Širom Vojvodine

Josipa Križanović: »Ivmark« – rješenje za vaše osvjetljenje

Uz aktivno slikanje, izlaganje te sudjelovanje na likovnim kolonijama i humanitarnim akcijama u Srbiji, Hrvatskoj, BiH, Mađarskoj unazad 20 godina, Subotičanka Josipa Križanović više od tri desetljeća vodi obiteljsku firmu Ivmark doo koja se prvobitno bavila prodajom materijala za elektroinstalacije i elektroopremu, a od početka 2000-ih okrenula se programu vezanom za rasvjetu. Rješenje za osvjetljenje firma nudi isključivo pravnim osobama, ali je Josipa spremna dati savjet za pravilno i efikasno osvjetljavanje i privatnih domova.

Kvaliteta na prvom mjestu

Ivmark je obiteljska firma koja 17. travnja puni 32 godine. Na samim počecima bavila se isključivo trgovačkim poslom – prodajom elektro materijala i opreme, a strategija firme, prema riječima vlasnice, uvijek je bila prodaja kvalitetne robe.

»Kako ne bismo imali problema s reklamacijama i lošom reputacijom, uvijek smo trgovali robom koja ima standardno kvalitetan program. Devedesetih godina to je bio kompletan elektromaterijal (kablovi, žarulje, prekidači itd.), a početkom 2000-ih, kada su u regiju došle investicije, okrenuli smo se isključivo programu koji je vezan za rasvjetu. Jedan od razloga što smo prišli tom programu je što je vrlo kreativan, a ja tu crtu nosim u sebi i pored svega mi je i izazovno i interesantno«, kaže Josipa Križanović.

Prvi ugovor Ivmark je napravio s Osramom GmbH, svjetskim liderom u proizvodnji rasvjetnih tijela i, kako ističe, bio je pravi privilegij biti jedan od četiri njegovih zastupnika u Srbiji (peti je bio u Novom Sadu koji je zastupao auto-program). S tim ugovorom su im se otvorila vrata i mogli su ući u projekte gdje su kompletni objekti bili projektirani i izvedeni s rasvjetom koju su zastupali.

Unaprjeđenjem tehnologije, 2006. godine, LED, koji je do tada bio prepoznatljiv kao kontrolna dioda na aparatima, ušao je u svjetlosnu tehniku i lagano potisnuo prethodne generacije žarulja i rasvjete.

»Bila je projekcija da će se do 2020. kompletno zamijeniti rasvjeta, međutim to je pomjerila korona, ali ide se u tom pravcu zamjene LED rasvjetom koja je štedljivija, može se reciklirati jer je na bazi silicija, tj. nema štetnih elemenata u njoj i duži joj je vijek trajanja«, navodi ona.

U nastavku pojašnjava kako teče ugovaranje, odnosno realiziranje poslova:

»Budući da je firma mala, imam ugovorne partnere s kojima radim niz godina, tako da mogu prihvatiti kompletan projekt s tim što dio elektro projekta radi jedna ugovorna firma, ja obično radim idejni projekt i proračune, a kada dođe do realizacije i ako je potrebno naći neki elektro tim obzirom na veličinu objekta, i tu imamo ugovorne partnere. Preko nas ide kompletna distribucija rasvjetnih tijela i potrebnog materijala. Znači, od inicijalnog momenta do ’ključ u ruke’ možemo sve iskoordinirati i uraditi. Također, imam ekskluzivu za neke programe koje distribuiramo, među ostalim tu je program firme Buck lighting, čije je sjedište u Beogradu i koja radi izuzetno kvalitetnu rasvjetu«.

S Buckovim su programom, kaže, uradili subotičku katedralu, dijelom Sinagogu u koju su bili uključeni i LED i Disano, dvije ugovorne talijanske firme s kojima rade. S Buckom su radili i dekorativnu rasvjetu za Gradsku knjižnicu Subotica, potom predškolsku ustanovu Vackor u Ulici braće Radića, jedan od njihovih projekata je bazen i kompletan park na Prozivki, a radili su rasvjetu i za ATB Sever. Radili su veliki broj sakralnih objekata (preko 40 crkava), sportske te indrustrijske hale, veliki broj škola.

Programi s kojima Ivmark radi vezuju se za unutrašnje, vanjsko, parkovsko, industrijsko osvjetljenje, za dekorativnu rasvjetu, jedino što ne rade je scenska rasvjeta, a područje koje pokrivaju je Vojvodina.

Pravila osvjetljavanja i vrste svjetla

Pitali smo vlasnicu Ivmarka postoje li neka pravila kod osvjetljavanja određenih prostora, objekata te o vrstima svjetla koja se koriste.

»Što se tiče nivoa osvjetljaja, nema zakonskih akata koji to striktno nalažu, ali postoje preporuke. Primjerice kod sportskog osvjetljenja 800 luksa su natjecanja, 1.200 luksa je kad je tv prijenos, 2.500 luksa kod međunarodnog prijenosa. Kod osvjetljavanja radnih površina u institucijama (škole, uredi...) nalaže se da nivo osvjetljaja bude 400 luksa. To je jačina svjetla potrebna da bi određene aktivnosti bile obavljene bez nekog posebnog naprezanja. Tehnologija LED osvjetljenja otvorila je prostor da svjetlo može imati određenu toplotu, a mi je nazivamo bojom. Kreće se od 1.700 do 7.000 kelvina, znači od one baš žute do plavičasto bijele boje«, pojašnjava ona ističući kako je svjetlo jako bitan faktor u našim životima jer utječe na psihu, vid, raspoloženje.

»Kod smanjene količine svjetla ljudi su mirniji, gube želju za aktivnostima. S druge strane, ako ima svjetla više nego što je potrebno, postajemo nervozni, hiperaktivni. Dakle, treba naći neku sredinu koja je definirana preporukama. A boja svjetla također utječe na psihu. U radnim prostorima obično idemo s 4.000 kelvina (tzv. dnevno svjetlo), ali kad smo radili za duhansku kompaniju Japan Tobacco, investitor je tražio da bude 5.500 k jer su ljudi onda aktivniji. Kod sakralnih objekata isključivo idem ka 3.000 k, kao i kod domova. To je prigušenija boja koja ide ka žutoj i uz koju se čovjek dobro osjeća.«

Josipa Križanović kaže kako trgovine koje imaju programe Osram, Buck ili Disano tretiraju ih nažalost kao sporedne i obično uzmu samo pet-šest vrsta žarulja.

»A da bi u današnje vrijeme s LED žaruljom neki prostor bio adekvatno osvijetljen, potrebno je određeno predznanje. Ne možemo se zadovoljiti podatkom koliko je vati neka žarulja, jer taj vat definira samo potrošnju struje, a nikako efekt koji će ona dati. Npr. neka žarulja od 10 w može biti ekvivalent žarulji od 40 w, a može biti i ekvivalent žarulji od 100 w. Tu je onda ta boja svjetla. Prostori su po meni najljepši kad se uvedu u jednu boju.«

Na pitanje traže li od nje savjete i privatne osobe, Josipa Križanović odgovara:

»Nakon Svjetskog sajma svjetlotehnike u Frankfurtu 2008., gdje je prvi put predstavljena industrijska svjetiljka, imali smo zahtjev od Japan Tobbacoa da napravimo proračun vezan za energetsku efikasnost i da pokušamo na neki način obraniti projekt koji bi išao k rješenju njihovog industrijskog osvjetljenja s tom novom LED svjetiljkom. Ugradili su tu svjetiljku u svoje pogone i to je bio prvi pilot projekt u Europi koji smo mi realizirali. Te edukativne momente dijelim i pravnim i fizičkim osobama. Mnogo puta su mi se ljudi obraćali za pomoć, npr. zbog velike potrošnje struje ili prijedloga kako riješiti osvjetljenje nekog prostora«.

Ivmark u ovih više od 30 godina koliko posluje, nikada nije imao konkurenciju.

»Obzirom na tip programa s kojim radim, nikada nisam osjetila neku konkurenciju, pogotovo vezano za rekonstrukciju rasvjete i sakralne objekte. Tu je, naime, prvenstveno potrebno dobro predznanje, iskustvo i to su obično poprilično spori poslovi, a firmama koje preferiraju veliki profit, to nije interesantno. Završila sam Fakultet organizacijskih nauka, a imala sam i strica koji je predavao optiku na Višoj tehničkoj školi u Subotici, a taj se predmet vezuje za sve ove aktivnosti. Prošla sam s njim kroz cijelu tu tematiku, ali je jako važno i pratiti sve programe, jer to više nije samo postavljanje obične žarulje. U svim ovim svjetiljkama taj optički dio je onaj koji je najbitniji, za što je potrebno poznavati određene programe kako bi znao što od koje svjetiljke možeš očekivati. Svaki projekt zahtijeva nov pristup i upoznavanje s novim programima koji se mijenjaju velikom brzinom«, navodi Josipa Križanović te pojašnjava zašto firma nosi baš taj naziv:

»Neki misle da je firma dobila naziv po ulicama oko naše kuće koja je na ćošku Ivana Antunovića i Marka Oreškovića, ali nije tako. Moja kćerka Ivana rodila se 16. travnja 1991., a firma je osnovana 17. travnja ’92. Tada je nosila naziv Ivtrade i to do ’98. kada je bilo usuglašavanja nekih poslovnih akata, a pošto mi se u međuvremenu rodio sin Marko (18. travnja ’96.), promijenili smo naziv u Ivmark. Ivana je završila međunarodne odnose, diplomaciju u Italiji, Marko mi pomaže u firmi, ali ima svoj neki drugi put i svoju muziku«.

O spoju, odnosno vezi svog posla i hobija Josipa Križanović na koncu kaže:

»Nerijetko u svojim poslovnim aktivnostima surađujem s elektroprojektantima i arhitektama. Umjetnička nota koju nosim rezultira veoma dobrom komunikacijom s arhitektama i pravi mi nevjerojatno veliki prostor u ovome što radim. Mislim da imam baš veliku pomoć od gore«.

I. Petrekanić Sič