Širom Vojvodine

Stručnjak za elektroniku tiskarskih strojeva

»Ovaj posao je jako tražen i uvijek ga ima. Stari tiskarski strojevi, kad se pokvare, teško se popravljaju. Svaka tiskara ima grafičke noževe i mogu trajati dugo. Međutim, kad se elektronika pokvari, tvornice to ne popravljaju i mora se kupiti novi stroj koji je prilično skup. Upravo zato sam se bazirao na popravak elektronike«, kaže Slobodan Pinterović iz Gibarca

Slobodan Pinterović iz Gibarca je po struci elektromehaničar-elektroničar. Samostalni je obrtnik. Zbog talenta za elektroniku koji je razvijao od malih nogu, znanja, stručnosti i radnog iskustva, danas je poznat i tražen diljem Srbije i regije. Jedan je od rijetkih vrsnih majstora tiskarskih strojeva, a sve zahvaljujući ustrajnom radu na usavršavanju i praćenju inovacija u suvremenom svijetu elektronike.

Od pete godine je pokazivao interes za elektroniku. Zajedno sa starijim bratom Branimirom, koji je kući donosio elektroničke uređaje, počeo ih je popravljati.

»Još kao dijete sanjao sam da budem izumitelj. Uvijek sam imao želju napraviti nešto svojim rukama. Nije svaki puta bilo uspješno, ali sam se trudio. Već u četvrtom razredu osnovne škole pročitao sam sve bratove udžbenike iz fizike, a kasnije i sve knjige o Nikoli Tesli. Zanimala me elektronika, a uzor mi je bio Tesla«, kaže naš sugovornik.

Već u sedmom razredu osnovne škole otišao je na natjecanje iz elektronike i osvojio prestižnu nagradu.

»Napravio sam Teslin transformator. Kad je učitelj to vidio, nije mogao vjerovati. U tim sam godinama shvatio čime se želim baviti u životu. Nakon završene osnovne škole upisao sam elektrotehničku školu u Srijemskoj Mitrovici. Fakultet sam upisao, ali ga nisam završio. Nastavio sam se usavršavati u elektronici. Prvo sam radio sâm kao pripravnik u samostalnoj TV radionici u Šidu. Tamo sam proveo pet godina i onda sam počeo raditi sam. U to vrijeme popravljao sam televizore, video rekordere i radio aparate. No, vremenom je u tom dijelu bilo sve manje posla. Danas je jeftinije kupiti televizor nego ga popravljati. Trebalo je prijeći na nešto novo u korak s novim trendovima«, ističe Pinterović.

Prilagođavanje suvremenim trendovima

Prva saznanja o poslu kojim se danas bavi dobio je od majstora iz Novog Sada. Putem interneta pratio je inovacije u elektronici i prilagođavao se suvremenim trendovima. Imao je osnovu znanja. Trebalo je sjesti, učiti i usavršavati se dalje. Prije 15 godina počeo je raditi u tiskarama u Šidu, a kasnije se pročulo za njega pa je ubrzo počeo raditi u Beogradu, Leskovcu, Vranju, Aleksandrovcu, a zatim i u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Makedoniji.

»Počeo sam se informirati i učiti preko interneta. Skinuo sam programe i naručio dijelove. Budući da tiskarski strojevi imaju računala u sebi, počeo sam raditi nove PLC programe za njih i ugrađivati ih u stare strojeve. U poslu koji radim napišem program, ugradim dio, postavim žice za struju i stroj pustim u rad. Budući da se elektronikom bavim cijeli život i da osnove znam, bilo je potrebno samo dodatno se usavršiti i proširiti vidike«, navodi naš sugovornik.

Malo je majstora za posao koji on trenutno radi u Srbiji i susjednim zemljama. Za sebe kaže da je na vrijeme počeo učiti programiranje za tiskarske strojeve. Zbog svog znanja i stručnog rada danas uči i pomaže i drugim obrtnicima koji to ne znaju.

»Ovaj posao je jako tražen i posla uvijek ima. Stari tiskarski strojevi, kad se pokvare, teško se popravljaju. Svaka tiskara ima grafičke noževe i mogu trajati dugo. Međutim, kad se elektronika pokvari, tvornice to ne popravljaju i mora se kupiti novi stroj koji je prilično skup. Upravo zato sam se bazirao na popravak elektronike. Tehnika je ista na gotovo svim strojevima, i mesarskim i bravarskim. Vremenom sam se toliko usavršio da stroj mogu popraviti tako da bude kao tvornički iako je nekada teško doći do novih dijelova«, kaže Pinterović te dodaje kako je zadovoljan isplativošću svog rada.

Priznat rad bez oglašavanja

Nije imao nikakvu reklamu za svoj posao. Proširivao ga je zahvaljujući preporukama ljudi kod kojih je radio. Danas je fokusiran samo na taj segment poslovanja, jer, kako kaže, nema vremena za druge poslove.

»Posao zahtijeva puno odricanja, ali ne svakodnevnog. Važna je samo dobra organizacija, budući da je u pitanju terenski rad. Za ovaj posao potreban je talent, ali je najvažnije stalno usavršavanje. Strojevi od prije deset godina nisu isti kao današnji i potrebno ih je prilagoditi novim uvjetima rada. Netko završi elektrotehnički fakultet, ali se kasnije ne bavi tim poslom. No, ima i onih koji još tijekom studija počnu raditi na programiranju. Nije dovoljna samo teorija. Potrebna je i praksa i onaj tko to ne shvati na vrijeme i ne bude radio na sebi neće moći napredovati. Zadovoljan sam postignutim. Ljudi me zovu sa svih strana i vjerujem da prepoznaju stručnost i predanost u radu, što je jako bitno«, kaže na kraju razgovora naš sugovornik.

S. D.