BALINT VUJKOV, ŠALJIVE NARODNE PROPOVIJETKE– Više od pola stoljeća B. Vujkov je skupljao hrvatske narodne pripovijetke u Bačkoj, Srijemu, Banatu, Lici i na Kosovu, zatim u Mađarskoj, Austriji, u današnjoj Slovačkoj i Češkoj i Rumunjskoj, sve dok mu zbog sudjelovanja u hrvatskom proljeću nisu oduzeli putovnicu, ustrajno se opirući zahtjevima folklorista da sukladno njihovim zamislima, uputama i nakanama bilježi usmenu pučku predaju. Budući da je svaku pripovijest čuo u više interpretacija Vujkov je smatrao kako iz toga mnoštva (napose istoga) kao posljednji dostvaratelj u nizu ima pravo odabrati one dijelove koji su leksički i semantički, estetski i umjetnički najuspjeliji spajajući ih u cjelinu što će ostati zabilježena i obrađena prema njegovim književno-stilističkim kriterijima, radi čega su jedni Vujkova obasipali pohvalama, a drugi se nisu ustručavali zasuti ga pokudama i osudama. Na tragu ove «neznanstvenosti» glede pristupa folklorista, iz «pogrješke» navlastitog postupka kojega sam Vujkov naziva «duhovnom arheologijom» nastaje njegov golem sakupljački i književni opus, koji postojanjem, obujmom i množinom slojevitih poruka otvara u hrvatskoj književnosti, jezikoslovlju, etnografiji i dr. stanovita pitanja koja su do danas ostala bez cjelovita odgovora. (M. Miković)
