekonomske politike se najbolje može vidjeti po tome koliko ljudi želi odseliti iz država. Što je veće iseljavanje, to je manje uspješna ekonomska politika.

Mogu li se uspoređivati ekonomije država u našoj regiji (države sljednice bivše SFRJ), država koje su članice EU i koje nisu? Vrlo su slične poruke političara, veće mirovine, veće plaće, stabilnost, a kako Vi kao ekonomist vidite sličnosti i razlike?

Definitivno se mogu uspoređivati. Posebno po navedenim kriterijima. Na primjer, Hrvatska od 2013. od kada je ušla u EU do 2019. ima manje stope rasta od Bosne i Hercegovine i Albanije. Prema tome, pitanje je je li onda ulazak u EU donio ekonomski rast. Primarna sličnost jeste u tome da nastoje pronaći svoje mjesto pod ekonomskim suncem i da mnogima to ne uspijeva. BIH je posebno komplicirana zemlja. Makedonija je imala jako puno problema s Grčkom što je blokiralo njihov ulazak u euroatlanske integracije. Sve to su kočnice prema stabilnoj i dobroj ekonomiji. Možda je najveći problem što nakon SFRJ svi su znali što neće, ali nitko nije imao jasnu viziju što hoće i kako napraviti novu državu nakon SFRJ, osim možda Slovenaca.

Kazali ste da se bankarski sektor zatvorio, da će biti manje kredita za investicije. Ako nema investicija, kako da se razvija ekonomija?

Jako slabo. Banka kada ne želi plasirati kredite, to može napraviti na dva načina. Može dići kamatnu stopu, što su mnoge banke u EU već napravile. Drugi način je otežati uvjete kreditiranja. Banke su i to također napravile. Smanjeno kreditiranje znači da ima manje investicija u ekonomiji i s time i manje ekonomskoga razvoja. Posebno je važno naglasiti da se nalazimo u razdoblju kada nova tehnologija u obliku umjetne inteligencije značajno unaprjeđuje poslovanje. Isto vrijedi i za zelene tehnologije. Pad investicija i ekonomsko zaostajanje u ovome trenutku znači da će EU biti ekonomski hendikepirana naspram Kine i SAD-a sljedećih nekoliko desetljeća.

Što će biti s inflacijom u idućim godinama?

Svima osim ECB-u je jasno da se nalazimo u strukturnoj inflaciji. Znači da je glavni izvor inflacije promjena ekonomske strukture do koje dolazi zbog deglobalizacije. U takvom stanju borba protiv inflacije dizanjem kamatnih stopa samo šteti ekonomiji. Inflacija ne može u EU pasti ispod 2 %, osim ako ne dođe do velike krize i značajnoga pada BDP-a. Prema tome, treba se boriti protiv strukturne inflacije povećanjem samodostatnosti i razvojem, a ne uništenjem vlastite ekonomije. Upravo zato je politika ECB-a koja povećava nelikvidnost u ekonomiji štetna.

Kako se SAD bori sa strukturnom inflacijom?

Američka centralna banka FED je već odustala od ciljane inflacije i fokusiraju se na ekonomski rast. U svojim komunikacijama FED je promijenio način obraćanja i ciljeva monetarne politike. Tako da FED sada kaže da je inflacija dugoročno 2 %, pri tome ako uzmete posljednjih 20 godina, onda možete nekoliko godina imati inflaciju iznad 5 % i još uvijek u prosjeku biti ispod 2 %. Prema tome, FED je tolerantan na povišenu inflaciju oko 4 % i ne želi uništiti ekonomski razvoj. Osim toga, SAD je prepoznao važnost samodostatnosti i sada regulativnom nastoje prebaciti proizvodnju nazad u SAD. EU to još nije prepoznala i nastoji regulativnom postići zelenu tranziciju. Zelena tranzicija se može postići samo ekonomskim napretkom, a ne uništenjem proizvodnje.

U svojim nastupima ste kritični prema zelenoj tranziciji i politici odrasta. Zašto?

Nisam kritičan prema zelenoj tranziciji. Trebamo raditi sve da naš planet trpi što manje štete. Kritičan sam prema nepotrebnoj destrukciji. Kinezi provode zelenu tranziciju kroz inovaciju i povećanje učinkovitosti. EU provodi zelenu tranziciju kroz destrukciju proizvodnih kapaciteta i politiku takozvanoga odrasta. Znači, aktivno se radi na tome da se smanji ekonomski rast i uzročno-posljedično standard građana. Mislim da je nama svima na ovim prostorima dosta smanjenja standarada.

Nakon završenih izbora kako vidite budućnost Hrvatske, osobito u ekonomskom pogledu?

To ovisi tko će formirati novu vladu. Ako je formira Andrej Plenković, onda ćemo imati sve po starome. S time da će u sljedećem mandatu dotok sredstava iz EU fondova stati i cijela politika ovisnosti o EU će se urušiti. Ako netko drugi formira novu vladu, onda imamo šanse za promjene i za jednu drugačiju Hrvatsku. Sve to tek trebamo vidjeti.

Intervju vodila: Jasminka Dulić